[Admin]

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Hvala Allahu i neka je mir i spas na našeg Poslanika, njegovu časnu porodicu i njegove ashabe. Predloženi rok za uspostavu primirija između dvojice šejhova Ebu Bekra el-Bagdadija, predstavnika IDIŠ-a i Ebu ‘Abdullaha el-Hamevija, predstavnika islamskog vojnog pokreta Ahraru-š-šama, je istekao. Šejh Ebu ‘Abdullah el-Hamevijj je zvanično prihvatio i podržao sve tačke mirovnog sporazuma, od kojih je najvažnija ona koja predviđa uspostavu neovisnog šerijatskog sudskog vijeća, koje će ispitati sve slučajeve ubistva koji su se desili ovih dana na obje strane. S druge strane, umjesto odgovora Ebu-Bekra el-Bagdadija, dan prije isteka predviđenog roka (12. safera) u javnosti se pojavilo saopćenje, koje se pripisuje braći iz pokrajine Halep (IDIŠ), a u kojem se islamskom pokretu Ahraru-š-šam nudi uspostava zajedničkog sudskog tijela koje će ispitati svaki slučaj kršenja islamskih pravila ratovanja zasebno. U proglasu se ne spominje razmjena zarobljenika, povratak zaplijenjene imovine, vojnih sjedišta i uspostava neovisnog sudskog tijela, niti bilo šta drugo što je navedeno u prvobitnoj inicijativi koja je objavljena 8. safera 1435. Ali se zato u saopćenju, u vezi sa prihvatanjem šerijatske arbitraže, navodi sljedeće: ”IDIŠ je odlučan da rješi situaciju na terenu prije nego što ona kulminira i spreman je poduzeti sve potrebne mjere kako bi se to spriječilo. Mi, sa ovim što radimo, samo namirujemo pravdu i uzvraćamo na nasilje koje je učinjeno našim vojnicima.” Saopćenje se završava riječima: ”U isto vrijeme, naglašavamo da ćemo upotrjebiti sva dostupna sredstva kako bi zaustavili ‘đavolje sluge’ i sve one koji su pristali da budu instrument u borbi protiv naših vojnih snaga i rušenju našeg projekta, ne bi li se naučili pameti i vratili na ispravan put.” Kratko ću se osvrnuti na zadnji navod. Postoje dvije vrste namirivanja (zadovljenja) pravde: zakoniti (šerijatski) i nezakoniti (džahilijjetski). Zakonito namirivanje pravde definisano je Šerijatom, i ogleda se u traženju odmazde sudskim putem. Pravo na odmazdu imaju zakonski nasljednici ubijenog, koji mogu od suda zahtijevati izvršenje smrtne kazne a mogu i oprostiti ubici i od njega, u zamjenu za to, prihvatiti krvarinu, što je bolje i poželjnije. Nezakonito (džahilijjetsko) namirivanje pravde, kao što mu samo ime kaže, ne ostvaruje se posredstvom suda i zakona, nego se rješava na plemenskoj razini, tako što pleme ubijenog, bez prethodne najave i objave rata, izvrši upad u suparničko pleme (pleme ubice), ubije koga hoće, zarobi koga hoće, zaplijeni svu njihovu imovinu, i tek nakon toga traži izmirenje i arbitražu. Ukratko, u ovoj vrsti namirivanja pravde završna riječ ne pripada Šerijatu nego jačem i moćnijem. U nezakonito (džahilijjetsko) namirivanje pravde spada i to da pravo zakonskih nasljednika na odmazdu ili oprost, umjesto njih, preuzme pleme (grupa, džemat, pokret, frakcija, organizacija) ili njegov vođa (predsjednik, lider, šejh, zapovjednik). Pravdanje takve prakse riječima Uzvišenog: ”i za one koji se odupiru onima koji ih ugnjetavaju” (Prijevod značenja Eš-Šura, 39.), je, prema jednoglasnom mišljenju islamskih učenjaka neispravno i nevažeće (fasid). Kako će to biti značenje ajeta, kada Allah, dželle šenuhu, u ajetima koji slijede pojašnjava na koji način se uzvraća na nepravdu i žestoko osuđuje nepravdu i prekoračivanje propisanih granica u odmazdi. Kaže Uzvišeni: ”i za one koji se odupiru onima koji ih ugnjetavaju. Nepravda se može uzvratiti istom mjerom, a onoga koji oprosti i izmiri se Allah će nagraditi; On, uistinu, ne voli one koji nepravdu čine. Neće odgovarati onaj koji istom mjerom uzvrati za pretrpljenu nepravdu, a odgovaraće oni koji ljude tlače i bez ikakva osnova red na Zemlji remete; njih čeka bolna patnja. Strpljivo podnostiti i praštati – tako treba svaki pametan postupiti.” (Prijevod značenja Eš-Šura, 39. – 43.). Prema tome, ”namirivanje pravde” koje se spominje u spornom saopćenju spada u drugu vrstu, nezakonitog (džahilijjetskog) namirivanja pravde, bez obzira kako ga neko zvao, zakonom, uredbom, naredbom, nalogom, ili nekim drugim imenom. Onaj ko se, u odnosu prema drugim muslimanskim vojnim formacijama, bude držao ovog principa, on postupa suprotno Šerijatu, slijedi taguta (nasilnički autoritet) i sudi po onome što Allah nije objavio u svojoj Knjizi. Muslimanska vojska koja prema svojoj braći mudžahidima ili bilo kojoj drugoj muslimanskoj skupini bude primjenjivala ovaj kriterij, njena borba ima karakter kitalu fitne (borbe kojom se sije smutnja i nereda na zemlji) i borbe za plemensku (frakcijsku) prevlast i dominaciju, i nema ništa zajedničko sa borbom na Allahovom putu. Prenosi Muslim od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘aljehi ve sellem, rekao: ”Ko napusti pokornost vladaru i muslimansku zajednicu i u takvom stanju umre, njegova smrt je paganska. Ko se bude borio pod ”slijepom” (naznabožačkom) zastavom, srdio se radi plemena, pozivao u plemenski fanatizam, pomagao u ime plemena, i pogine na tom putu, njegova smrt je paganska. Ko mom ummetu objavi rat, i u tom ratu bude ubijao i one čestite i grješnike, ne bude imao nikakvog obzira prema vjernicima i ne bude poštivao ugovore, ne pripada meni i ja ne pripadam njemu.” Obaveza je svih onih koji su na bilo koji način učestvovali u pisanju spornih rečenica, ili koji su prihvatili učešće u ovoj vrsti borbe, ili podržavaju ovakvu borbu, da se trenutno pokaju Allahu, dželle šenuhu, i napuste takvu praksu. Ovim ne želim optužiti braću iz IDIŠ-a da oni stoje iza svega toga i da su postupali suprotno Šerijatu, nego je ovo moj osvrt na saopćenje, kojeg je, navodno, njihova dministracija pustila u eter.

