FORUM PUT VJERNIKA

[Sandzak]

Sejid Kutb roden je 1907. u selu Musa, provincija Asyut (Egipat) , u srednje situiranoj porodici. Bio je drugo dijete od njih sestero. Njegov otac Ibrahim pripadao je gradanskoj partiji al-Hizbu-l-watani pa je zbog toga i
njegova kuca bila stjeciste privrzenika ove partije.
Pohadao je osnovnu skolu u rodnom mjestu i za to vrijeme zavrsio hifz. Dobar dio svog slobodnog vremena proveo je u citanju koristeci porodicnu i podrucnu biblioteku. Rado je ucestvovao na takmicenjima u hifzu i citanju prica o Antari, prica iz Hiljadu i jedne noci i drugih prica prevedenih sa engleskog jezika. Vazan faktor u njegovom opredjeljenju ka
znanosti i knjizevnosti bila su stalna sijela u porodicnoj kuci u kojoj su se okupljali stariji l ozbiljniji mjestani.
Drugi djelotvorni faktor u njegovom opredjeljenju je prisustvovanje predavanjima iz tefsira (komentara Kur'ana) koje su drzali profesori i stariji studenti Azhara u danima odmora. Sejid Kutb napusta rodno mjesto 1919. g. da bi zavrsio srednju skolu, zaposlio se i pomagao porodici. Medutim, on nastavlja obrazovanje na fakultetu Kulliyatu-1-' ulum, na komeje diplomirao 1933. g. Za cijelo vrijeme studija i srednjoskolskog obrazovanja Sejid Kutb pise clanke, cak i one sa politickom sadrzinom, za razne novine, a ogleda se i u poeziji. Jedno vrijeme je bio preuzeo i urednistvo casopisa al-Fikru-l-gadid, a potom i casopisa al-Ihwdnu-l-muslimun. Neki izvori isticu i da je bio sekretar Taha Husaina i njegov asistent na fakultetu Daru-l 'ulum. Od 1940. radi u Ministarstvu prosvjete, na Odsjeku za kulturu, i postaje inspektor za srednje skole. Negdje 1946. g. bio je na pragu da podnese ostavku na ovaj polozaj zbog politicke optuzbe. Od ove optuzbe spasio ga je Taha Husain, tadasnji glavni inspektor ovog Ministarstva. Za cijelo ovo vrijeme materijalno je vrlo lose stajao, pa neki misle da je to bio glavni uzrok da se nije zenio. Vrlo rano se upoznao sa Abbasom Mahmudom Aqqadom, poznatim egipatskim misliocem i knjizevnikom. To je prijateljstvo trajalo vise od dvadeset godina. Mozda sklonost Sejida Kutba prema filozofiji i psihologiji i potice iz tog druzenja, premda on nije otvoreno oponasao Aqqada u sferi knjizevnosti. Aqqad ga je ukljucio u redakciju lista al-Baldg, glasila
politicke partije Wafda. Mozda je to bio uzrok da se Sejid Kutb nije opredijelio nekoj drugoj partiji, posebno ne komunistickoj, kojoj je vrlo lahko mogao pripasti zbog komunisticke propagande i njegovog teskog materijalnog stanja.

