Strast i njen uticaj na razilaženje u vjeri I

Popularno na sajtu

 Autor: Abdullah el-Gunejman

Zaista, jedna od najvećih stvari koja odvodi čovjeka u zabludu i jedan od najvećih uzroka propasti za čovjeka jeste slijeđenje strasti.

Kaže Šatibij rahimehullah: Strast je nazvana strašću zbog toga što zavodi njenog vlasnika sve dok ga ne odvede u Vatru.

Kaže Ibn Abbas, radijAllahu anhu: Allah Azze ve Džel nije spomenuo strast u Svojoj Knjizi osim na osuđujući način.


Osnova zablude je u slijeđenju pretpostavki i slijeđenju strasti, kao što kaže Uzvišeni:

إن يتبعون إلا الظن وما تهوى الأنفس ولقد جاءهم من ربهم الهدى  [سورة النجم الآية :23 ]

„Oni doista ne slijede osim pretpostavke i ono za čim duše žude, a već im je od njihovog Gospodara došla Uputa.“ (En-Nedžm, 23)

Ovo je opis nevjernika i svako ko ima udjela u ovome njemu pripada udio u slijeđenju nevjernika, shodno tom udjelu. A kaže Uzvišeni o istinitosti i pravu Njegovog vjerovjesnika:

والنجم إذا هوى . ما ضل صاحبكم وما غوى . وما ينطق عن الهوى .

إن هو إلا وحى يوحى  [سورة النجم الآيات1-4]

„Tako mi zvijezde kada pada, vaš drug nije s pravog puta skrenuo i nije zalutao. On ne govori po hiru svome. Sve je to objava koja mu se objavljuje.“ (En-Nedžm, 1-4)

Tako da ga je On, Tebareke ve Teala, sačuvao od zablude i skretanja sa puta istine koji prestavljaju neznanje i nepravdu, jer onaj koji skreće sa pravog puta jeste onaj koji ne radi po istini, a onaj koji je zalutao i koji je u zabludi jeste onaj koji slijedi svoju strast. Dok je njega opisao onim koji ne govori po hiru svome već da je to objava koju mu Allah objavljuje, tako da ga je opisao sa znanjem i sačuvao od slijeđenja strasti.

Stoga, onaj koji slijedi strasti mora otići u zabludu, bilo to sa znanjem ili bez znanja, jer je mnogo onih koji su ostavili znanje slijedeći svoje strasti, tako da je neminovno da će takvi činiti nepravdu, bilo to riječima ili djelima, zbog toga što ga je njegova strast već zaslijepila.

Kaže Ebu Kalabeh rahimehullah: Nemojte sjediti sa onima koji slijede strasti i nemojte se raspravljati sa njima, jer nevjerujem da vas neće zamočiti u njihovu zabludu ili da neće obući na vas nešto od onoga što vidite. Tj. da je skup onih koji su vlasnici strasti nezaštićen od zla. Jer onaj koji sjedi sa njima izlaže se opasnosti da i on upadne u slijeđenje strasti ili da mu u srce uđe neka od šubha – sumnji u vjeri, koje će kasnije vidjeti kao istinu.

Kaže Ibn Abbas radijallahu anhu: Nemojte sjediti sa onima koji slijede strasti, jer je sjedenje sa njima bolest za srce.

Kaže Ibrahim Nuhaij rahimehullah: Nemojte sjediti sa onima koji slijede strasti, jer sjedenje sa njima odnosi svijetlost imana iz srca i krade ozarenost lica i ostavlja u naslijedstvo mržnju u srcima vjernika.

Kaže Ebu Dževzai rahimehullah: Da budem u susjedstva sa majmunima i svinjama u istoj kući draže mi je od toga da budem u susjedstvu sa čovjekom koji je od onih koji slijede strasti. To su oni koji ulaze pod ovaj ajet:

وإذا لقوكم قالوا آمنا وإذا خلوا عضوا عليكم الأنامل من الغيظ

قل موتوا بغيظكم إن الله عليم بذات الصدور.  [سورة آل عمران ، الآية :119]

„Kada vas sretnu kažu: Vjerujemo. A kada se nađu nasamo od zlobe prema vama vrhove prstiju grizu. Reci: Umrite od muke, Allah dobro zna ono što se nalazi u prsima.“ (Alu Imran, 119)

Tako da je na svakom pojedincu, svejedno bio on mladić ili odrastao čovjek, da se udalji od šubhi i rasprava u vjeri, zato što to vodi u propast.

Kao što je to rekao Muhammed ibn Alij rahimehullah: Ne sjedite sa onima koji vole da se raspravljaju, jer su to oni koji pričaju o Allahovim ajetima bez znanja.

Strast je sklonost duše ka požudama ili, drugim riječima, strast je sve ono što je u suprotnosti sa Istinom.

