FORUM PUT VJERNIKA

[Yemama]

Bio je poput svjetionika na putu Islama u prijelaznom periodu iz prvog stoljeća po Hidžri u drugo. Hasan el-Basri je jedan od najistaknutijih tabi'ina (generacija iza ashaba) koji su odigrali veliku ulogu u širenju Islamskog da'weta pronicljivošću i načinom kako je to radio Allahov Poslanik salAllahu alejhi we Sellem.

Branio je izborno Islamsko učenje od smutnji i spletkarenja neprijatelja, vanjskih i unutrašnjih, ispravljajući ubačena pogrešna shvatanja vjere i ulažući sve svoje napore radi poboljšanja trenutnog stanja muslimana.

Ne pretjerujemo kada kažemo da je El-Basri najuspješniji i najplodotvorniji svršenik škole ashaba, neka je Allah zadovoljan sa njima.
Sabit ibn Kurre ukazujući na njegov visok položaj i znamenitost, je rekao: „Hasan je bio jedna od najblistavijih zvijezda po znanju, bogobojaznosti, zuhdu i rječitosti. Njegov govor je stizao do srca slušalaca a njegove jezgrovite i mudre riječi su zadivile i najučenije ljude nejgova vremena. Ne poznajem nikoga ko mu je u tome bio ravan, niti na približnoj razini. Njegov vanjski izgled se slagao sa njegovom ličnošću, njegovo javno ponašanje se slagalo sa njegovim unutarnjim stanjem.
Na njegovim predavanjima su bili učenici i učenjaci iz svih oblasti zbog sveobuhvatnosti njegovih dersova; jedni bi uzimali hadise, drugi tefsir, treći fikhske propise vezane za halal i haram, četvrti bi pak crpili pravila i statistiku arapskog jezika, peti bi izučavali način izvođenja fikhskih propisa i sudstva, šesti bi izučavali načine i metode uspješnog misionarstva – da'weta i načine držanja vazova i predavanja. U svemu ovome je bio nepresušno more znanja i mudrosti, blistava zvijezda i svjetiljka istine. Pa ima li neko poput njega?“

Porijeklo

Njegovo puno ime je El-Hasan ibn Ebil-Hasen Jesar el-Misani el-Basri, rođen je u Medini, a kun'je mu je Ebu Se'id. Porodica od koje potiče nije arapska nego je iz grada Misan u Iraku. Otac mu je zarobljen i odveden u Medinu kada su muslimani osvojili ovu zemlju. Primio je Islam a potom bio oslobođen ropstva, oženio se u vrijeme vladavine Omera r.a. Bio je sluga Zejd ibn Sabitu r.a. Kaže se da mu je majka iz istog grada kao i otac, i da je bila trudna sa njim kada je bila zarobljena i da ga je rodila u Medini. Međutim ova predaja je slaba, nije sigurna ali se zasigurnio zna da joj je ime bilo Hajreta i da je bila sluškinja majke pravovjernih Ummu Seleme r.a.
Rodio se, Allah mu se smilovao, 21. godine po Hidžri, u kući Ummu Seleme (Žene Allahova Poslanika salAllahu alejhi we Sellem)
Njegova majka, radi raznih obaveza i poslova, napuštala ga je duži vremenski period po danu, dok je još bio dojenče. Ummu Seleme bi ga hranila svojim mlijekom i pazila na njega dok mu se majka ne bi vratila. Stoga veliki broj učenjaka smatra da je mudrost i riječitost Hasan el-Basrija od bereketa tog mlijeka. Ummu Seleme r.a. bi ga često odvodila do ashaba Allahovog Poslanika salAllahu alejhi we Sellem i oni bi za njega upućivali dovu Uzvišenom Allahu. Tako je jednog dana odvela malog Hasana do Omera r.a. i on je zamolio za njega ovim riječima: „O Allahu, poduči ga vjeri i učini da ga ljudi vole!“
Sutra ujutro je odselio sa svojim roditeljima u Vadil Kura (mjesto u blizini Šama – Sirije)
Historičari ne bilježe koliko je vremena proveo u tom mjestu. Zatim su se ponovo vratili u Medinu gdje, u to mubarek mjestu provodi ostatak svog djetinstva u društvu ashaba Allahovog Poslanika salAllahu alejhi we Sellem i njegovih žena, upijajući od njih znanje i mudrost. Od Hasanovih uspomena iz tog vremena navest ćemo njegove riječi: „Ušao sam u džamiju Allahova Poslanika salAllahu alejhi we Sellem i vidio Osmana r.a. kako spava. Ubrzo je došao mujezin i proučio ezan za namaz. On je ustao a na njegovom licu su se ocrtavali jasni tragovi hasure.“ Ove riječu ukazuju na nekoliko stvari:
- Skromnost Osmana r.a., pravednost i bezbjednost
- Džamija u tom periodu je bila prostrta hasurom
- Život ashaba bio je skroman i jednostavan
- U prilog ovome navest ćemo i njegove riječi: „Ulazio sam u kuće Poslanika salAllahu alejhi we Sellem (njegovih žena) u vrijeme vladavine Osmana r.a. Mogao sam svojom rukom dokučiti njihov krov, a tada sam bio u dobi nastupanja punoljetstva (13-15 godina)

Prenio je hadise od Imran ibn Husajna, Mugire ibn Šu'beta, Enesa, Ibn Abbasa, Abdurrahman ibn Semre, Nu'man ibn Bešira, Ebu Bekra es-Sekafija, Džabir ibn Abdullaha, Semreta ibn Džunduba i još velikog broja ashaba r.a.
Kur'an je učio pred poznatim tabi'inom, imamom karija Hitan ibn Abdullahom er-Rikašijem. Također je veliki broj predaja hadisa prenio od poznatih tabi'ina.