Formiranje ”zajedničkog sudskog tijela” (el-mehakim el-muštereke), kojeg zastupa vođstvo IDIŠ-a, neće rješiti problem, niti će ostvariti željeni cilj, iz sljedećih objektivnih razloga:

1. Takvo tijelo ne bi imalo efektivnu kontrolu nad sukobljenim stranama, jer je njegovo formiranje moguće tek nakon okončanja neprijateljstava, nasumičnog ubijanja i zarobljavanja, međusobnog optuživanja putem sredstava javnog informisanja i drugih oblika sukobljavanja. Koliko još treba vremena proći, koliko će prava biti povrijeđeno, koliko nevinih ljudskih života ugašeno do njegovog uspostavljanja i početka njegovog aktivnog djelovanja na terenu? Nevjerovatno je koliko je samo bilo potrebno vremena da se uspostave prvi kontakti između sukobljenih strana, a da i ne spominjemo poražavajuću činjenicu da pregovarači još nisu uspjeli dogovoriti vrijeme i mjesto održavanja prvog sastanka i razgovora dviju strana. Koja je posljedica toga? Formiranje krive slike o kadijama i šerijatskim sudovima kod običnog čovjeka. Najbolji primjer za to je slučaj ”Meskena” (sirijski grad u kojem su se desili sukobi, ubistva, zločini, zarobljavanja, nasilje), koji se još nije pomakao s mrtve tačke, a sve je to posljedica djelovanja tzv. zajedničkih sudova, sastavljenih od predstavnika sukobljenih strana, i zanemarivanja neovisnih šerijatskih institucija, u čiji rad bi bili uključeni stručni i neovisni islamski kadrovi, koji ne pripadaju niti jednoj od sukobljenih frakcija. Ako je za rješavanje jednog slučaja potrebno ovoliko vremena, koliko će vremena biti potrebno za rješavanje novih slučajeva i pritužbi protiv različitih vojnih formacija, koji svakodnevno pristižu, što će jednostavno primorati ljude da odustanu od potraživanja svojih prava.