Allah je ukorio židove zbog njihovog slijeđenja strasti koja ih je dovela do toga da su mijenjali Allahov šerijat i da su zanevjerovali u Poslanika i u ono sa čime je došao od Upute, kao što kaže Uzvišeni:

أفكلما جاءكم رسول بما لا تهوى أنفسكم استكبرتهم

ففريقا كذبتم وفريقا تقتلون [سورة البقرة الآية 87]

„I kad god bi vam došao Poslanik sa onim što nije godilo vašim dušama, vi bi ste se uzoholili, pa bi ste neke u laž ugonili a neke ubijali.“ (El-Bekare, 87)

Tako da je slijeđenje strasti osnova zablude i nevjerstva. A poznato je da nije svako slijeđenje strasti kufr – nevjerstvo. Ali, ono što je zajedničko i u šta nema sumnje jeste da svako ko se suprostavlja Istini ostaje u okvirima onih koji slijede strasti ili ostaje u okvirima onih koji se oslanjaju na predpostavke koje Istini ništa ne koriste. Kao što kaže Uzvišeni:

إن يتبعون إلا الظن وما تهوى الأنفس  [سورة النجم ، الآية :23]

„Oni se samo povode za predpostavkama i onim za čim duše žude.“ (En-Nedžm, 23)

A od onoga što je obavezno da znamo jeste to da Allah nije spomenuo u Svojoj Knjizi događaje naroda koji su bili prije nas, osim kako bi smo uzeli pouku iz tih događaja, jer da u dušama većine ljudi danas nije isto ono što je bilo u dušama onih koji su Alllahove Poslanike u laž ugonili, ne bi imali potrebe da uzimamo pouku onda kada bi smo vidjeli nekoga da naliči njima u govoru ili djelima. Ali, stvarnost je onakva kao što kaže Uzvišeni:

كذلك قال الذين من قبلهم مثل قولهم تشابهت قلوبهم  [ سورة البقرة ، الآية 118]

„Tako su gotovo istim riječima govorili i oni prije njih, srca su im slična.“ (El-Bekare, 118)

I kaže Uzvišeni:

ما يقال لك إلا ما قد قيل للرسل من قبلك  [سورة فصلت ، الآية :43]

„Tebi se neće reći ništa što već nije rečeno poslanicima prije tebe.“ (Fusilet, 43)

I zbog toga kaže Vjerovjesnik sallAllahu alejhi ve selleme:

لتتبعن سنن من كان قبلكم حذو القذة بالقذة حتى لو دخلوا جحر ضب لدخلتموه، قالوا :

يا رسول الله اليهود والنصارى ؟ قال : فمن ؟  البخارى ومسلم و أحمد في المسند

„Postepeno ćete primati (slijediti) običaje onih prije vas, na potpuno isti način, tako da kada bi oni ušli u gušterovu rupu ušli bi ste i vi za njima. Pa su rekli: O Allahov Poslaniče, jel’ židovi i kršćani?

Pa je rekao: Pa ko bi drugi?“

 

Kažu neki od selefa, rahimehumullah: Nema niti jedne duše a da u njoj nije isto ono što je bilo u duši firauna, samo što je firaun odlučio da iskaže ono što je u njoj, te ju je na taj način izmjenio u nemoć koja ga je uništila.

Ono što se kod velikog broja ljudi nalazi, pa čak i kod vlasnika znanja, jeste ljubav prema vodstvu ili položaju, i to tako skriveno da se i ne osjeća, ali kada se takvome ukaže prilika za nekim od pomenutih stvari, onda se iskaže ono što je do tada bilo skriveno. Zbog toga je i nazvana skrivenom strašću.

Kaže Šedad ibn Evs rahimehullah: O ostaci arapa, najviše čega se bojim za vas je rijaa – pretvaranje i skrivena strast. Pa je rečeno Ebi Davudu es-Sidžistaniju rahimehullah: Šta je to skrivena strast? Pa je rekao: Ljubav prema vodstvu ili položaju koja je skrivena ljudima, a ponekad i njenom vlasniku.

A od znakova ove ljubavi jeste da njen vlasnik voli da se njegov govor prihvata ili da se sluša više od drugih. Zatim, onaj koji ima ovakav opis ponekad doseže i do toga da iskaže nepravdu i neprijateljstvo prema onome koji se suprostavlja njegovoj strasti ili pak prema onome koji izvrši nešto od obaveza sa kojima ga je Allah obavezao od širenja znanja ili dawe ka Allahu, pa mu stane na put oholo se postavivši spram istine ili mješajući istinu sa zabludom, kao što su to uradili židovski učenjaci o kojima Uzvišeni kaže:

يا أهل الكتاب لم تلبسون الحق بالباطل

وتكتمون الحق وأنتم تعلمون [سورة آل عمران الآية :71]

„O slijedbenici Knjige, zašto mješate istinu sa neistinom i svjesno skrivate istinu.“

Stoga, obaveza je svakom onome koji govori o nekoj stvari koja se tiče vjere, da bude iskren prema Allahu, isključivo se predavši istini, zatim da savladava svoju dušu boreći se protiv slijeđenja strasti i onoga što vodi ka njima od dunjalučkih užitaka.