Preseljenje u Basru

Godine 36. hidžretske preselio je Hasan sa svojom porodicom u grad Basru, i po ovom gradu je i dobio nadimak el-Basri. Basra je tada bila velika vojna kasarna, logor za obuku boraca i centar za prolazak u vojna osvojenja. Pored toga ovaj grad je bio i prijestolnioca ilma-znanja, i uleme.
U Basri je ovaj imam – zahid proživio većinu svog plodotvornog života. U njoj je susreo veliki broj plemenitih ashaba i velikih imama tabi'ina stičući od njih bogato znanje iz različitih znanosti. Konstantno je posjećivao njenu centralnu džamiju radi ibadeta i stjecanja znanja. Poslije nekoliko godina on je imao svoju halku koja je bila najposjećenija i najpoznatija, u kojoj je savjetovao ljude, upućivao ih na najadekvatnija rješenja, podučavao ih stvarima vjere. U svojoj starosti postao je njen starješina i glavni alim – učenjak, ne samo njen nego i poglavar i alim svih tabi'ina.

Bez premca

Najveći utjecaj u izgradnji El-Basrijeve ličnosti i široke spoznaje, imao je njegov boravak u kući Poslanikovoj salAllahu alejhi we Sellem, u sobi jedne od njegovih čistih i plemenitih žena, te boravak među ashabima r.a., i u gradu Poslanikovom.
Bio je Allah mu se smilovao, živa enciklopedija raznovrsnih znanosti, poznavao je u detalje sve islamske i jezičke znanosti, kao i druge naučne oblasti koje su bile poznate u njegovo doba.
Posebnu pažnju je posvećivao izučavanju Kur'ana. Već u dvanaestoj godini postao je hafiz Kur'ana.

Ebu Bekr el-mezelij veli: „Upitao me je halifa es-Seffah s'čim je to Hasan el-Basri dostigao tako visok stepen?“ Odgovorio sam mu: „Naučio je Kur'an napamet u svojoj 12 godini, i nikada nije prešao sa jedne sure na drugu, dok ne bi spoznao njeno značenj i povode objave svakog ajeta.“
Veliku pažnju je također posvećivao hadisima Allahova Poslanika salAllahu alejhi we Sellem, učeći ih napamet i razumijevajući ih, izvlačeći iz njih šerijatske propise, pouke i poruke vjernicima. Već smo spomenuli najpoznatije učenjake ashaba i tabi'ina od kojih je primao i prenosio hadise. Dovoljno je da spomenemo koliku je čast imao, da su među njima bili i vođa pravovjernih i treći halifa Osman ibn Affan, r.a. Tumač Kur'ana Ibn Abbas, Enes r.a., sluga Allahovog Poslanika salAllahu alejhi we Sellem. U fikhu je također imao specifičan pravac i školu koja se odlikovala čistoćom propisa i tolerancijom. Što se tiče učenja Kur'ana bio je jedan od najpoznatijih kurra'a-učača. Posebno se odlikovao po svojim vazovima i zuhdu – pobožnosti.

Da bismo ti dragi čitaoce, ukazali na visok stepen njegova znanja i etike, možda je najbolje da navedemo nekoliko priznanja ukazanih mu od strane poznatih islamskih učenjaka:

Katade je rekao:
„Kada god sam usporedio ilm – znanje Hasanovo sa znanjem bilo kojeg učenjaka uvidio sam da on nema premca. Kada bi mu nešto bilo nejasno o tome bi pisao Se'id ibn Musejjebu tražeći savjet po tom pitanju. Nikada nisam bio u društvu nekog fakiha-učenjaka u fikhu a da nisam uvidio da je Hasan el-Basri bolji od njih.“

Ebu Bekr el-Mazinij je rekao: „Kome pričinjava zadovoljstvo da gleda u najučenijeg alima našeg vremena, neka gleda u Hasana.“
Rekao je Ibn Se'id: „Hasan je bio univerzitet za sebe, znameniti učenjak, veliki poznavalac fikhskih propisa , povjerljiv, veliki pobožnjak, skroman, rječit i ubjedljiv u svom govoru, plijenio je srca drugih.“

Najhrabriji u Džihadu

Još kao mladić učestvovao je u Islamskim osvajanjima na istoku Irana 43. g.h. koja je predvodio vojskovođa El-Ahnef ibn Kajs u vrijeme vladavine halife Muavije r.a.
Ibn Sa'd u svojoj knjizi „El-Tabekat“ spominje: „Učestvovao je u pohodima na Kabil, Endekan i Zablestan pod vodstvom Abdurrahman ibn Semreta r.a. a koji su trajali tri godine . Historičari spominju da je Hasan el-Basri često puta učestvovao u Džihadu i u bitkama, u kojima se odlikovcao hrabrošću i požrtvovanjem tako da je Hišam ibn Hasen rekao: „Hasan je bio najhrabriji čovjek svog vremena“
Dža'fer ibn Sulejman je rekao: „Hasan je bio među najčešćim borcima tako je Muhelleb (poznati veliki muslimanski osvajač) uvijek ga stavljao u prve redove.“
U izvršenju ovog Allahovog farza-Džihada na najbolji način mnogo mu je pomogao njegov fizički izgled. Odlikovao se velikom snagom, strpljivošću i hrabrošću, pa je Valid al-Asme'i rekao „Nisam vidio širu podlakticu od podlaktice Hasana el-Basrija, bila je široka kao veliki pedalj (22,5 cm)

Nastaviće se insha Allah...