2. Institucija zajedničkih sudova, po svojoj suštini je takva, da, već u startu, osigurava sudski imunitet vođama i emirima sukobljenih strana, jer je za njihovo osnivanje potrebna saglasnost emira i vođa, oni su ti koji definišu predmet sporenja, odlučuju ko će biti procesuiran a ko izuzet od sudskog gonjenja i na kraju odobravaju presudu i njeno izvršenje, a šta je to nego totalitarizam i tiranija, makar se oni, koji tako postaupaju, pozivali na Šerijat i islamske propise. U islamu je sud taj koji sudi, a ne kojem se sudi! Takvo poimanje i tumačenje šerijstkog sudstva ne priliči borcima na Allahovom putu.

3. Ako se sukobljene strane dogovore oko uspostavljanja zajedničkog sudskog tijela, koje će biti sastavljeno od kadija iz oba tabora, zašto se ne bi mogle dogovoriti i oko osnivanja neovisnog i neutralnog šerijatskog suda, koji bi, u svim slučajevima, sudio u skladu sa šerijatskim propisima, bez njihovog uplitanja? Već je proljevena krv, počinjene su ogromne materijalne štete, razmjenjene teške optužbe putem sredstava javnog informisanja, a ključni razlog tome je uzimanje zakona u svoje ruke i korištenje džahilijjetskih metoda i sredstava u istjerivanju i zadovoljavanju pravde. Nepostojanje neovisnih sudskih tijela, koja bi imala efektivnu kontrolu nad svim vojnim formacijama i mogućnost upravljanja situacijom na terenu, drugi je važan razlog haosa koji trenutno vlada u Siriji. Javnost je prosto zatrpana informacijama o ubistvima, zarobljavanju i fizičkom zlostavljanju mudžahida, zapljenjivanju njihove kompletne imovine, magacina oružja, sjedišta komande, uskraćivanju zarobljenim vojnicima osnovnih ljudskih prava, kao i prava na pravedno suđenje i odbranu, zabrani svih kontakata sa porodicom. Većina ovih zločina se pripisuje IDIŠ-u, a jedini način da se to potvrdi ili opovrgne jeste formiranje neovisnih šerijatskih sudova, koji će utvrditi činjenično stanje, i osigurati pravdu za pojedince i džemate, slabe i jake. Nedavno se na društevnim mrežama pojavila vijest o zarobljavanju šejha Ebu S'ada el-Hadremija, jednog od vodećih ljudi u Džebehetu-n-nusri, za kojeg se, navodno, već tri mjeseca ništa ne zna. Kako ćemo utvrditi vjerodostojnost ove vijesti, i kako u ovom slučaju postupiti u skladu sa Šerijatom? Jedini način da to ostvarimo je neovisno šerijatsko sudstvo.

Jučer se u javnosti pojavila uznemirujuća i srceparajuća informacija o ubistvu liječnika dr. Ebu Rejjana Husejna ibn Sulejmana, Allah mu se smilovao, jednog od lidera islamskog vojnog pokreta Ahraru-š-šam, kojeg je njegov pokret angažovao kao pregovarača sa IDIŠ-om. Fotografije koje je objavilo stručno medicinsko vijeće, a na kojima se vide jasni tragovi fizičkog zlostavljanja (odsječeno uho i nos, izmasakrirano tijelo), ne može se, niukom smislu dovesti u vezu sa Šerijatom i izvršenjem šerijatske presude. Zar će i ova vijest proći bez ikakvog komentara od strane IDIŠ-ove adminsitracije? Da li bi vi u IDIŠ-u bili zadovoljni da vašeg vođu kidnapuju, zarobe, sude i na kraju ubiju pripadnici bilo koje vojne formacije? Kako musliman koji uči i čita kur'anske riječi: ”Onome ko hotimično ubije vjernika kazna će biti – Džehennem, u kome će vječno ostati; Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i prokleće ga i patnju mu veliku pripremiti.” (Prijevod značenja, En-Nisa, 93.), može dići oružje na svog brata muslimana i svirepo ga ubiti? Kako može ubiti svoga brata muslimana, a čuo je za Poslanikove riječi: ”Nemojte se poslije mene vraćati u nevjerstvo, tako što ćete odsjecati vratove jedni drugima.” (Buharija od Ebu Bekreta, Ibn ‘Abbasa, Ibn Omera i Džerira, radijallahu ‘anhum).