Kada kriticari govore o knjizevnom radu Sejida Kutba, oni isticu da je prezivio tri kaljenja:
-sa grupom tzv. Apolo,
- sa pristalicama Mustafe Sadiqa ar-Rafi'a,
-sa pristalicama Muhammada Mandura.
To mu je pomoglo da stekne ugled drugih knjizevnika i stavi se u odbranu svoga profesora Aqqada.
Do sukoba sa grupacijom Apolo je doslo zbog njihova napada na
knjizevni rad Aqqada i njihova stavljanja na stranu kralja Fu'ada. Tu se umijesao Sejid Kutb braneci svoga profesora govoreci da grupa Apolo sa svojim predstavnikom pjesnikom Ahmadom Zakkijem Abu Sadiom nema osjecaja za ljepotu umjetnosti. Njihova se odlika manifestuje u hvaljenju
jedan drugoga i teznji za materijalnim bogacenjem. Sejid Kutb tu istice da su oni pokusavali i njega za sebe pridobiti uz materijalnu potporu. Na zalost, ovo je odrazavalo vise borbu ad hominem, nego knjizevnu borbu.
To je ustvari negativni utjecaj politike na knjizevnost.
Drugi knjizevni okrsaj Sejida Kutba (1938.) nastao je zbog
dvadesetak clanaka o Mustafi Sadiqu ar-Rafi'u i njegovom knjizevnom opusu, koje je objavio Muhammad Sa'id al-'Urjan analizirajuci knjizevni rad Mustafa Sadiqa ar-RafTa.
U svojim zadnjim brojevima ovih clanaka al-'Urjan poredi knjizevni doprinos Aqqada i ar-Rafi'a i istice da se knjizevni ugled Aqqada zasniva na politici, dok je rad ar-Rafi'a cisti, pravi i knjizevni. Tada Sejid Kutb ustaje u odbranu Aqqada. Ovdje dolazi do izrazaja razlika izmedu moderne knjizevnosti, koja se razvijala pod utjecajem Zapada, i stare skole koja cuva arapsku tradiciju u knjizevnosti. Treci sukob, sada izmedu Sejida Kutba i Muhammada Mandura, desio se 1943. g. kada je Mandur u svojih nekoliko clanaka u casopisu at-Taqafa govorio s velikim odusevljenjem o knjizevnicima u iseljenistvu (mahgar) zbog njihove iskrene svijesti i jakog psihickog djelovanja na one
kojima se oni u poeziji obracaju, da je do tada takva knjizevnost bila potpuno nepoznata, i kvalitetom i kvantitetom, u savremenom arapskom svijetu. Sejid Kutb smatra da je Muhammad Mandur tu povrsan, zatim da tu ima i
plagijata i da ima vise subjektivnosti nego objektivnosti. I ovaj sukob zavrsio se negativnim rezultatom i po knjizevnost i po knjizevnu kritiku.