[Yemama]

El Basri kao reformator

Ovaj imam, mudžahid i pobožnjak nije bio samo vaiz koji je vodio samo brigu o o sebi, izolirajući se od društvenog i političkog života, nego je aktivno učestvovao u svim događajima svoga vremena.
Već smo vidjeli kako je učestvovao u džihadu, a također je učestvovao u upravnim i organizacionim poslovima vezanim za džihad, bez koje je nemoguće zamisliti i jednu državu, pogotovo koja se tek počela razvijati poput islamske države. U sklopu tih poslova bio je imenovan sekretarom i pisarom upravitelja Horosana Rebi'a ibn Zejda. Taj posao je bio veoma važan, poput položaja ministra u današnjem vremenu.
U drugom periodu njegova života bio je imenovan kao vrhovni kadija-sudija, i u vezi stim ibn Sejjid kaže: „On nije uzimao za svoj posao kadije nikakvu nadoknadu“
Sdruge strane nalazimo ga kako savjetuje upravitelje i vladare, podstičući ih na pokornost Allahu i opominjujući ih i zastrašujući žestokom kaznom ukoliko se ne budu vladali i ponašali po Njegovom Zakonu. To je na primjer radio sa Hadždžadžom, Ibn Hubejretom i mnogim drugima.
Kada je hilafet preuzeo Omer ibn Abdul-Aziz, Allah mu se smilovao, odmah mu je napisao pismo u kojem je poslije zahvale Uzvišenom Allahu i selama napisao:
„Zaista je dunjaluk prolazna kuća i proputovanje, a nikako nije mjesto stalnog boravka i zaustavljanja. Adem je na nju za kaznu smjesten pa ga se pripazi. I znaj da udarac dunjaluka nije kao drugi udarci. Ko udijeli ono što posejduje od njega, obezbijedio se. Svakog momenta neko postaje njegovom žrtvom i gubitnikom. Zato o vođo pravovjernih budi na njemu kao ranjenik koji liječi svoje rane uzimajući malo hrane (malo dunjaluka) iz straha da mu ne našteti kasnije. I na kraju selam od mene“
Ovako je, Allah mu se smilovao, objedinio u sebi ilm, zuhd, govorništvo, džihad, upravu i administraciju, društvene reforme i konstantnu da'wu Uzvišenom Allahu zasnovanom na uputi, mudrosti i pronicljivosti, sve dok nije preselio svome Gospodaru.
Predstavljen je primjer potpuno izgrađene islamske ličnosti koja je uzor drugima u svim aspektima ljudskog života. Stoga je u potpunosti zaslužio sve ove pohvale i priznanja koja su mu ukazali veliki imami u učenjaci u svim razdobljima islamske historije. Tako je na primjer, o njemu rekao Avvam ibn Hevšeb: „Ne uspoređujem Hasana ni sa kim, do sa vjerovjesnikom koji je boravio među svojim narodom 60 godina pozivajući ih u Allahovu Vjeru.“
Ebu Berde o njemu kaže: „Nisam vidio nikoga ko je više ličio ashabima Allahovog Poslanika salAllahu alejhi we Sellem (po svojim plemenitim osobinama i načinu života) od Hasana el-Basrija.“
Ebu Katade je rekao njegovim sunarodnjacima: „Slušajte i slijedite ovog učenjaka, jer, uistinu, nisam vidio nikoga ko više liči po svojim stavovima na Omera r.a., od njega.“
Enes r.a. kada je ostario, naredio je ljudima: „Pitajte Hasana, on je naučio napamet, a mi smo pozaboravili!“
Eš-Ša'bi je rekao: „Doživio sam 70 ashaba Allahova Poslanika salAllahu alejhi we Sellem, i nisam nikoga vidio da u potpunosti liči njima kao ovaj učenjak (aludirajući na Hasana el-Basrija)“
Avf o njemu kaže: „Nisam vidio nikoga ko bolje poznaje put ka Džennetu od Hasana.“
Poznati učenjak El-E-ameš o njemu je rekao: „Svaki njegov govor je bio prožet mudrošću.“
Kada bi spomenuli Hasanovo ime kod Ebu Dža'fera el-Bakira, on bi rekao: „To je onaj čiji govor liči govoru vjerovjesnika.“
