FORUM PUT VJERNIKA

[PANTER_]

Esma bint Ebi-Bekr, Allah bio s njom zadovoljan, i ubistvo njenog djeteta Abdullaha. b.Zubejra:

Abdullah b. Zubejr udje kod svoje najke Esme bint Ebi-Bekr es-Sidik, Allah bio s njima zadovoljan, i rece:
O majko, ljudi su me ostavili i odvojili se od mene, tako da su me cak i moja djeca i porodica ostavili i sa mnom niko nije ostao- osim malog broja ljudi. A i ova mala skupina, koliko se god borila, nece izdrzati vise od jednog sahata ili dva. A izaslanici mi obecavaju da ce mi dati sta god hocu od dunjaluka, samo da odlozom oruzje. Pa sta ti mislis o tome?

Ona mu rece:
-Allah, Allah. O moj sine, ako mislis da si na istini i da pozivas u Istinu, strpi se i bori, i nemoj pognuti svoj vrat pred djecarcima iz Benu-Umejje – pa da se igraju tobom. A ako si tim sukobom htio ovodunjalucke interese – tesko tebi! Upropastio si sebe i svoje saveznike. A ako kazes: ‚Ja sam bio na Istini, a posto su moji prijatelji posustali, moja namjera je oslabila’, to nije posao slobodnih osoba, a ni onog sto te ocekuje. O Zubejre, tako mi Allaha, udarac sabljom i dostojanstvena smrt drazi su mi od udaraca bicem u stanju ponizenja!
-O majko – Zubejr rece – bojim se da se na meni ne budu izivljavali stanovnici Sama i da me ne objese.
Njegova majka dodade:
O dijete moje, zaklanoj ovci ne smeta zguljivanje koze. Zato budi postojan na Istini i osloni se na Allaha.
On poljubi njenu glavu i rece:
-Tako mi Allaha, ovo je moje misljenje i ono sto sam radio i cime sam pozivao Allahu! Tako mi Allaha, na ustanak me nije navelo nista drugo do mrznja radi Allah ate strah da se ne bi poigravalo sa Allahovim zabranama i svetostima! Zelio sam da cujem tvoje misljenje koje ce mi povecati snagu i prosudjivanje. Tako mi Allaha, nikada namjerno nisam ucinio neki grijeh, niti sam nevaljalo djelo svjesno uradio, niti sam bio nepravedan u vlasti, niti sam izigrao povjerenje, niti sam cuo za bilo kakvu nepravdu od strane mojih namjesnika I time bio zadovoljan, vec sam to uvijek negirao! Kod mene se ne nalazi nista sto je dragocenije od zadovoljstva moga Stvoritelja, Allahu, ovo ne govorim da bih se hvalio, vec da bih ulio strpljenje svojoj majci I da bi sa mnom zadovoljna bila.
Majka mu rece:
-Tako mi Allaha, nadam se d aces mi biti lijepa utjeha. Ako odes prije mene, nadat cu se nagradi zbog tebe; a ako postignes sehadet, radovat cu se zbog toga. Izadji i suoci se s onim sto te ocekuje.
Potom majka prouci sledecu dovu:
-Moj Allahu, smiluj mu se zbog ibadeta i nocnog namaza, a i posta dok je gladovao i zedji u podnevnim zegama mekanskim i medinskim. Moj Allahu, smiluj mu se zbog njegova dobrocinstva svojoj majci. Moj Allahu, ja svoje stanje prepustam Tebi I zadovoljna sam sa onim sto si mu odredio, daj mi snage da se strpim za Abdullahom i nagradi me zbog njega nagradom koju obecavas za zahvalne.
Abdullah rece:
-O majko, nemoj prestajati moliti za mene, i prije i poslije moje smrti.
Majka mu rece:
-Necu prestajati moliti za tebe, jer znam da si ubijen na Istini.
On je uze za ruku iz zelje da je poljubi, a ona mu rece:
-Ovo je posljednji nas susret, ali, nemoj se udaljiti!
On joj rece:
-Dosao sam da se oprostim od tebe svjestan da su ovo moji posljednji trenuci na ovome svijetu.
Majka mu rece:
-Idi po svome uvidu! Primakni se, moj sincicu, da se oprostim s tobom. I ona ga zagrli i poljubi, a njena ruka se spusti na pancir njegov i ona tada rece:
-Ovo nije odjeca onog koji zeli ono sto ti zelis.
-Ja sam ga obukao – odgovori Abdullah – kako bih te odobrovoljio.
Majka mu tada rece:
-To me nije odobrovoljilo. Tada on skinu pancir I obuce svoju kosulju I dzubu I izadje u boj.
Tada spjeva:
“Odbio je Ibn-Selma da bude vjecno osramocen,
s bilo kakvim predumisljajem kad bude sa smrcu suocen:
“Ne prodajem ja zivot za sicar,
niti gradim stepenice zbog – od smrti straha“.
Poslije toga, Abdullah rece svojim pristalicama:
-Krenite s Allahovim bereketom, nek se svaki od vas zabavi sa po jednim covjekom. Ne obazirite se na pitanja o meni, jer cu u predhodnici vasoj biti.
Navalise na njih. Jedan od stanovnika Sam abaci na njega kamen, nanoseci mu ranu na njegovu licu. Obuze ga drhtaj i on se skloni u jednu od mekanskih ulica, dok je krv izvirala iz rane. Ugleda ga sluskinja njegova i rece: “O, vladaru vjernika”. Na to se neprijatelji okupise I navalise na njega, sve dok ga ne ubise. Hadzadz ga objesi. Njegovo tijeloje nekoliko dana visilo na stablu. Tek Abdul-Melik naredi da se skine. Majka ga uze i okupa, nakon sto su mu glavu s ramena skinuli, a deva (koju su ostavili kod njega) odnijela njegovo tijelo. Potom ga umota u cefine, uputi za njega dovu i ukopa ga.
Ja’la et-Tejmi kaze: “Tri dana nakon smrti Ibn-Zubejra usao sam u Meku, a on je jos uvijek vision a stablu. Pa mu je prisla majka, vec oronula starica koja je vid izgubila. Rekla je Hadzadzu: - Hoce li ga neki konjanik spustiti? On je licemjer. – odgovori joj on. Tako mi Allaha – rece mu ona – nije bio licjemer! – Bio je postac, covjek koji je cuvao svoj namaz i dobrocinitelj. Bjezi – rece joj on – o starice, bas si omatuhila. Ona mu na to rece: - Nisam omatuhila od momenta kada sam cula Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, da je rekao: „U Sekifu ce biti lazac i unistitelj.“ (hadis)