Krajem prve polovine dvadesetog vijeka Egipat stenje pod
drustvenim pritiskom i nestabilnom privredom. Broj stanovnika porastao je od 1917. do 1947. za 65%, a proizvodnja samo za 20%. Prve godine poslije II svjetskog rata utjecale su da se jedan mali broj gradana bogatio, a vecina stanovnistva siromasila. Tada Sejid Kutb pise nekoliko clanaka u casopisu al-Fikru-l-gadld osudujuci drustvenu nepravdu. U prvom broju on, izmedu ostalog, kaze:
Mi ne trazimo danas nista vise nego da deset miliona gradana Egipta zivi na nivou stoke, jer stoka ima dovoljno da pojede i popije, a ovih deset miliona nema. Trazimo da se standard drugih osam miliona podigne na minimum potreba zivota covjeka
- da imaju sta pojesti, popiti, obuci se igdje stanovati I ovi prvi i ovi drugi rade na proizvodnji zlata za one koji sjede, nista ne rade, a zive raskosno.
Sejid Kutb ove svoje tvrdnje, kao i drugi koji su pisali o ovoj temi, potvrdio je cinjenicama i fotografijama. Zbog ovih istupa casopis biva zabranjen, a revolucionarnost Sejida Kutba ne dozvoljava mu da miruje. Tada pise djelo pod naslovom al-'Adalatu-l-igtima'iyyafi-l-islam (Socijalna
pravda u islamu) . Svoja zapazanja ilustruje situacijama iz povijesti islama pokusavajuci objasniti kako se to moze primijeniti i u nase vrijeme radi ostvarivanja drustvene pravde koju zagovara islam. Njegovo druzenje sa Muslimanskom bracom izmijenilo je njegov tok zivota. On se stavlja potpuno u sluzbu islama. To njegovo opredjeljenje urodilo je sa nekoliko plodnih djela cime se obogacuju islamske biblioteke sirom svijeta. Njegovo totalno opredjeljenje Muslimanskoj braci uslijedilo je tek nakon pogibije Hasana al-Bannaa, najkrupnije licnosti toga vremena medu Muslimanskom bracom, mada je i prije toga gledao sa simpatijama na Muslimansku bracu. Medutim, kadaje primijetio kakva je radost zavladala u americkom drustvu (Kutb je tada bio u Americi) kada je al-Banna pogubljen, njegovo opredjeljenje postalo je jasnije. Po povratku iz Amerike svoju paznju je usmjerio na politicko-vjerske probleme. On smatra da se politika i vjera u islamu ne mogu podvojiti. U
svojim otvorenim kritikama prigovarao je i domacim politicarima koji su stajali skrstenih ruku pred teskom situacijom u Egiptu. Pozivao je da vlada bude uspostavljena na islamskim principima i prihvatio je ideju Gamaluddina al-Afganiya o uspostavljanju Arapske lige. U oblasti vjere radio je na obnovi islamskog ucenja u raznim oblastima zivota. U to vrijeme ili nesto malo prije prvog hapsenja (1954.)napisao je glavninu svoga kapitalnog djela Ft zilali-l-Qur'an i objavio neke njegove dijelove u raznim casopisima.
Uvrijeme Revolucije (1952.) Sejid Kutb istice da su vojni vlastodrsci, a to je bilo vrijeme teske situacije u Egiptu, odobravali njegove ideje koje je on objavljvao u nizu casopisa i cak ga postavili za svoga savjetnika unutrasnjih poslova. Na ovom polozaju ostao je saradujuci s njima samo tri mjeseca. Kadaje primjetio da je ova vojna hunta neprijateljski raspolozena prema Muslimanskoj braci i kada su njihovi dogovori sa Muslimanskom bracom zavrseni neuspjehom, a pregovori su trajali oko dva mjeseca, on prekida odnose s njima. Sejid Kutb se smatra najvecim entuzijastom muslimanskog pokreta, tako da je postao nesporno glavni mislilac Muslimanske brace. Njegova djelatnost proteze se i van granica Egipta. On je aktivan i drzi predavanja kao predstavnik Muslimanske brace u Damasku, Jerusalemu, Libanu, bacajuci akcent na eticki odgoj kao jedino sredstvo za ostvarenje drustvene sigurnosti.
Za Sejida Kutba nastupaju godine teskog iskusenja. Godine 1954. biva zatvoren odmah poslije velikih narodnih demonstracija, ciji je bio cilj obaranje vlade i, kako tvrde sluzbeni izvjestaji, pokusaji likvidacije Gamdla 'Abdu-w-Nasara. Bio je osuden na petnaest i osloboden nakon deset (1964.) godina iz zdravstvenih razloga zahvaljujuci intervenciji Abdu-s-salama Arifa, tadasnjeg predsjednika Iraka. Brojni izvori isticu da je Sejid Kutb bio u zatvoru izlozen velikom mucenju sto je dovelo do unutrasnjeg krvarenja, pa ipak, ova teska situacija za njegov zivot smatra se najvaznijim periodom u njegovom knjizevnom djelovanju. Tadaje zavrsio svoje zivotno djelo Ft zildli-l-Qur'an i redigovao ranije napisane dijelove ovog djela. Uspio je da odrzava kontakte sa rukovodstvom Muslimanske brace u zatvoru i van njega. Po izlasku iz zatvora (1964.) , samo nekoliko mjeseci po pustanju na slobodu, ponovo je bio zatvoren, on i jos nekoliko Muslimanske brace, pod optuzbom
da su htjeli izmijeniti sistem iporusiti cjelokupnu narodnu imovinu. Osuden je od strane Vojnog suda, on i dva njegova saborca, na smrt strijeljanjem. Ubijeni su augusta 1966

[Sandzak]

Velika ulema o Sejjidu Kutbu r.h.