Najbolje čime možemo zaključiti veliki broj priznanja i pohvala njemu, jesu riječi Hafiza Es-Sehavija: „Ima mnogo slavnih djela, nebrojeno lijepih vrlina, on je simbol znanja, govorništva, tefsira, podsjećanja, mudrosti, ibadeta, pobožnosti, istinoljublja, rječitosti i hrabrosti. On je imam, mudžahid, mudžtehid, hudždže-dokaz, sika-povjerljiv, njegov komentar Kur'ana ne bi mogao stati u jedan veliki tom.“
Bio je, Allah mu se smilovao, veoma osjećajan i čsto je plakao iz pobožnosti, stalno je razmišljao, bio zabrinut i žalostan. Strašno se bojao kazne zbog oholosti i nepravde i silnika vladara.
Ibrahim ibn Isa el-Ješkuri je rekao: „Nisam vidio nikoga ko je duže bio tužan od Hasana el-Basrija, i kad god bi ga vidio, mislio sam da ga je nedavno zadesila neka nesreća.“
Abdul-Vahid ibn Zejd kaže: „Da vidite Hasana rekli biste: Neka više prestane ova tuga i žalost ljudska, koliko se samo suza prolilo iz tih očiju i koliko dugo je trajalo njegovo jecanje iz straha za sobom i drugim muslimanim'“
Jednog dana je kod nejga ušao čovjek i zatekao ga kako plače, pa ga upita: „Šta te je to rasplakalo, Allah ti pomogao?“ On mu reče: „Bojim se tako mi Allaha da me Gospodar vatre ne uvede u nju.“
Upitao je Abdul-Vahid ibn Zejd: „Hoćeš li nam opisati Hasan el-Basrija?“ On im reče: „Allah se smilovao Ebu Se'idu, kada dođe među nas kao da se vratio sa Dženaze njegovih najdražih. Kada bi odlazio izgledao je kao da je Vatra Džehenemska iznad njegove glave. Kada bi sjedao kao da je zatvorenik kojeg vode na izvršenje smrtne kazne. Kada osvane kao da je došao sa ahireta, a kada zanoći, kao da je teško bolestan.“
Hasan el-Basri je upitan jednog dana: „Kako si osvanuo o Ebu Se'ide?“ On reče: „Tako mi Allaha, onaj od koga se lađa razbila na pučini morskoj nije ništa težeg stanja od mene.“ Upitaše ga: „A zbog čega to?“ On reče: „Jer sam ja u potpunosti svjestan svojih grijeha i bojim se za sviju pokornost i primanje djela. Ne znam hoće li biti primljena ili će njima moje lice udariti“ Rekoše mu: „Pa zar ti to kažeš o Ebu Se'ide?“ Odgovori im: „A zašto da ne kažem, šta mi to garantira da Uzvišeni Allah neće pogledati u mene i moja djela i naći ih daleko od Allahove Milosti...“
On bi često puta rekao: „Istina je, ako sppznaš da je smrt tvoje odredište, i da je kijamet i stajanje i polaganje računa pred Svemogućim Gospodarom tvoj sastanak i sastajalište, i da što duže boraviš na dunjaluku sve više gubiš, i da je prava želja i zadovoljstvo u činjenju dobrih djela.“
Također bih rekao: „Vjernik osvane tužan i omrkne tužan, i cijeli dan ga tuga prati jer se nalazi između dvije stvari koje ga stalno zastrašuju, grijeha koje je počinio i ne zna šta će snjim Allah učiniti i smrtnog časa koji ga svaki momenat može zadesiti i ne zna šta ga u propast može dovesti.“
On je rekao: „Smrt je zasjenila dunjaluk i nije ostavila onome ko ima srce i razum prostora za pravu radost i veselje.“
Razmisli brate muslimanu, dobro o ovim njegovim riječima: „Smijemo se, a možda je Allah već pogledao naša djela i rekao: 'Ništa od ovih djela ne primam' Teško tebi, o čovječe, misliš li da možeš protiv Allaha ratovati. Uistinu, onaj koji griješi prema Allahu već ratuje protiv Njega. Tako mi Allaha, vidio sam ljude kojima je dunjaluk bio bezvrijedniji od prašine pod njihovim nogama. I vidio sam ljude koji bi zanočili a sa sobom nisu imali ništa drugo osim komad hljeba, pa bi rekli: ' Neću sve ovo staviti u svoj stomak.' Pa bi izašao i udijelio kao sadaku dio toga, mada je on sam možda gladniji od onoga kome je udijelio.“

Plemenita svojstva

Dobrota i darežljivost, kako prenosi Hammad ibn Avn: „Nisam vidio darežljivije ljude od Hasana el-Basrija i Muhammeda ibn Sirina.“
Staloženost, smirenost i respekt prema drugima. Uravnoteženost i umjerenost u svakoj stvari. Uvijek je oblačio dobru i lijepu odjeću i vodio je računa o svom izgledu, koristio je sve ljepote i ukrase koje je Uzvišeni Allah dozvolio Svojim robovima, ne pretjerujući u tome i ne rasipajući svoj imetak ali i ne škrtareći, i nije gubio vrijeme u tim stvarima. Uvijek je izbjegavao otežavanje i opterećavanje. Nije volio pretjerano uljepšavanje glasova pri učenju Kur'ana i pjevanje pjesama. Kada bi učio Kur'an plakao bi iz bogobojaznosti toliko da bi suze kvasile njegovu bradu. Također je mrzio da ga hvale u njegovom prisustvu, a ukoliko bi neko uputio hajr dovu za njega, to bi ga veselilo.

Susreti i sijela kod Hasana

Predavanja i izreke nije iznosio samo u džamiji, već je veliki broj njih izrekao u svojoj kući. Uglavnom sva svoja posljednja predavanja i savjete vjernicima održao je u kući zbog starosti i njegovi slušaoci su bili samo njegovi najodabraniji učenici. U tim predavanjima je ugavnom govorio samo o ahiretskim stvarima i često puta bi u tom zanosu oduljio sa predavanjem što je štetno djelovalo na njegovo zdravlje.
Priča Se'id ibn Rezin da je čuo Hasana el-Basrija kako savjetuje svoje prijatelje riječima:
„Dunjaluk je kuća-mjesto rada, ko ga provede sa uvjerenjem da je na njemu život nepotpun i nesavršen, nežudeći da iskoristi sva dunjalučka uživanja i živeći skromno na njemu, usrećit će se njime i koristit će mu boravljenje na njemu. Ko provede život na dunjaluku žudeći za njegovim bogatstvima i uživanjima, unesrećit će se njime i on će ga daleko odvesti od Milosti Allahove i dovest će ga u takvu situaciju u kojoj se neće moći suprostaviti i spasiti od Allahove kazne. Dunjaluk je beznačajan u usporedbi sa Ahiretom, uživanja na njemu su kratkotrajna i njegov nestanak je propisan-određen Allahovom odredbom.“
Jednom drugom prilikom je rekao: „Bogobojasni-muttekije posjeduju znakove pomoću koji se mogu prepoznati; istinitost riječi, izvršavanje obećanja, održavanje rodbinskih veza, samilost prema nemočnim, malo se hvale i ohole, ustrajavaju na činjenju dobra, ne nadmeću se sljudima u dunjalučkim dobrima i lijepog su morala. O čovječe, ti posmatraš svoja djela koja su i dobra i loša. Ne omalovažavaj dobro djelo, ma koliko ono bilo, jer ako ga omelovažoš, pogoršat će se njegovo stanje (status tog djela). A ne potcjenjuj loše djelo, ma koliko ono malo bilo, jer ako ga omalovažiš, pogoršat će se njegovo stanje. Allah se smilovao čovjeku koji zaradi halal obskrbu i na takav (halal) način utroši i tako ostavi sebi rezervu za dan oskudice i siromaštva (Sudnji dan). Teško li je nama, teško li je nama dunjaluk prođe a ostdoše naša djela obješena nam o vratove. Vi gonite ljude a edžel-smrtni čas, goni vas, možda si ti jedan od sljedećih koji su odabrani za smrt, pa pripazi šta si za ahiret pripremio.“
Priča Džerir ibn Hazim: „Bili smo kod Hasana slušajući njegove savjete, i obično smo ostali kod njega do iza ikindije. Toga dana smo ostali duže, tako da smo i zanočili slušajući našeg učitelja. Njegov sin iz straha za njegovim zdravljem rekao nam je da bi se trebali razići jer smo oduljili i da njegov otac već duže vremena nije ništa ni jeo ni pio. Čuvši to Hasan reče: „Prestani i pusti ih, jer tako mi Allaha, nema ništa što odmara oči kao oni.“
Ovakvi imanski susreti i sijela su ostavljala dubok trag na srca i razume slušalaca.

Preseljenje na Ahiret

Ez-Zehebi kaže: „Preselio je na Ahiret, Allah mu se smilovao, 1. redžeba 110. godine po Hidžri.
Nezapamćeno veliki broj muslimana prisustvovao je njegovoj dženazi. Dženazu su klanjali u Basri poslije Džume namaza, a iz želje da svako od prisutnih učestvuje u nošenju dženaze od džamije do mjesta ukopavanja njegova tijela, napravili su toliku gužvu da nisu uspjeli zakopati ga do ikindije namaza."
Ebu Tarik es-Sa'di priča pa kaže: „Bio sam prisutan kod Hasana el-Basrija pred samu njegovu smrt kada je ostavljajući svoju oporuku rekao pisaru:'Piši ovo što potvrđuje Hasan sin Ebu Hasana. Potvrđujem da nema božanstva osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik. Ko ovo izgovori iskreno na samrti, ući će u Džennet. Ovo se prenosi od Muaza ibn Džebela da je on oporučio na samrti, prenoseći ovo od Allahova Poslanika salAllahu alejhi we Sellem.“

[Kosovari]

Mudre izreke Hasana El- Basrija

- Plemenit covjek zuri uciniti dobro sto prije, a pokvarenjak odugovlaci s cinjenjem dobra i od njega bjezi.

- Cuvaj se Allahovih dz. s. zabrana , bices pobozan!

- Budi zadovoljan sto ti je Allah dz.s. dao, bices bogat!

- Darezljivost i iskrenost najbolja su svojstva!

- Savrsen covjek je onaj, u koga se nadje cetvero:
1. vjera koja ga upucuje
2. razum za kojim se povodi
3. plemenito porijeklo koje ga cuva i
4. stid koji mu dostojanstvo stiti.

A u koga se nadje makar jedno od ovoga, on je u svom narodu medju odabranima....

- Dvoje ne mogu nikada zajedno: zadovoljstvo i zavist.

- Dvoje se nikada ne razdvajaju: pohlepa i mrznja.

- Ne idi nikom osim onom cijem dobru se nadas, od cije vlasti ne strahujes, ciji blagoslov ocekujes i cijim znanjem ceš se moci okititi....

- Nasa vjera je cvrsta, a istina je zaista teska. Covjek je slab i nemocan; zato neka se zaprti onoliko koliko moze nositi. Jer ako se pretovari obavezama, strahovati je zbog mrzovolje i napustanja poslova.

- Ispravno misljenje i poboznost najbolja su djela. Ko svoj zivot po njima uredi , sigurno je da ce se spasiti.Svako drugi neka preispita svoje zivljenje. Ispravno misljenje je kao ogledalo u koje se rastavljaju dobra od hrdjavih dijela. Ko se osloni na ispravno misljenje, spasice se, a ko ga zanemari, propasce.

- Trazi slast u trome: u namazu, u ucenju i razumjevanju Kur'ana i u zikru. Ako u tome nalazis slast, idi i budi radostan! U protivnom, znaj da su tvoja vrata zatvorena, pa ih nastoj otvoriti!

- Da nije smrti, bolesti i nemastine, covjek se ne bi nikada pokorio. Jer, cak i pored ovog troga , on je nestrpljiv.

- Ljudi, mi smo, tako mi Allaha, stvoreni za vjecnost, a ne za prolaznost. Mi se samo selimo iz kuce u kucu.

- Cuvajte se poboznjaka koji je neznalica i ucenjaka koji je razvratnik, ta oni su veliko iskusenje za svakog.

- Cudan li je ovaj covjek! Dva cuvara i pratioca ga nikada ne ostavljaju sama. Njegov jezik im je pero, a pljuvacka – tinta. A on opet govori ono sto ga se ne tice!

- Pametan nastoji i dan i noc da sto vise dobra uradi, jer je u njegovom srcu strah da mu se mozda neće smilovati Stvoritelj i Gospodar njegov.

- Covjece, ne mozes promjeniti rok odredjenja, niti mozes izgubiti svoju nafaku, a i uzeti nafaku drugome! Cemu onda mucno naprezanje i ubijanje duse?!

- Najbolja je zlatna sredina u svemu.

- Covjek je stalno izmedju troga:
• iskusenja koje dolazi,
• blagodati koja prolazi i
• smrti koja sve odnosi.

- Ko nije bio stavljen na kusnju bio je prevaren.

- Ko se borio protiv istine, izgubio je.

- Covjek je stalna meta: iskusenjima, nesrecama ili smrti.

- Wallahi, nijedan covijek nije dobio ovaj svijet a da nije izgubio dostojanstvo i vjeru.

- Nije pravedan onaj koji trazi da ga postujes, a on ti uskracuje svoju pomoc.

- Budi dobar susjed bit ces vjernik.

- Voli ljudima ono sto volis sebi, bices pravedan!

- Ne smij se mnogo jer to umrtvljuje tvoje srce i citavo tijelo!

- Nema vjere onaj ko covjecnosti nema.

- Znanje je bolje od nasljedstva; odgoj je najcistiji obraz; poboznost je najsigurnija opskrba; ibadet je najbolja zarada; razum je najbolji vodić; lijepo ponasanje najbolji je drug; blagost je najbolji pomocnik; zadovoljstvo je najvece bogatstvo; Allahova pomoc je najbolja pomoc; a sjecanje na smrt najbolji je propovjednik.

- Covjek gospodari razumom, darezljivoscu i blagoscu.

- Bolest cisti tijelo kao sto zekat cisti imetak. Tijelo koje ne zna za bolest je kao imetak koji se ne cisti zekatom: u njemu nema napretka.

- Da nema zaborava umnozili bi se fekihi (pravnici).

- Cuvaj se troga sprijecices sejtanu prilaz:
*nikada se ne osamljuj s tudjom zenom pa makar govorio da je poducavac Kur'anu;
*nikako ne idi vladaru makar govorio da mu naredjujes ciinjenje dobra, a zabranjujes cinjenje zla;
*ne sjedi sa novatorom u vjeri jer ce ubaciti otrov u tvoje srce i tako ti pokvariti vjeru.

- Covjece, ne zavaravaj se s tvrdnjom da je covjek s onim koga voli. Neces biti s dobrociniteljima sve dok ne budes radio kao oni…

- Dosta je propalih jer su pohvaljeni bili.

- Dosta je propalih jer su bili zavarani time sto se prema njima dobrodusno bilo.

Neko je bio pohvaljen u prisustvu Allahova Poslanika , s.a.v.s., pa je Poslanik rekao; Upropastili ste ga!Jer da je pohvalu cuo, nebi se vise nikada spasio.

- Najprece je da budes svoj gospodar, da jezik svoj drzis svezan i da ne povladjujes pohotama tijela.

- Ko sebe pred svijetom kudi – hvali se; a lose je to sto cini.

- Da nije plemenitih, zemlja bi se prolomila; da nije dobrih , stradao bi citav narod; da nije ucenih, ljudi bi bili kao zivotinje; da nije vlasti, ljudi bi se medjusobno unistili; da nije blesavih, svijet bi bio razrusen; da nije vjetra, sve bi se ustajalo i usmrdilo!

- Tri najvece propasti su:
• vodja kome se pokoris pa te zavede,
• susjed koji siri tvoje zlo,a sakrije tvoje dobro, i
• siromastvo koje boli zadaje.

- Ako primijetis u svog djeteta ono sto mrzis, ucini pokajanje Allahu dz.s i zatrazi njegov oprost, jer je to udio tvoje naravi, odnosno tvoj grijeh koji si ranije pocinio.

- Kada ljudi budu pokazivali svoje znanje, a izostavljali svoja djela , kada budu voljeli na jeziku a mrzili u srcu i kada budu kidali rodbinske veze, Allah dz.s. ce na njih baciti svoje prokletstvo i uciniti ih i gluhim i slijepim.

- Iskusenje je kazna koju Uzviseni Allah dz.s. salje onda kada ljudi grijese iz inata.

- Izbjegavati glupa covjeka je cin priblizavanja Uzvisenom Allahu.

- Druzenje s pametnim ucvrscuje covjekovu vjeru.

- Vjernika postivati spada u sluzenje Allahu dz.s , a pomoc Allahova zadobija se borbom protiv razvrata i grijeha.

- Neka ovca ne bude pametnija od tebe: nju tjera povik i vraca pogled.

- Vjernik se ne zabavlja pa da bude nemaran. On stalno razmislja pa je zato tuzno zabrinut.

- Koga njegov namaz ne sprijeci od ruznih i hrdjavih djela, udalji ga od Allaha dz.s i navuce na njega Njegovu srdzbu.