Počinioci ovog gnusnog djela podliježu dvijema vrstama zakonskih sankcija: prva je izvršenje odmazde a druga je izvršenje kazne za drumsko razbojništvo i sijanje nereda na zemlji. Najveću štetu od neuspostavljanja neovisnih šerijatskih sudova imaju upravo vojnici IDIŠ-a, jer je u posljednjim okršajima stradao veliki broj njihovih vojnika. Zar im je krv njihovih vojnika postala toliko jeftina i bezvrjedna? I hoće li dopustiti da se idalje proljeva nedužna muslimanska krv, njihova i njihove braće mudžahida iz drugih jedinica? Zar će, u zadovoljenju pravde, u potunosti biti zaobiđena institucija šerijatske odmazde, ili institucija suzbijanja drumskog razbojništva? I hoćemo li idalje biti svjedoci proljevanja mudžahidske krvi, njihovog fizičkog zlostavljanja, drumskog razbojništva, samo zato što nismo spremni prihvatiti neovisno šerijatsko sudstvo? Rekao je Uzvišeni: ”O vjernici! Propisuje vam se odmazda za ubijene: slobodan – za slobodna, i rob – za roba, i žena – za ženu. A onaj kome rod ubijenog oprosti, neka oni velikodušno postupe, a neka im on dobročinstvom uzvrati. To je olakšanje od Gospodara vašeg, i milost. A ko nasilje izvrši i poslije toga, njega bolna patnja čeka. U odmazdi vam je – opstanak, o razumom obdareni, da biste se ubijanja okanili!” (Prijevod značenja, El-Bekare, 178. – 179.).

Ovaj proglas završit ću sljedećim preporukama:

1. Naša braća u IDIŠ-u, imaju šerijatsku obavezu, da u što kraćem vremenskom roku prihvate osnivanje javnih i neovisnih šerijatskih sudova, koji će polagati račun isključivo Šerijatu i nikome i ničemu drugom, a koji će biti sastavljeni od stručnih učenjaka i kadija iz različitih vojnih formacija, i čiju će presudu izvršiti stari prije mladog, vođa prije podanika. Odbacivanje ovakvih inicijativa ili njihovo prešućivanje smatra se vidom zanemarivanja i ignorisanja Božijeg zakona, što se upravo i dešava na terenu. Pred našim očima proljeva se muslimanska krv, uništava muslimanski imetak i gazi muslimanska čast, a mi sve to nijemo posmatramo, jer nismo spremni prihvatiti neovisno šerijatsko sudstvo. Ako braća iz IDIŠ-a imaju neko drugo mišljenje u vezi sa ovim, utemeljeno na šerijatskim argumentima, neka ga iznesu, a naša je obaveza da ga, ukoliko se pokaže ispravnim, prihvatimo, ili u suprotnom, naučnim metodama, dokažemo njegovu neispravnost.

2. Također, administracija IDIŠ-a je dužna dati šerijatsko obrazloženje za nečovječno postupanje prema vojnicima suparničkih vojnih formacija, za koje se optužuje, a koje se ogleda u presretanju, ispitivanju, privođenju, zarobljavanju, uskraćivanju osnovnih ljudskih prava zarobljenicima, tajnim suđenjima i izvršavanju sudskih presuda po kratkom postupku, uskraćivanje prava optuženima na pravedno suđenje, odbranu i uzimanje advokata, neprihvatanju i protivljenju donesenim presudama, prikrivanju vlastitih grešaka i njihovo opravdavanje naknadno donesenim šerijatskim odlukama.

Gospodaru naš, čuvaj Svoje iskrene mudžahide, pomozi im, daj im pobjedu i ujedini ih na istini. Gospodaru naš uputi ih na uspostavu Tvoje vjere i zakona. Hvala Allahu Gospodaru svjetova.

Autor: dr. Jusuf Abdullah el-Ahmed
Izvor: http://www.islammemo.cc (Mufekkiretu-l-islam)

[Anonimno]

Es sellamu alejkum,

Danas sam pročitala da je šeik Zavahri totalno otpustio da kažem Islamsku državu Irak i Šam. Zanima me zašto o tome ne možemo pročitati nešto više na našem sajtu i dopuštamo da te vijesti dođu u javnost preko Al Jazeere (http://balkans.aljazeera.net/vijesti/al-kaida-se-distancirala-od-isil) ili “neke” Al Jazeere? Takođe me zanima da li ovo otpuštanje stvarno znači raspad Islamske države Irak i Šam i šta će se desiti sa našom braćom iz Bosne koji misle da se bore za Al Kaidu koja ne piznaje njihovu jedinicu?

[Autor]

Postovi