Pitanje:
Dogodio se dijalog o islamu između mene i jednog moga prijatelja tako da je ovaj prijatelj rekao da uopšte ne obavlja namaz, pa sam mu rekao: Ti si kafir, zato što kaže Uzvišeni Allah:
أَفَتُؤۡمِنُونَ بِبَعۡضِ ٱلۡكِتَـٰبِ وَتَكۡفُرُونَ بِبَعۡضٍ۬ۚ فَمَا جَزَآءُ مَن يَفۡعَلُ ذَٲلِكَ مِنڪُمۡ إِلَّا خِزۡىٌ۬ فِى ٱلۡحَيَوٰةِ ٱلدُّنۡيَاۖ وَيَوۡمَ ٱلۡقِيَـٰمَةِ يُرَدُّونَ إِلَىٰٓ أَشَدِّ ٱلۡعَذَابِۗ وَمَا ٱللَّهُ بِغَـٰفِلٍ عَمَّا تَعۡمَلُونَ
“Zar vi u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi odbacujete?! Onoga od vas koji čini tako stići će na ovome svijetu poniženje, a na Sudnjem danu biće stavljen na muke najteže. – A Allah motri na ono što radite.” (Al-Baqara, 85)
Pa mi je rekao: ‘I ti si također (tj. kafir)’ i citirao mi je hadis Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko protekfiri (proglasi nevjernikom) jednog muslimana postao je nevjernik.” Nakon toga sam ga ostavio i otišao kako se svađa ne bi povećala više nego do čega je došla. Pa kakav je propis našeg govora koji se desio između nas i da li smo griješni zbog njega ?
Odgovor:
Ispravno je da onaj ko ostavi namaz je kafir (nevjernik), iako ga ne bi negirao (tj. njegovu obaveznost), ovo je izabran i ispravniji govor kod učenjaka koji su istraživali ovo pitanje, zbog govora Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u sahih hadisu: “Ugovor koji je između nas (muslimana) i njih (nevjernika) je namaz, pa ko ga ostavi nevjernik je.” (Prenosi ga imam Ahmed i pisci sunena od Burejde b. El-Husejba, radijallahu anhu, s ispravnim lancem).
I također zbog njegovog, sallallahu alejhi ve alihi ve ashabihi ve sellem govora: “Između čovjeka i između širka i kufra je ostavljanje namaza.” (Prenosi ga imam Muslim u svom sahihu).
I zbog njegovog, alejhi salatu ve selam, govora: “Glava svih stvari je islam, a njegov stub je namaz, a njegov vrhunac je džihad na Allahovom putu.” Prenosi ga imam Ahmed i imam Tirmizi, rahmetullahi alejhima, s ispravnim lancem prenosilaca od Muaza, radijallahu anhu, a i zbog drugih hadisa koji su došli u ovom poglavlju.
Tako da je vadžib onome ko ostavi namaz da se pokaje Allahu i da požuri obavljati namaz i da se pokaje zbog onoga što je prošlo od njegovog izostavljanja i da donese čvrstu odluku da se neće više vraćati tome; ovo je njemu vadžib (tj. obaveza).
Neki učenjaci su stava da je takav griješnik koji čini veliki grijeh. I ovaj kufr su učinili (smatrali) malim kufrom (kufrun esgar), dokazivajući to onim što je došlo u sahih hadisima o vrijednosti tevhida i da onaj ko umre na njemu (tevhidu) da je od džennetlija i drugo mimo toga. Ali ovi hadisi ne ukazuju na ono što se traži, jer je ono što je došlo o vrijednosti tevhida i da onaj ko umre na njemu ulazi u Džennet – to biva njegovim čvrstim pridržavanjem za stvari islama, a od toga je i stvar namaza, pa ko se bude čvrsto pridržavao namaza postići će ono što je obećano bogobojaznima (el-muttekun), a ko odbije dogodit će mu se ono što je obećano nebogobojaznima (gajru el-muttekun). Pa iako bi čovjek rekao: La ilahe illallah, i ispoljio tevhid, a nakon toga zanegirao obaveznost namaza – nevjernik je i neće mu koristiti njegov govor – La ilahe illallah, i neće mu koristiti njegov tevhid Allahu s negiranjem obaveznosti namaza, kod svih učenjaka (ehlul-ilm).