[PANTER_]

Hasan El-Basriju, danas ću započeti govoriti o njegovom vazu kojeg je održao prije više od 1300 godina okupljenim vjernicima u džamiji nakon džume namaza.


Pripovijeda Seleme ibn Amir: «Jedanput smo klanjali džumu sa Hasanom, pa pošto završismo, okupismo se oko njega, a on zaplaka.» Zašto plačeš? Rekosmo mu mi, a on još više zaplaka , zatim poče:
«A kako i ne bih plakao? Kada bi nam se na vrata ove džamije pomolio jedan od drugova Božijeg Poslanika a.s., ne bi od Islama među nama poznao ništa osim ovu našu kiblu, kuda se u namazu okrećemo...»
Zastaćemo malo kod ovih riječi kako bi ih proanalizirali. Hasan El-Basri se obraća poslije džume namaza onima koji su sa njim klanjali namaz. Zatim, obraća se generaciji koja dolazi odmah poslije ashaba i njima govori da ashabi ne bi prepoznali od njihovog Islama ništa osim kible prema kojoj se okreću. Kada je takvo stanje sa njima šta onda reći za nas? Šta bi ashabi prepoznali od našeg Islama? Možda bi poznali samo imena i ništa više. A kako li je tek stanje sa onima koji čak nemaju ni kible, koji se ne okreću ka njoj niti ikako klanjaju.
Da bi nam bilo što jasnije ovo njegovo alarmantno obraćanje poslušajmo dalje šta on kaže.
«Oh, oh! Prazne želje su uništile svijet. Govora ima, ali djela malo; znanja ima, ali strpljivosti nema; vjerovanje postoji, ali čvrstog uvjerenja nema...»
Sada nam je malo jasnije zašto Hasan ovako govori, jer ono čega nije bilo u njegovo doba jesu djela, bilo je onih koji puno pričaju, ali koji nisu radili ono što govore. Bilo je čak i onih koji su znali, ali pored znanja nisu imali sabura. Kao što je bilo onih koji su bili vjernici samo na jeziku, a na djelu ih nije bilo nigdje. Ovaj fenomen koji je još više prisutan u našem vremenu Hasan objašnjava na sljedeći način.
«Šta je to? Ja vidim ljude, ali ne vidim pameti. Čujem šum, ali ne vidim druga. Ovaj svijet je unišao u vjeru, pa izašao. Znaju šta je dobro, ali ga djelom niječu. Znaju šta je haram, ali ga djelom dozvoljavaju. Vjera im je samo na jeziku. Upitaš jednog od njih da li vjeruje da će za djela račun polagati, a on ti odmah odgovori da vjeruje. Kunem se Gospodarom Sudnjeg dana, da laže...»
U današnje doba ćemo naći mnogo onih koje Hasan spominje, jer doista ima mnogo onih koji tvrde da su vjernici, da će pred Allahom račun polagati, ali pored svega toga njihova djela govore suprotno. Kaže da vjeruje u Allaha, a nema namaza. Kaže da voli Allaha a ne posti Ramazan. Kaže da žudi za Džennetom, a ne priprema se za njega, ne čini dobra djela koja će ga u njega uvesti. Kaže da je smrt istina a ne priprema se za rastanak sa ovim svijetom. Šta reći drugo za takvoga nego isto ono što je rekao Hasan El-Basri a to je da laže. Laže samog sebe i obmanjuje, a Allaha ne može prevariti. Ako čovjek ispravno vjeruje u Allaha onda taj njegov iman mora dati svoje lijepe i ukusne plodove, onda se vjernik okiti svojstvima koje Hasan El-Basri navodi u svom vazu kao svojstva pravog muslimana. Poslušajmo dalje šta on kaže u pogledu ovoga.
«Od svojstva pravog muslimana je: snaga uz vjeru, odlučnost uz blagost, vjerovanje uz čvrsto uvjerenje, znanje uz blagost, blagost sa znanjem, pamet uz blag postupak, otmjenost u siromaštvu, umjereno vladanje u bogatstvu, milost prema potištenu, darežljivost na pravom mjestu i pravednost uz ustrajnost».
Pravi musliman treba da bude snažan i odvažan, a izvor toj njegovoj snazi treba da bude njegova vjera. Hazreti Omer je rekao: «Mi smo narod koje je Allah uzdigao, učinio snažnim, putem Islama, i ko god bude tražio tu snagu, ugled i čast u nečem drugom mimo Islama. Allah će ga poniziti. Ovo nam objašnjava današnje stanje Ummeta. Islamski Ummet nema snage jer nema istinskog Islama koji daje tu snagu. Nema istinskih, pravih mu'mina koje krase navedena svojstva. Veliki broj današnjih muslimana nema istinskog imana, nema znanja, nema blagosti, nema otmjenosti u siromaštvu niti pozna granice rasipništva u bogatstvu, i što je najgore ponestaje pravednosti pa čak i u islamskim zemljama. Dalje nastavlja Hasan te kaže:
«Musliman pravi neće učiniti nasilje ni onome koga mrzi, niti će se ogriješiti pomažući onoga koga voli. Musliman pravi ne ogovara, ponižavajući drugog ne namiguje; ne istražuje mahana; u besposlicu ne govori; bez svrhe se ne zabavlja i ne igra; ne prenosi riječi; ne traži ono što nije njegovo; ne poriče istine, makar se i njega ticalo; ne prelazi granice u isprici; ne sveti se kad nekoga nesreća pogodi; niti se veseli kad neko nešto pogriješi».
Pravi musliman neće učiniti nasilje ni onome koga mrzi, a kako tek onda da učini nasilje onome koga voli i poštuje. Prisjetimo se Allahova Poslanika s.a.v.s., koji nikome nije nasilje činio, čak je i onom židovu koji mu je svaki dan bacao trnje i smeće po putu kada bi išao u džamiju došao i posjetio ga kada se ovaj razbolio. Mogao je da zadovoljno protrlja ruke i da se smije njegovoj nesreći, međutim Poslanik to nije učinio, nije se svetio kada nekoga nesreća pogodi. Jesmo li mi takvi? Kamo sreće da jesmo. Kod nas možemo više naći negativnih nego li pozitivnih primjera. Tako ako nekoga nesreća zadesi, a mrzimo ga mnogi kažu: E neka mu je tako, to je i zaslužio. Radujemo se tuđoj nesreći čak više nego sopstvenoj sreći. Ako ovako postupamo to ukazuje da svoj ahlak još nismo usavršili. Kakav treba da bude pravi musliman? Hasan El-Basri nam dalje kazuje:
«Pravi musliman je ponizan i skrušen, kad je u namazu, on žuri da se Bogu klanja. Riječi njegove su pravi lijek; stpljivost njegova je pobožnost; šutnja njegova je razmišljanje; razmatranje njegovo je pouka. Druži se sa učenim ljudima da nauči, među njima šuti da ne pogriješi, a kada govori, govori da se okoristi.
Ako pravi musliman učini nešto što je dobro, on se veseli, a ako pogriješi, traži oprosta; ako ga pak prekori, on opet od njeg zadovoljstvo traži. Ako ga neko ludo ispsuje i izgrdi, on se opet blagim pokaže. Kad mu se nasilje učini on se strpi i opet pravedno postupa. Ne utječe se drugom osim jedinom Allahu, ne traži pomoć osim od jedinog Allaha. Pravi je musliman među ljudima dostojanstven, a u osami sa Allahom zahvalan. Zadovoljava se nafakom, zahvaljuje se na udobnosti, a strpi se u muci. Ako sjedne sa onim, koji su zaboravili Allaha, on se Allaha sjeća, a ako sjedne sa onima koji se Allaha sjećaju, on traži oprosta za svoje grijehe.
Zatim je Hasan rekao: «Ovakvi su bili Alejhisselamovi drugovi jedan po jedan sve dok nisu pomrli. Ovakvi su bili vaši dobri preci. Vaše stanje se izmjenilo zato što ste vi svoj postupak promijenili. Zatim je proučio ajet:

«Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok taj narod ne promijeni svoj postupak, a kad Allah htjedne jedan narod (radi grijeha) kazniti, niko te kazne ne može odbiti i niko im ne može osim Allaha pomoći».

[Allahov_rob]

Hasan el-Basri, rahimehullah, jeste bio jedan od najboljih medju tabiinima, ali kako sam saznao prvak i najbolji medju tabiinima je Uvejs el-Karni, rahimehullah, kojeg je licno spomenuo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. On je zivio u Poslanikovo vrijeme ali je bio sprijecen da ga vidi, pa se ubraja medju tabiine. Ako grijesim ispravite me.

Evo jedno kazivanje o njemu koje sam nasao na netu:

Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao ashabima: ˝Ima jedan covjek u Karanu po imenu Uvejs, koji ce se na Dan Prozivljenja zauzimati za mnoge iz moje zajednice, za toliko mnogo njih kao sto su stada Rabi´e i Mudare.˝ Zatim je, okrecuci se prema Omeru i Aliji, rekao: ˝Vi cete ga vidjeti. On je usamljen covjek, srednjeg stasa i kosmat. Na njegovoj lijevoj strani se nalazi jedna bijela mrlja, velicine dirhema, koja nije poslijedica lepre, a ima slicnu mrlju i na dlanu svoje ruke. Kada ga budete vidjeli, prenesite mu moje selame i pozovoite ga da prouci dovu za moju zajednicu.˝

Jedne prilike, nakon sto je preslio na ahiret Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Omer, radijallahu anhu, u Mekki je rekao: "'O ljudi Nedzda, ima li ko medju vama da je iz Karana?' Kada su neki odgovorili potvrdno, Omer se poceo raspitivati o Uvejsu. 'To je jedan pomalo lud covjek', govorili su, 'koji je u osami i ni s kim ne druguje. On ne jede ono sto ljudi jedu i ne osjeca niti radost niti zalost. Kada se drugi smiju on place, a kada drugi placu on se smije.' Omer rece: 'Ja bih ga ipak zelio vidjeti.' 'On zivi u pustinji', rekose mu, 'daleko od nasih kamila.'"

Kasnije su Omer i Alija krenuli u potragu za njim. Nasli su ga kako obavlja namaz, te su jedno vrijeme cekali dok on ne zavrsi. Nakon sto ih je pozdravio pokazao im je znamenja na svojoj lijevoj strani i na dlanu svoje ruke. Oni su, pak, zatrazili blagoslov od njega i prenijeli Poslanikove selame, i na koncu se pridruzili u njegovoj dovi za muslimansku zajednicu. Poslije nekog zajednicki provedenog vremena, Uvejs im rece: "Potrudili ste se da me vidite a sad se vratite, jer Dan Prozivljenja je blizu. Tada cemo se sastati i nikad vise rastati. Ja sam trenutno zaokupljen pripremama za prozivljenje." Poslije su stanovnici Karana iskazali veliko postovanje prema Uvejsu, rahimehullah.

[PANTER_]

:)

velikani-ummeta/velikani-ummeta-t1653.html