Onaj ko pogleda u mnoga razilaženja između džemata i pojedinaca, svejedno bilo to u pitanjima koja se tiču znanja ili u pitanjima koja se tiču posla i sl., naći ćeš ih da su u vanjštini tragaoci za pravdom i nepristrasnošću, a u njihovoj stvarnosti je robovanje duši i slijeđenje strasti, a poznato je da strast zaslijepljuje, truje i odvodi sa Allahovog puta. Neki od tih svojstava su spomenuti u riječima Poslanika sallallahu alejhi ve selleme:

تعس عبد الدينار وعبد الدرهم وعبد الخميصة وعبد القطيفة

إن أعطي رضي وإن لم يعط سخط     ( ابن بطة في الإبانة واللالكائى)

„Propao je rob dinara i rob dirhema i rob ogrtača i rob kadife,

ako mu se da zadovolji se a ako mu se ne da rasrdi se..“

Tako da je on rob ovim stvarima, zbog toga što su njegova djela radi ovih stvari radi kojih se raduje i srdi, koja upućuju da je on slijedbenik strasti i da njima robuje, kao što kaže Uzvišeni:

أفرأيت من اتخذ إلهه هواه وأضله الله على علم وختم على سمعه وقلبه

وجعل على بصره غشاوة فمن يهديه من بعد الله  [سورة الجاثية ، الآية 23 ]

„Jesi li vidio onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah sa znanjem u zabludu odveo i sluh njegov i srce njegovo zapečatio, a pred oči njegove koprenu stavio,

pa ko će ga ako Allah neće uputiti.“ (El-Džasije, 23)

Rekli su neki od selefa rahimehumullah: Najgore božanstvo jednog roba na zemlji jeste strast.

A divno li je rekao ebu Osman en-Nejsaburij rahimehullah: Ko svojoj duši naređuje sunnet riječima i djelima, govori sa mudrošću. A ko svojoj duši naređuje strasti riječima i djelima, govori sa novotarijom.

Zbog toga što Uzvišeni kaže:

وإن تطيعوه تهتدوا [سورة النور الآية:54]

„Ako mu se budete pokoravali bićete upućeni.“ (En-Nur, 54)

I kaže Uzvišeni:

فلا وربك لا يؤمنون حتى يحكموك فيما شجر بينهم ثم لا يجدوا في أنفسهم

حرجا مما قضيت ويسلموا تسليما  [سورة النساء ، الآية 65 ]

„I tako mi Gospodara tvoga oni neće vjerovati dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate, a potom u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete za ono što si odredio i dok se sasvim se ne pokore.“ (En-Nisa’, 65)

I kaže Uzvišeni:

فإن تنازعتم في شيء فردوه إلى الله والرسول إن كنتم تؤمنون بالله واليوم الآخر  [سورة النساء الآية 59]

„Ako se u nečemu ne slažete, vratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i onaj svijet.“ (En-Nisa’, 59)

Vraćanje Allahu jeste vraćanje Allahovoj Knjizi, a vraćanje Poslaniku jeste vraćanje njegovom sunnetu. I ovo je po idžmau uleme.

Kaže Uzvišeni:

فليحذر الذين يخالفون عن أمره أن تصيبهم فتنة أو يصيبهم عذاب أليم [سورة النور الآية: 63]

„Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno njegovim naredbama da ih ne zadesi fitna

ili da ih patnja bolna ne snađe.“ (En-Nur, 63)

Kaže ibn Kesir u komentaru ovog ajeta:

Tj. neka se pripaze i boje da se ne suprostave nečemu od onoga sa čime je došao Poslanik u vanjštini ili unutrašnjosti  أن تصيبهم فتنة

„da ih ne zadesi fitna“ tj. u njihovim srcima od nevjerstva ili licemjerstva ili novotarija…

Cilj svega ovoga jeste da se okončaju sve netrpeljivosti, kako bi se ostvarilo međusobno zbližavanje i ljubav prema zajednici muslimana koja će bdjeti nad Allahovom vjerom i kojoj neće škoditi suprostavljanje onih koji joj se suprostave, niti onih koji je na cijedilu ostave sve do Sudnjeg dana.

Autor: Abdullah el-Gunejman

Iz knjige “Strast i njen uticaj na hilaf” (razilaženje u vjeri)

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

Nema poruka za prikaz