Isto tako, ko ga ostavi iz nemara i ravnodušnosti (lijenosti) i ne negira njegovu obaveznost, njegov propis je propis onoga ko negira njegovu obaveznost po ispravnijem od dva mišljenja učenjaka, i neće mu koristiti njegov šehadet da nema boga osim Allaha – la ilahe illallah, jer je izostavio hak (pravo) ove riječi, a zaista je od njenog prava da obavlja namaz. I isto tako, ako bi ispoljio tevhid i prihvatio da nema boga osim Allaha – la ilahe illallah, ali se ismijava sa nečim od Allahove vjere – on time postaje nevjernik, kao što je rekao Allah, ‘azze ve džell:
قُلۡ أَبِٱللَّهِ وَءَايَـٰتِهِۦ وَرَسُولِهِۦ كُنتُمۡ تَسۡتَہۡزِءُونَ (٦٥) لَا تَعۡتَذِرُواْ قَدۡ كَفَرۡتُم بَعۡدَ إِيمَـٰنِكُمۡۚ
“Reci: ‘Zar ste se Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovom rugali? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici.” (Et-Tewbe, 65-66)
Isto tako ako bi rekao: La ilahe illallah, i ispoljio tevhid Allahu i zanegirao obaveznost zekata, ili obaveznost posta mjeseca ramazana, ili zanegirao obaveznost hadždža s mogućnošću obavljanja, ili zanegirao zabranjenost zinaluka, ili zanegirao zabranjenost krađe ili zanegirao zabranu homoseksualizma i slično tome, onaj ko zanegira ove stvari ili nešto od ovih stvari postaje nevjernik po koncenzusu (idžmau`), iako bi klanjao i postio, iako bi govorio – La ilahe illallah, jer mu ovi rušitelji1 negiraju (ruše) njegovu vjeru, i čine ga čistim od islama. Ovim rušiteljima – time što negira ove propise ili nešto od njih – ubraja se u onoga ko utjeruje Allaha i Njegovog Poslanika, alejhisselam, u laž.
Pa vjernik treba pripaziti na ovu veliku stvar. I tako onaj ko ostavi namaz i nemaran je naspram namaza biva nevjernikom iako ne negira njegovu obaveznost, po ispravnijem od dva mišljenja uleme, kao što je predhodio dokaz toga u prethodinim hadisima i onoga što je došlo u njihovim značenjima. Pa tražimo od Allaha da popravi stanje muslimana, i da kafira i griješnika od njih vrati iskrenom pokajanju.
A njegov govor: “Ko protekfiri muslimana postao je kafir”, je ako tekfir nije na svom mjestu. Kao što je rekao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko svome bratu kaže: ‘O Allahov neprijatelju! Ili kaže: O kafire, a ne bude tako, vratiće se na njega.'”
Ali ovaj što je rekao: Ti si kafir ostavljanjem namaza, njegov tekfir je na mjestu, tako da se prijetnja ne vraća na njega. I onaj što je to rekao nije nevjernik, već naprotiv, onaj ko je to rekao je sproveo Allahov propis, i obavio Allahovo pravo, i objasnio ono čime ga Allah zadužio od tekfira ove vrste ljudi, tako da je on nagrađen a nije kafir, već je kafir onaj što je ostavio namaz i inatio se i oholio se. Od Allah tražimo oprost.
Iz knjige:` Fetava nurun` ala ed-derb / Svjetlost na putu, prvi tom, 134. strana, poglavlje o kufru i tekfiru
Autor: Šejh AbdulAziz b. Abdullah b. Baz, rahimehullah
Obrada: Put vjernika
Fusnote:
