FORUM PUT VJERNIKA

[Zeyneb]

Bio je među najboljima u džahilijetskom dobu
Omer je dijete dva časna roditelja, plemenitog roda iz porodice Mahzumijje. Od malena se isticao medu svojim vršnjacima. Otac mu je poklanjao posebnu pažnju, učio ga je vještinama junaštva (jahanju i ratovanju). Bio je širokih ramena, mišićavih ruku, a posebno se isticao u hrvanju i viteštvu, junaci su ga se klonili. Naučio je sve vještine viteštva. Bio je nemilosrdan i po tome je bio poznat među mladima i odraslima u Mekki.
Bio je među najboljima u islamu
Allah, dželle šanuhu, mu je poslao svoga Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, da odbaci sve ružne navike iz predislamskog razdoblja.
Do Omera je došla vijest koja ga je uzdrmala iz temelja. Bio je od onih koji su čvrsto odlučili da se riješe Muhammeda i da ga se oslobode, pa je obećao da će ga ubiti. Bio je poznat po nemilosrdnosti i ljutnji. Međutim, usprkos njegovoj žestini i ljutnji, Allah, dželle šanuhu, je za njega odabrao drugi način življenja. Do njega i njegovih ušiju je došao glas Istine. To su bili ajeti koje je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve seilem, pročitao svom narodu. Te riječi su mu ušle u srce, a da nisu tražile dozvolu, l tako je brdo postalo pokorno i ponizno, napuklo je od straha pred Allahom. l Omer se preobrazio, od mladića koji je čvrsto odlučio da ubije Muhammeda - u čovjeka koji želi ubiti one koji Muhammeda, sallAllahu alejhi ve seilem, zlo spominju. To nije ništa čudno! Kur'an može učiniti i više od toga.
"Da ovaj Kur'an kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je strahopoštovanja puno, i kako bi se od straha pred Allahom raspalo!" (Prijevod znacenja,LIX;21)
Vjernik je uvijek hrabar
...l tako su idolopoklonici postali oni koji se boje, odnosno koji poštuju muslimane pod vodstvom vjernika Omera, radijAllahu anhu. Puno je ljudi govorilo o tom velikom događaju. Oni svojim očima vide Omera, radijAllahu anhu, kako klanja pred Ka'bom, a niko se ne usudi zabraniti mu to ili izustiti neku nepoželjnu riječ.
Presretni su bili oni koji su hidžru učinili u Abesiniju, kad su čuli da je Omer prihvatio islam. Zbog toga su hrlili da se vrate iz Abesinije u Mekku, bez obzira na pritisak i nevolje.
Bili su spremni da još jednom napuste svoje kuće i da tamo, u Jesribu, osnuju državu časti, civilizacije i istine. Omer, radijAllahu anhu, je odlučio da njegovo seljenje bude vječno, kao što je bio i njegov iman. Uvijek je bio jasan i neustrašiv. On je hrabro objavio u Mekki: "Ko želi da ga majka oplakuje, da mu djeca budu siročad, ili žena udovica, neka me sačeka iza one doline."
Niko se nije usudio to učiniti...
Šejtan mora ići drugim putem
l tako je narasla ljubav našeg Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, prema Omeru b. eI-Hattabu; Allah je njime ojačao islam!
Čvrstina njegova imana je bila jasna i karakteristična u oba perioda, za vrijeme Muhammeda, sallAllahu alejhi ve sellem, i nakon njega, u životu muslimana.
Zato, braćo, Omeru je dan divan i vječan nadimak - EI-Faruk, koji su mu dali muslimani, pa se još i danas koristi. Njegov nadimak se iselio s njim u Jesrib. Omer se istakao kao drugi čovjek, poslije Ebu Bekra, radijAllahu anhu, u novoj državi.
Lijepo je istaći da je šejtan bježao od Omera. Ako Omer pođe jednim putem, šejtan bira drugi, bježeći od susreta s El-Farukom.
To je karakteristika koju je istaknuo Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, a još je više podiglo Omerovu čast, kad se Poslanik oženio Omerovom kćerkom, Hafsom, radijAllahu anha.
"Blago tebi prijatelju Allahovog Poslanika, poštovanje tvom časnom rodu" Kakva je divna veza kad se povezu braća po vjeri, plemenitosti i rodu!"
Šehadet svakog muslimana je uvjerenje (akida)
Svi ratovi u kojima je sudjelovao EI-Faruk uz Allahovog Poslanika, svjedoče da je bio, i ostao, isti junak. Njegovo uvjerenje ga je još više učvrstilo i ojačalo.
Eto ga na Bedru, napada svog daijdžu, idolopoklonika i protivnika islama, Ibnu Hašima, pa ga zaustavlja i čini kraj njegovom neprijateljstvu, usprkos rodbinskoj povezanosti.
Za Omera, radijAllahu anhu, ne postoji ni jedna jača veza od one islamske sa čvrstim uvjerenjem (akida).
Eto, i ajeti koji dolaze s neba potvrđuju ispravnost njegovoga prijedloga u vezi sa zarobljenicima nakon bitke na Bedru, pa je zato Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, pridavao posebnu pažnju njegovome mišljenju. Omer, radijAllahu anhu, je uvijek istinu govorio jezikom i osjećao srcem. Možda ste čuli kako se on čudio uvjetima Ugovora na Hudejbijji (Sulhul-Hudejbijje), kad se s tim uvjetima složio Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem. ali je ubrzo to potpuno shvatio kada mu je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao:
"Ja sam Allahov rob i Poslanik, i ne suprotstavljam se Njegovoj naredbi, pa me On neće ostaviti da zalutam!"
l Omer plače
Na veličinu Omerove osjećajnosti podsjeća nas povijest i to onda kada se Resulullah, sallAllahu alejhi ve sellem, razbolio. Omer tada nije mogao ni jesti ni piti. Kad je saznao za Resulullahovu smrt, isukao je svoju sablju, pa upozorio i zaprijetio da će svako ko to izusti, biti ubijen. Ebu Bekr, radijAllahu anhu, ga je umirio i obrisao njegove krupne suze, kada mu je objasnio istinu koja ih je zadesila.
Zaplakao je, i imao je pravo da zaplače, jer nesreća je golema i tuga beskrajna. Ali plač ga nije omeo da zajedno s Ebu Bekrom pohita tamo gdje su se sastale ensarije, pa i da prekine njihove nedoumice zbog odluke koga će odrediti nakon smrti Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem. Omer je bio prvi koji je položio prisegu Ebu Bekru, radijAllahu anhu. On je dobro znao ko je Ebu Bekr. Ebu Bekr, radijAllahu anhu, je prvi koji je razmišljao i odlučio da ga Omer, radijAllahu anhu, naslijedi. On je, također, znao ko je Omer.
Imanom se ostvaruju čuda
Pravedan vladar shvaća težinu zadatka koji mu je povjeren. Bio je milostiv i pravedan, kao što je bio i Ebu Bekr prije njega.
Zatražio je od ljudi da ga isprave ako pogriješi, pa ako treba i svojim sabljama. Ubrzo je nastavio osvajanja koja je otpočeo Ebu Bekr, radijAllahu anhu. Samo oslobađanje Jerusalema (Kudsa) bilo je dovoljno da se proslavi. Držao je ključeve Jerusalema, ali skromno, mudro i milostivo. Želio je da bude na čelu najveće vojske za osvajanje Iraka, sa željom za džihadom, noseći Muhammedov, sallAllahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekrov bajrak. Njegovim rukama je ostvarena Poslanikova, sallAllahu alejhi ve sellem, mu'džiza kada je predvidio da će Suraka ibnu Malik nositi Kisrin nakit, što je onda vrijedilo pola svjetskog bogatstva.
Da li ste čuli ili čitali o pravednosti i milostivosti Omera, radijAllahu anhu? Osjećamo da ste željni saznati što više o tome, pa evo vam nešto od toga!
Pravdom mir vlada
Jedne noći dok je Omer obilazio grad i njegovu okolinu, začuo je plač i jecaje djece. Kada se približio vidio je ženu i oko nje malu djecu, a pred njima lonac u kojem je kipjela voda. Htjela je svoju gladnu djecu zavarati da nešto kuha, kako bi ona zaspala. Omer je pohitao u državno skladište i donio hranu koje je bilo dovoljno za mjesec dana. Sam im je skuhao hranu, a da nisu znali ko im je učinio ovo dobro djelo.
Njegova odluka i stav prema Koptu, služi mu na čast i kao nezaboravan primjer njegove pravednosti kad je presudio u korist Kopta.
Kad je Omeru došao Kisrin glasnik, ostao je bez riječi, kad je Omera, radijAllahu anhu, vidio kako spava izvan Medine naslonivši se na jastuk, koji je često nosio, bez straha i ustručavanja. Kisrin glasnik je shvatio da je pravda temelj sigurnosti i mira. Strah je tamo gdje se dižu palače i utvrde nepravednika. Povika taj stranac: "Pravedno si radio, pa su sigurnost i mir zavladali, te sada spavaš bezbrižno i bez straha."
Pravdom se svi izjednačavaju
Nije ništa čudno što je Omer bio tako pravedan. Za njega ne postoji razlika među ljudima, već samo po imanu i pokornosti Allahu, dželle šanuhu, tj. koliko je ko koristan svojoj braći, svom društvu i uvjerenju. Znate li kako je postupao prema jednom od uglednika arapskog plemena Gasasinah?
Dogodilo se, da je nenamjerno, jedan Arapin pogazio plašt Emira ibnu EI-Ejhama, kada je došao u posjet Mekki. Emir se okrenuo i udario u lice tog Arapina. Kad je pravedni EI-Faruk doznao za taj događaj, nije se dvoumio da dosudi pravedno. Pozvao je Emira ibnu EI-Ejhama i zatražio od njega da stoji, kako bi mu Arapin na isti način vratio udarac, da bi udovoljio Arapinu. Oholi se Emir jako uzbudio i zadrhtao od jeda. Omer, radijAllahu anhu, mu se obrati i reče: "Ništa nije čudno, islam nas je izjednačio!"
Ni po islamu, a ni kod Omera, nema razlike između Emira i drugih, već je razlika u tome koliko ko učini dobra.
Pravdom se postiže poslušnost i poštovanje
Naraslo je poštovanje prema Omeru u drugim državama. Njega se boje kraljevi, prinčevi i vladari, čak i njegovi namjesnici koje on odredi i koji su bili u pokornosti Omeru, radijAllahu anhu. Znao ih je ispravljati, prekoravati i strašiti. Stalno ih je savjetovao, bojeći se da ne pogriješe, ili se sukobe s pravdom.
Zamislite kako Omer, koji je zavladao s polovinom svijeta, nije mogao spavati kada bi čuo i za najmanju nepravdu, pa i za ovčicu koja je uganula nogu negdje daleko na obali Eufrata!
Takvu osjećajnost ne može imati onaj koji nema potpun iman. Šta kažete za velikog vladara koji vlada s pola svijeta, ali se boji Džehennema, pa neće izustiti ni jednu nepravednu riječ?
Omer, radijAllahu anhu, je znao često reći: "Želio bih da Omerova majka nije rodila Omera!"
To je govorio kad bi razmišljao o golemoj odgovornosti koju ni brda, ni nebesa ne bi mogli podnijeti...
Mržnja se ne može sakriti
Ni svijet, ni vijek ne mogu biti bez onih koji ne vole pravdu, usprkos tome što znaju šta je pravda. Eto, na primjer, čovjek se zvao Fejruz, nadimak mu je bio Ebu Lu'lu. Po vjeri, taj Ebu Lu'lu je bio medžusija (obožavalac vatre). On je htio da bude u pravu na nepravedan način. Jednom kad je bio pred Omerovim sudom, Omer je dosudio na njegovu štetu. Ebu Lu'lu je krio zlo u duši, pa ga šejtan nagovori da ubije Omera, Emirul-mu'min, radijAllahu anhu!
Omer, radijAllahu anhu, kao iskusan čovjek, je osjetio nešto čudno u očima tog nevjernika, kao da mu neko prijeti, i da se iz njegovih riječi može osjetiti mržnja i osveta. Koliko su glupi oni koji hoće da budu u pravu, a nisu u pravu! Uprkos tome što shvaćaju da nisu u pravu, šejtan takve natjera da počine gnusna djela.
Omer će pasti samo izdajom
Ebu Lu'lu je napravio handžar sa dvije oštrice, pa ga je još stavio u otrov. Nosio ga je kriomice i uputio se prema mesidžidu. Namjera mu je bila da ubije čovjeka koji nije dosudio u njegovu korist, l dođe taj medžusija sa šejtanom. Stajao je među redovima musallija (klanjača). l kada je došao Omer da predvodi ljude u namazu, izašao je Fejruz iz redova a u ruci je imao onaj pripremljeni handžar.
Brzinom munje je zario handžar u tijelo Omera, Emirul-mu'mina, a učini to kao svaki kukavica, došavši mu s leda.
U trenu Omer, radijAllahu anhu, shvati da je bio u pravu kada je naslutio šta je taj naumio, l tako je mubareć krv tekla iz tijela niz Omerovu odoru i to zbog mržnje, kufra i nepravde.
Taj junak sigurno ne bi, pao da mu kukavica nije došao s leda.
Nasljednik - samo na pravedan način
Omerovi prijatelji su pohitali za tim prokletim izdajnikom. Kada je vidio da mu nema spasa sam se ubio. Isto onako kao što je ubio onoga koji mu nije dosudio kako mu odgovara.
Omer je sakupio uzorite oko sebe i odredio šestericu za halifat. To su šesterica velikih vjernika koji su dragi Allahu i Njegovu Poslaniku i kojima je već obećan Džennet. Ta šesterica su: Osman, Alija, Talha, Zubejr, Sa'd, Ibnu Avf, a sam Omer je bio šesti. Od njih je zatražio da odaberu jednog medu sobom. Nije odredio svoga sina Abdullaha za nasljednika, uprkos njegovom ugledu. Za Omera je bilo dovoljno da bude jedan čovjek iz njegove porodice vladar i halifa, jer je zadatak bio jako težak. Koliko je Omer pravedan, čak i u ovim zadnjim trenucima života, usprkos moći i vlasti, ukazuje i to da je mogao svoga sina Abdullaha odrediti za nasljednika, ali, nije jer on je Omer!
Prvi šehid među Desetericom
Omer je bio prvi šehid medu muslimanskim vladarima, ubijen je pred javnošću, a ne ponizno!
Umro je čiste savjesti i zadovoljan onim što je učinio, l tako se sastalo savjetodavno tijelo nakon njegove smrti, kako bi nastavili put EI-Faruka, odlučno s punim uvjerenjem. Neka se Allah smiluje El-Faruku i bude s njim zadovoljan!
Svijet pravednosti je sagrađen za njegova života, i ljudi ga po dobru spominju poslije njegove smrti. Sjetite ga se kad god bacite pogled na hidžretski kalendar. Omer, radijAllahu anhu, je udario temelje tom kalendaru. Početnim danom kalendara je označio granicu između dva razdoblja koja su se bitno razlikovala.
"Bože, daj da i mi umremo na Tvom putu, putu Poslanika Muhammeda, sallAllahu alejhi ve sellem, i putu šehida koji su pali za tebe, i koji su dobro razlikovali pravdu od nepravde, izdaje i spletkarenja!"
"Oni žele da ustima svojim utrnu Allahovo svjetlo, a Allah želi da vidljivim učini svjetlo svoje, makar ne bilo po volji nevjernika!" (Prijevod znacenja, IX; 32)
Izvor: Stazom islama

[musliman33]

OMEROV ISLAM

Autor: Šejh Enver el-Awlaki

Preveo i pripremio:brat Salih

Omerov Islam je bio prekretnica u historiji Islama u Meki. Abdullah ibn Mes'ud kaže:

„Omerov Islam je bio pobjeda. Njegova imigracija u Medinu je bila pomoć Islamu. I njegov Hilafet je bio milost.“ Još je rekao: „Nikada nismo smjeli da se molimo pred Kabom javno, dok Omer nije postao Musliman.“

Tako je Islam jedne osobe promijenio situaciju cijele muslimanske zajednice. Tako je Omerov dolazak bio velika dobit. Abdullah ibn Mes'ud također kaže: „Krili smo naš Islam dok Omer nije postao Musliman. Onda smo ponosno proklamirali naš Islam.“

Spominje se u jednoj predaji Sire da je, kada je Omer postao Musliman, Poslanik salallahu alejhi we selem poredao Muslimane u dvije kolone. Na čelu jedne kolone bio je Hamza, a na čelu druge je bio Omer. I išli su ulicama Meke marširajući, javno propovijedajući svoju vjeru dok je Poslanik salallahu alejhi we selem bio između ove dvije kolone.

Kada je Omer ibn Hatab postao Musliman, pitao je:

„Ko ima najveća usta u Meki?“

(Ko je onaj koji ne može zadržati vodu u ustima? Ko može publicirati ovu vijest) Omer ibn Hatab nije želio ići korak po korak. Želio je da svi znaju da je postao Musliman.

Rekoše mu:

„Džemil el Džumahi.“

Abdullah ibn Omer kaže:

„U to sam vrijeme bio mlad, ali se sjećam svega što sam vidio. Pratio sam svoga oca kad je otišao Džemilu. Rekao mu je: -Znaš li šta sam uradio? Džemil reče –Šta? Omer reče – Postao sam Musliman. Momentalno, čim je Džemil čuo ovu novost ustao je, vukući za sobom svoj ogrtač i otrčao prema Kabi. Došao je ispred nje i stao galamiti iz sveg glasa: O narode Kurejša, Omer je postao Musliman.“

U stvari je rekao Saba, Sabejac.Omer ibn Hatab je govorio: Ne, postao sam Musliman, ali ga ovaj čovjek više nije čuo trčeći i objavljujući novosti. Javno emitiranje. To je bilo na Državnoj televiziji.

Svi su znali da je Omer postao Musliman.

Omer i bn Hatab je rekao:

„Ljudi su počeli da hrle prema meni.“ (Džemil je odradio dobar posao).

Abdullah ibn Omer kaže:

„Ljudi su opkoljavali mog oca iz svih pravaca. Tukli su ga i on je tukao njih. Borili su se satima sve dok sunce nije došlo iznad njihovih glava i postalo im prevruće da nastave. Onda je Omer ibn Hatab otišao kući, a ljudi su opkolili njegovu kuću, željeli su da ga ubiju.“

Za njih je ovo bila nevjerovatna novost, Omer ibn Hatab je postao Musliman??? Nije to lahka stvar. Zato su željeli da ga ubiju.

Abdullah dalje nastavlja:

„Moj je otac bio u kući, pa je došao jedan čovjek i pitao ga: U čemu je problem? Pa mu je Omer rekao: Ovi ljudi žele da me ubiju. Čovjek je rekao: Ne, neće te ubiti, o onda je izašao napolje i rekao: Ostavite čovjeka na miru, zar nema pravo da izabere vjeru u koju hoće da vjeruje? Ja mu dajem zaštitu. Pa su ljudi momentalno otišli. Kasnije sam pitao oca u Medini ko je bio taj čovjek, pa mi je rekao: Moj sine, to je bio El Aas bin Waail , otac Amra ibn Aasa. On nije bio Musliman.“

Pleme Omera ibn Hataba je bilo veoma malo. Nisu bili jako pleme. Ali su im saveznici bili iz plemena Aas bin Waaila, saveznici Benu Udej. Pa je Aas došao da pomogne pripadniku svojih saveznika i dao mu je zaštitu.

Nekoliko napomena o Islamu Omera ibn Hataba radijallahu anhu.

Prvo. Ovdje nailazimo na jedan od kvaliteta vođe koje je imao Poslanik salallahu alejhi we selem. Poslanik salallahu alejhi we selem je znao lično stanje ljudi vrlo dobro. Kada je Poslanik salallahu alejhi we selem molio Allaha da uputi Omera ibn Hataba ili Ebu Džehla, zašto je Poslanik salallahu alejhi we selem izabrao ovu dvojicu ljudi? Omer ibn Hatab i Ebu Džehl imali su neke vrline koje su ih kvalificirale za vanredno dobre vođe. Ebu Džehl, usput rečeno, nije njegovo ime. To je nadimak koji mu je dao Poslanik salallahu alejhi we selem. Njegov narod prije toga ga je zvao Ebu el Hakam, što mu također nije ime. Njegovo pravo ime je Amr bin Hišam. Ali je bio tako mudar i inteligentan čovjek da su ga u narodu prozvali Ebu Hakam, što znači Otac Mudrosti. Kako ga njegova inteligencija nije dovela do Islama-diskvalifikovan je. I prozvan je Ebu Džehl, Otac Neznanja. Jer, bez obzira koliko je osoba mudra, ako je mudrost ne dovede do Istine-to nije Mudrost. Bez obzira koliko je inteligentan-ako ga inteligencija ne odvede Islamu-nema inteligencije. I to je priznanje koje će morati izgovoriti na Sudnjem danu. Allah swt kaže da kada takvi ljudi shvate da će u Džehenemsku vatru:

وَقَالُوا لَوْ كُنَّا نَسْمَعُ أَوْ نَعْقِلُ مَا كُنَّا فِي أَصْحَابِ السَّعِيرِ [٦٧:١٠]

I reći će: "Da smo slušali ili razmišljali, ne bismo među stanovnicima Džehennema bili!" (El-Mulk,10)

Gdje nam je pamet bila? Gdje nam je bila inteligencija? Ova dva čovjeka su bili odlučni. Bili su predani cilju. Ako bi vjerovali u nešto, bili su spremni raditi za to sve do kraja. I bili su jaki. U teškim situacijama bi se uzdizali iznad svih. Vidjećete da u svim situacijama koje su bile teške, Ebu Džehl ustaje i vodi svoj narod. Iako je to zlo, ali on to radi kako treba. Bio je dobar u onome što radi iako je bio na pogrešnom putu. Pa je Poslanik salallahu alejhi we selem želio jednog od ove dvojice u Islamu, jer bi oni sa sobom donijeli sve što imaju.

Omer ibn Hatab je imao te lične kvalitete. Imao je Iskrenost. Kada bi vjerovao u nešto, ne bi išao naokolo i umotavao, šarao. Išao je pravo na stvar. I bio je veoma hrabar i odvažan. Poslanik salallahu alejhi we selem je tražio ovakve lične kvalitete. Omer ibn Hatab nije imao jaku plemensku potporu. Omer ibn Hatab, kada je ušao u Islam, ušao je sa svojim ličnim kvalitetima, a ne sa porodičnim porijeklom. Njegovo pleme nije bilo od vodećih, od vlastelinskih plemena. Nisu imali ni dovoljan broj pripadnika da budu jače zastupljeni u Meki.

I Allah subhanehu we teala je odredio da će od njih dvojice Omer ibn Hatab koji će postati pripadnik Islama.

Druga lekcija koja se može naučiti je druga kvaliteta vođe koju je imao Poslanik salallahu alejhi we selem, a to je njegovo duboko razumijevanje ljudi i kako izliječiti njihove bolesti.

Iako je Omer ibn Hatab imao ove lične kvalitete, patio je od ozbiljne bolesti. Srce Omera ibn Hataba je bilo ispunjeno mržnjom prema Muslimanima. Stoga, čim je Omer ibn Hatab postao Musliman, Poslanik salallahu alejhi we selem je znao gdje je bolest bila i kako je liječiti. Prenosi se da je Poslanik salallahu alejhi we selem stavio ruku na grudi Omera ibn Hataba i rekao:

"O Allahu izliječi njegovo srce od mržnje." Izrekao je ovu dovu tri puta. Tako je Poslanik salallahu alejhi we selem postavio svoje ruke na bolest i izliječio je.

Treći kvalitet ili treća lekcija je: "Najbolji od vas u Džahilijetu je najbolji od vas u Islamu..." - sada, Poslanik salallahu alejhi we selem nije ostavio ovaj slučaj otvoren (nejasan) jer ovo nije generalno pravilo. Nije obavezno da će svaka osoba koja je bila dobra prije Islama biti dobra nakon primanja Islama. Ako su osobe bile dobre prije Islama, imali su neke dobre lične kvalitete, a onda postanu Muslimani, ali budu imali razne devijacije u Islamu, ne prate Sunnet Poslanika salallahu alejhi we selem i ne razumiju Islam, mogu prouzrokovati razne probleme. Ako ne shvate vjeru ispravno, završe prouzrokovavši veliku štetu. Pa je Poslanik salallahu alejhi we selem ograničio ovu izjavu rekavši: "...iza faqiju." - ako razumiju. "Fiqh" znači razumijevanje. Fikh ne znači da pamtiš pravila, sada koristimo riječ fikh kao oznaku kada govorimo o Islamskom zakonu, ali riječ fiqh u ovom hadisu ima mnogo šire značenje. Ono znači razumijevanje, shvatanje. Znači, Poslanik salallahu alejhi we selem kaže da ljudi koji su imali dobre lične kvalitete prije nego su postali muslimani, biće najbolji među Muslimanima - ako shvate vjeru. To je preduslov, da shvate vjeru.

Ibn Hadžer prenosi da kad su Kurejšije vidjele da su neki vjernici otišli da žive u drugu zemlju, na sigurno, u Abesiniju i da je Omer primio Islam, shvatili su da se Islam rapidno širi. Stoga su odlučili da nema drugog rješenja nego da ubiju Poslanika salallahu alejhi we selem. Islam sada ima "ispostavu" u Abesiniji, ima bazu, a u Meki imaju Hamzu bin AbdulMutaliba i Omera ibn Hataba,... stvari polako izmiču kontroli. "Sada već moramo razmisliti o tome da više ne oklijevamo sa ubistvom Muhameda salallahu alejhi we selem zbog straha od osvete Benu Hašima. Moramo nešto učiniti." To ih je dovelo do potpisivanja "embarga" protiv Muhameda salallahu alejhi we selem. Sada Kurejšije javno zahtjevaju od Benu Hašima da m predaju Muhameda salallahu alejhi we selem da ga ubiju.

Očigledno je da su Beni Hašim odbili taj zahtjev. Rezultat je bio sporazum raznih plemena Kurejšija da bojkotuju Benu Hašim. Embargo je počeo u mjesecu Muharremu sedam godina nakon početka Objave. Niko nije poslovao sa njima, nikakva trgovina nije mogla biti sklopljena i niko se ne bi vjenčavao od njih ili za njih sve dok ne predaju Poslanika Muhameda salallahu alejhi we selem. Bila je to ekonomska blokada i također nikakvi novi familijarni odnosi nisu smjeli biti uspostavljani sa njima. Brak se nije mogao zaključiti sa njima, a nije ni prihvatana bračna ponuda od Benu Hašima. Bili su opkoljeni u svojoj enklavi, u svom "kvartu" u Meki. Kurejšije su htjele biti sigurne da niko neće dostavljati hranu Benu Hašimu i Benu Mutalibu. Vidite uključili su i Benu Mutalib jer su Benu Mutalib imali veoma jake veze sa Benu Hašimom i ostali su sa njima u tim teškim momentima.

Usput rečeno, Imam Šafija je potomak Benu Mutaliba pa je blizak Poslaniku salallahu alejhi we selem.



essunne.com