Postao/la Sandzak » pet aug 19, 2011 1:34 am
BIOGRAFIJA ŠEJHA
'ABDULLAH JUSUF 'AZZAMA
'Abdullah 'Azzam je roden u Palestini, a doktorirao je na islamskim studijama Univerziteta el-Azhar u Egiptu. Svoju mladost je proveo u Palestini, ucestvujuci u tamošnjem džihadu .
Medutim, stvari se tamo nisu odvijale po njegovoj volji, jer su ljudi ukljuceni u pokret džihada bili daleko od islama. On je pricao o tome kako ti ljudi provode noci u kartanju i slušanju muzike, a žive u iluziji da vode džihad za oslobodenje Palestine. Na njegovo pitanje koja je ta vjera koja stoji iza palestinske revolucije, jedan od "mudžahida" je šejhu 'Abdullahu otvoreno rekao:
"Ova revolucija nema nikakve vjere iza sebe."
To je bila kap koja je prelila cašu. Šejh 'Abdullah je napustio Palestinu i otišao u Zemlju Dva Harema da bi predavao na tamošnjimun iverzitetima.
Kada se upoznao sa afganistanskim džihadom, napustio je mjesto predavaca na Univerzitetu Kralja 'Abdu l'Aziza i otišao u Islamabad (Pakistan), da bi bio u mogucnosti prikljuciti se afganistanskom džihadu .
Putovao je svuda po svijetu, pozivajuci muslimane da se ujedine u odbrani svoje vjere i svojih zemalja. Napisao je brojne knjige o džihadu . Povrh toga, licno je ucestvovao u afganistanskom džihadu , uprkos cinjenici da je bio u šezdesetim godinama.
Postao je najistaknutija figura afganistanskog džihada, izuzimajuci afganistanske vode. Nije žalio truda da promoviše afganistansku stvar cijelom svijetu, posebno muslimanskom ummetu . Radio je na mijenjanju mišljenja muslimana o afganistanskom džihadu i predstavio džihad kao islamsku stvar, kao stvar koja se mora ticati svakog muslimana na svijetu.
Sebebom njegovog truda, afganistanski džihad je postao univerzalan pokret, tako da su mu se poceli odazivati muslimani iz svakog dijela svijeta.
Kretao se Afganistanom uzduž i poprijeko, sa sjevera na jug, sa istoka na zapad, po snijegu, planinama, po vrucini i hladnoci, jašuci i pješice. Mladi ljudi koji su bili uz njega bi se umarali, ali ne i šejh 'Abdullah.
Nijedan drugi Arapin nije radio za afganistanski džihad na taj nacin. U dobi od više od šezdeset godina ucestvovao je u džihadu u svakom mogucem vidu , istinski se odazivajuci na poziv Uzvišen og Allaha
''Borite se na Allahovom putu, bili slabi ili snažni, i zalažite na Allahovom putu imetke svoje i živote svoje. To vam je, da znate, bolje!''
Svoju porodicu je odgojio u istom duhu , tako da je njegova žena, na primjer, bila angažovana u projektima za brigu o jetimima i drugim humanitarnim poslovima u Afganistanu .
Odbijao je mjesta predavaca na brojnim univerzitetima, izjavljujuci da nece okoncati džihad sve dok ne bude ubijen na Allahovom putu.
Neprestano je ponavljao da je i dalje njegov konacni cilj da oslobodi Palestinu. Prirodno, ovakva svijest o islamu je prouzrokovala veliki jad i muku neprijateljima ove vjere, tako da su skovali zavjeru da ga likvidiraju.
1989. godine, jedna protivtenkovska nagazna mina je podmetnu ta ispod minbera sa kojeg je šejh 'Abdullah držao hutbu svakog petka. Radilo se o tako velikoj kolicini eksploziva koji bi, da je eksplodirao, uništio mesdžid, zajedno sa svim i svacim u njem u. Stotine muslimana bi bilo ubijeno, ali Allah je od Sebe dao zaštitu i nije došlo do eksplozije.
Neprijatelji, onemoguceni da izvrše svoj prljavi zadatak, ubrzo su pokušali još jednu zavjeru u Pešawaru, iste godine. Smjestili su tri bombe u put, koji je bio tako uzak da je samo jedno vozilo njime moglo ici. To je bio put koji je šejh 'Abdu llah koristio za prijevoz na džumu-namaz. Tog petka je šejh vozio tim pu tem skupa sa dva svoja sina, Ibrahimom i Muhammedom i jednim od sinova šejha Temim el-'Ad nanija (još jednog heroja afganistanskog džihada). Vozilo se zaustavilo na mjestu prve bombe, a šejh je izašao iz auta, da bi prepešacio ostatak puta. Tada su neprijatelji, ležeci u zasjedi, aktivirali bombu. Strašna eksplozija i silan tresak odjeknuli su cijelim gradom .
Ljudi su izišli iz džamija i bili svjedoci užasnog prizora. Samo je mali dio auta ostao citav; šejhov mladi sin Ibrahim je odletio stotinu metara daleko, druga dva mladica su bila odbacena na slicnu udaljenost, a ostaci njihovih tijela su bili razbacani medju drvecem i po žicama obližnjih bandera.
Što se tice samog šejha 'Abdu llaha, njegovo je tijelo nadjeno nepomicno, naslonjeno na jedan zid, potpuno citavo i nimalo unakaženo, izuzev malo krvi koja je istekla iz njegovih usta.
Na ovaj nacin je ovaj veliki heroj i reformator islama otišao sa scene džihada i sa ovog svijeta, da se nikad ne vrati. Neka ga Allah primi kao šehida i nagradi ga najvišim položajem u džennetu. Borba za koju se on zalagao se nastavlja, ma koliko to neprijateljima islama bilo mrsko.
Ubistvo 'Abdullah 'Azzama dovelo je do inspiracije hiljada i hiljada hrabrih, odvažnih mladica, koji su postali spremni da žrtvuju svaku kap svoje krvi za nadmoc islama na zemlji. On je bio uzor mladoj generaciji koja se odaziva pozivu u džihad.
Jednom je izjavio:
"Osjecam da sam devet godina star. Sedam i po godina u afganistanskom, a godinu i po u palestinskom džihadu. Ostale godine zaista nemaju vrijednost."
Nema odreda mudžahida u bilo kom dijelu svijeta, a da nije inspirisan rijecima, ucenjem i djelom šejha 'Abdullah 'Azzama
"Oni žele da utrnu Allahovo svjetlo ustima svojim, ali Allah želi da vidljivim ucini svjetlo Svoje, makar to nevjernicima bilo mrsko. On je poslao Svoga Poslanika sa uputom i sa pravom vjerom , da bi je uzdigao iznad svih ostalih vjera, makar to mnogobošcima bilo mrsko."
Otkako je ova knjiga(Pridruzi se karavani) napisana, Sovjeti su , Allahovom milošcu, protjerani iz Afganistana.
I pored toga, rat u Afganistanu se nastavlja, tako da se oni koji se trude da uzdignu Allahovu rijec bore protiv onih ciji motivi nisu cisto islamski.
Bez sumnje, borba se mora nastaviti sve dok se Istina jasno ne razdvoji od neistine i sve dok istinski mudžahidi ne ostvare trijumf i poraze neprijatelje islama, koji pokušavaju da unište plod afganistanskog džihada.
Veoma je važno za muslimane da se upoznaju sa pravim stanjem stvari u Afganistanu , prije nego li izvedu ishitrene, brzoplete zakljucke, izjave i optužbe.
Podsjetimo se na pogubnost pricanja o nekoj stvari, o kojoj nismo prethodno pravilno informisani:
"Kad ste to jezicima svojim prepricavati stali, i kad ste na
sva usta govorili ono o cemu niste ništa znali, vi ste to
sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno."
Kako je tužno to da su muslimani danas postali zauzeti jalovim (beskorisnim) raspravama i misle da se do pobjede dolazi pricom i konferencijama.
Zaista, mudžahidi širom svijeta ne preklinju njihovu muslimansku bracu da im dodju u pomoc. Ljudi su u potrebi za džihadom više nego što je džihad u potrebi za njima.
Istinu je rekao šejh 'Abdu llah 'Azzam u svojoj kn jizi "Allahovi kerameti u Afganistanskom džihadu",
kada je, na pitanje:
"Da li je afganistanski džihad u potrebi za ljudima?",
odgovorio:
"Džihad je u potrebi za novcem, a ljudi su u potrebi za džihadom."