Ovo je primjer istinskog vjerovanja u strpljivosti na nevolji i zadovoljstvu sa gorcinom Allahovog odredjenja, od strane vlasnice dva pojasa, Esme bint Ebu-Bekr. A koliko samo ima njenih primjera istinskog vjerovanja. Prenosi se da je Esma kazala: „ Pripremala sam poputninu (jelo za put) Vjerovjesniku, sallallahu alejhi we sellem, u kuci svoga oca, onda kada je htio uciniti hidzru. Ne nadjoh nista cime bih svezala neophodne potrepstine i vodu. Rekla sam ocu: ‘Nemam nista drugo do ovaj svoj pojas’. ‘Presjeci ga na dva dijela’, rece joj otac, ‘I njima to zavezi.’” Zbog tog postupka bi prozvana: - “Vlasnica dva pojasa”. Buhari(7/193-194); Ahmed (6/346)
Imala je dug zivot, a od Aise, r.a., je bila starija preko deset godina. Ona je zadnja muhadzirka koja je preselila sa ovog prolaznog svijeta.
Ibh-Sa’d kaze: „Umrla je nekoliko noci nakon svog sina, a njegovo ubistvo se dogodilo 17. dzumadel-ula, 73. god po Hidzri.“ Ibn-Sa’d, Tabekatu Ibn-Sa’d (8/252).
Ibn Ebi-Mulejke kaze: „Usao sam kod Esme nakon sto njen sin Ibn-Zubejr bijase ubijen, a ona mi rece: ‚Obavijestena sam da je ovaj objesio Abdullaha. Allahu moj, nemoj mi oduzeti zivot (nemoj me usmrtiti) sve dok ga ne donesem, okupam, namirisem i u kefine ne zamotam!’
Poslije sam dosao, a ona ga je prala i cistila svojim rukama i obukla mu kefine – a vec prije je vid bila izgubila.“
Nesto drugacija predaja se navodi od Ibn Ebi-Mulejke kada kaze: „Uputila je dovu za njega. I ne dodje slijedeci petak, a ona je vec bila umrla.” Sijeru e’alamun-nubela (2/295).