U današnjem vremenu vrijeđanje islamskih ličnosti postalo je pravi hobi. Skupine islamskih učenjaka, daija, kao i običnih muslimana dobronamjernika, našle su se na nišanu ljudi kojima je primarni cilj traganje za greškama drugih i danonoćno brujanje o njihovim propustima. Ličnost kojoj su u našem vremenu spomenuti tragači posvetili posebnu pažnju bio je islamski književnik Sejjid Kutb, rahimehullah. Da su kojim slučajem umjesto svojih pretjeranih pisarija o Kutbu pozivali ljude ispravnom vjerovanju i prakticiranju islama, vidjeli bismo skupine pokajnika i konvertita kako hrle ka Allahovom zadovoljstvu i milosti.

Kako bismo bezdvojbeno shvatili neispravnost ove metode, spomenut ćemo skupinu najpoznatijih učenjaka našeg vremena i njihova mišljenja o Sejjidu Kutbu.

1. Šejh Ibn Baz

Nakon što je upitan o knjigama koje su napisali Ebul-Eala el-Mevdudi, Ebul-Hasan en-Nedevi i Sejjid Kutb, rekao je:

"Sve su te knjige korisne, od ove trojice, Allah im se smilovao, u njima ima velikog hajra, ali ima i nekih grešaka... Oni su se trudili u dobru i u pozivanju u dobro i bili strpljivi na tebobama koje su ih zadesile na tom putu."

Audio zapis : http://www.islamgold.com/rmdata/161_binbaz_islamgold.com.rm

2. Šejh Abdul-Aziz Alu Šejh (muftija Saudijske Arabije)

Nakon što je upitan o tefsiru Fi zilalil-Kur'an, Sejjida Kutba, rekao je:

"Autor (tj. Sejjid Kutb) ima jaku metodu u izražavanju, jaku metodu. Iz metode koju je Sejjid koristio u pisanju svoje knjige pojedinci su izveli zaključke o širku, ili vrijeđanju poslanikâ, ili, ili... a da su detaljnije razmotrili te citate, vidjeli bi da se radi o jednom posebnom književnom i izrazito lijepom izražavanju, ali tu metodu izražavanja neće razumjeti osim onaj ko pomno bude izučavao njegovu knjigu. Ova knjiga, kao i sve druge knjige, ima i grešaka."

Audio zapis : http://www.islamgold.com/rmdata/155_1.rm


Na drugom mjestu o Tefsiru Sejjida Kutba, muftija Abdul-Aziz kaže:

"Tako mi Allaha, smatram da će se osoba koja stječe znanje (talibul-ilm) okoristiti njegovim čitanjem. Ako talibul-ilm bude čitao određene odlomke (iz ove knjige), zapazit će u njima lijep sadržaj. Ima i grešaka, ali treba biti umjeren i pravedan i ne tumačiti njegove riječi onim na što ne ukazuju, ne treba imati ružno mišljenje. Ovaj čovjek je vodio džihad ili je ubijen kao šehid (ovdje je snimak malo nejasan), Allah mu se smilovao. U njegovim je knjigama bilo izvjesnih grešaka koje je poslije korigirao."

Audio zapis : http://www.islamgold.com/rmdata/154_2.rm

3. Šejh Albani

Šejh Albani je najviše govorio o Sejjidu Kutbu i na mnogim mjestima spomenuo da Kutb nije bio alim, već da je bio književnik i da njegove riječi ne treba tumačiti kao riječi učenjaka, jer se Kutb ne izražava šerijatskim terminima, već terminima jednog književnika. (Sve ovo i mnoge druge stvari nalaze se na narednom audio zapisu)

O Kutbu, između ostalog, šejh Albani kaže:

"Kutb je u zatvoru mnogo uznapredovao. Napisao je neke stvari kao da ih je pisalo pero selefije, kao da nisu njegove. Ja sam ubijeđen da zatvor odgaja određene ljude i budi (uspavanu) svijest, (što je i na njega tako djelovalo) pa je napisao određene stvari. Dovoljno je to što kaže: 'La ilahe illallah je menhedž (put / staza) života, la ilahe illellah je menhedž života."' Potom šejh Albani kaže: "Dovoljno je to što je on čovjek musliman, islamski književnik, shodno njegovom poimanju islama, kao što sam prethodno rekao, i da je ubijen na svome putu u pozivanju u islam, a oni koji su ga ubili bili su neprijatelji islama."

Kada je upitan da li treba odgovoriti Kutbu na njegove greške, rekao je:

"Da, treba odgovoriti, ali blago, ne ushićeno (napadački), dakle obaveza je odgovoriti mu, ali nećemo iskazivati neprijateljstvo prema njemu i ne smijemo zaboraviti da on ima i dobrih djela."

Audio zapis : http://www.islamgold.com/rmdata/136_Albani_Sayed_qotob.rm

Kada je neko upitao šejha Albanija o Sejjidu Kutbu, rekao je: "Ostavi ga, mi cijenimo njegov džihad, ali on je samo književnik."

Audio zapis: http://www.islamgold.com/rmdata/117_albani_qotob1.rm

Na drugom mjestu šejh Albani o Sejjidu Kutbu kaže: "Njegovo opravdanje je u tome što je pisao književnim jezikom. O nekim fikhskim pitanjima, kao što je pravo radnika, u knjizi El-Adaletul-idžtimaijje, govorio je čistim tevhidom i lijepim citatima koji su ulijevali samopouzdanje u vjeru i iman u srcima vjernika. Ovom pozadinom, u stvarnosti, on je obnovio islamsku da'vu (misiju) u srcima omladine."

Izvor: Knjiga Hajatul-Albani, str. 1/394, autor Muhammed Ibrahim eš-Šejbani. Izdavač Mektebetus-Sedavi, 1407. god. po H., prvo izdanje.

4. Šejh Ibn Usejmin

Kada je šejhu Ibn Usejminu rečeno da Kutb poziva u vahdetul-vudžud (sjedinjavanje stvorenja sa stvoriteljem), rekao je:

"To je samo tvrdnja – zagovaranje, da u njegovoj knjizi postoji akida vahdetul-vudžud, jer ako bi se to potvrdilo, to bi bila stvar od najvećeg nevjerstva. Onome koji zagovara ovakvo mišljenje, kažemo: Donesi dokaz!" Zatim je šejh spomenuo da nije čitao knjigu, ali da je čitao neke zamjerke koje su neki učenjaci izrekli na njen račun i da knjiga ima lijepih poglavlja, ali i da je u nekim stvarima pogriješio. Nakon toga šejh je tražio tefsir da se lično uvjeri da Sejjid Kutb govori takvo nešto. Zatim je šejh rekao: "Ako učenjak, koji je poznat kao savjetodavac ljudima, kaže dvosmislene riječi, treba ih tumačiti na ljepši način."

Audio zapis: http://www.islamgold.com/rmdata/67_qotob2.rm

5. Šejh Ibn Džibrin

Kada je šejhu rečeno da pojedinci govore o mrtvima kao o Sejjidu Kutbu i Hasanu el-Benni, rekao je:

"Obaveza je ukazati na greške i upozoriti na njih, ali ne treba pokopavati njihova dobra djela. Ne treba ih klevetati zbog grešaka koje su počinili, ili propusta koje su napravili... Treba objediniti greške i na njih upozoriti, a njihovim ostalim znanjem treba se okoristiti."

Audio zapis: http://www.islamgold.com/rmdata/115_jbr_banaQotob.rm


Na drugom mjestu Ibn Džibrin kaže: "Sejjid Kutb i Hasan el-Benna pripadaju plejadi muslimanske uleme, daijama. Allah ih je učinio pomagačima (vjere) i njihovim posredstvom uputio mnoge ljude. Oni su uložili trud koji se ne može poreći."

Izvor webseit: http://www.islamgold.com/view.php?gid=7&rid=109

6. Šejh Abdullah b. Hasan el-Kaud

Kada je šejhu spomenuto kako je neko o Kutbovoj knjizi Mealimu fit-tarik rekao da je to prokleta knjiga, on je, čudeći se, rekao:

"Subhanallah, knjiga zbog koje je autor ubijen, smatramo na Allahovom putu." Potom je šejh konstatirao da niko od saudijske uleme i daija u mnogim institucijama koje su dijelile njegovu knjigu nije shvatio ono što je shvatio ovaj čovjek (koji se ovako grubo i neprimjereno izrazio). Šejh Kaud poručio je ovome čovjeku: "Trebao si pomno razmisliti o knjizi prije nego što si se razljutio."

Izvor webseit: http://www.islamgold.com/view.php?gid=7&rid=156

7. Šejh Bekr Ebu Zejd

Šejh Bekr Ebu Zejd, u svome poznatom pismu, žestoko je osudio i odgovorio jednom od šejhova koji je prigovarao Kutbu i pripisivao mu kufrijate. Šejh Bekr je zabranio štampanje tog djela i stao je u odbranu Kutba i onoga što mu se pripisuje. Zbog svoje umjerenosti i pravednosti prema Sejjidu Kutbu, šejh Bekr, koji bezdvojbeno slovi kao imam našeg vremena, svrstan u sami vrh velikih učenjaka, ostao je bez najmanjeg autoriteta kod spomenutih tragača.

8. Šejh Hamud b. Ukla' eš-Šuajbi

Nakon što je pohvalio Sejjida Kutba najljepšim riječima i žestoko osudio one koji ga napadaju, šejh Eš-Šuajbi rekao je:

"Ne smatramo ga nepogrešivim, već kažemo da ima grešaka i ovo nije prikladno mjesto da ih podrobno spominjemo, ali ove greške ne utječu na suštinu njegove da've i menhedža."

Izvor web site: http://www.muslm.net/vb/showthread.php?t=193784

Zaključak:

Sejjid Kutb je islamski mislilac i književnik, koji je raspolagao određenim znanjem (iz islamskih naučnih disciplina), ali se ni u kojem slučaju ne može smatrati učenjakom. U njegovim djelima ima većih i manjih grešaka na koje su upozorili islamski učenjaci, ali se ove greške ne smiju koristiti kao sredstvo za vrijeđanje Kutba, njegovo omalovažavanje ili pripisivanje onoga što nije jasno rekao ili mislio. U pogledu Kutba izdvajaju se tri grupe: dvije koje su u tom smislu otišle u krajnost i jedna umjerena:

- U krajnost su otišli oni koji ga tekfire ili mu pripisuju najveće kufrijate i širkijate iako ga neki nisu jasno protekfirili.

- Također, u krajnost su otišli oni koji ga smatraju velikim učenjakom i odgajaju se isljučivo čitajući njegove knjige i odbacuju svakoga ko pojasni Sejjidove greške, bile u akidi ili menhedžu.

- Umjerena je ona grupa koja Sejjida ne smatra alimom već na primjeran i blag način pristupa njegovim greškama, upozorava ljude na njih, ali u isto vrijeme ne negiraju njegova dobra djela, njegovu ljubomoru prema islamu, i trud koji je uložio u širenju Allahove vjere na način na koji je shvatio islam.

Molim Allaha da nas učini od onih koji su pravedni i blagi prema svim ljudima, a naročito prema muslimanima neistomišljenicima. Amin!


Piše: Mr. Safet Kuduzović