„Ne prilazite nastambama ovih ljudi koji su kažnjeni osim plačući. Ako nećete plakati dok to činite, ne prilazite im, kako ne biste bili pogođeni istom kaznom kojom su i oni.“
'Abdullah bin Umar prednosi da su Allahov Poslanik salAllahu alayhi wa Sallam i njegovi ashabi prolazili kraj al-Hidžre, koje je bilo mjesto stanovanja ljudi Samuda. Pa se poslanik salAllahu alayhi wa Sallam okrenuo prema svojim ashabima i rekao:
„Ne prilazite nastambama ovih ljudi koji su kažnjeni osim plačući. Ako nećete plakati dok to činite, ne prilazite im, kako ne biste bili pogođeni istom kaznom kojom su i oni.“ (Buhari i Muslim)
U 'Fath al-Bari' (1/632), Ibn Hadžar je ovo prokomentarisao sljedećim:
'Motiv za ovaj strah jeste da će plakanje natjerati na razmišljanje. Stoga, to je kao da im je naredio da razmisle o stvarima zbog kojih osoba nema drugog izbora osim da zaplače, kao što je Allahova odredba da će ovi ljudi ostati na kufru, dok istovremeno im dozvoljavajući da se hvalisaju i zavode na Zemlji, da budu bezglavi toliki vremenski period, a potom da se na njih spusti Njegova Ljutnja i najstrožija kazna, a On je Taj Koji srcima upravlja. Stoga, vjernik ne može nikada biti siguran od toga da njegov kraj neće biti isti.
Razmišljanje treba također da uslijedi o tome kako su ovi ljudi odgovarali na Allahove blagodati sa kufrom i propustom da upotrijebe svoj intelekt da u Njega povjeruju i da Mu se pokoravaju. Pa ko god prolazi kraj njihovih nastamba i propusti da razmisli o onome što osobu treba da dovede do suza, on ih je imitirao u njihovim djelima, i ono je znak tvrda srca i manjka poniznosti. Dakle, takva osoba nije zaštićena od slijeđenja njih u njihovim djelima, stoga bude pogođen sa onim čime su oni pogođeni. Sa ovim imamo odgovor na pitanje: Kako može kazna prestupnika da se spusti na one koji nisu prestupnici? Ovo je zbog toga što takva osoba nije sigurna od toga da postane prestupnik i bude kažnjena za svoj prestup.
Ovaj hadis također pospješuje da osoba sama sa sobom svede obračun, kao i zabranu življenja u zemljama onih koji su bili kažnjeni, i da mora da požuri kada pokraj njih prolazi. Na ovo je također ukazano u ajetu: „I nastanili ste se bili u kućama onih koji su se prema sebi ogriješili, a bilo vam je poznato kako smo snjima postupili....“ (Ibrahim, 45)
U svom komentaru na 'Sahih Muslim' (9/266) an-Nawawi je rekao:
'Ovo pokazuje ohrabrenje da osoba sama sa sobom račun svede kada prolazi kraj ovih nastambina prestupnika i mjesta na kojima su oni bili kažnjavani. Isto se odnosi i na dolinu Muhassar, jer to je mjesto gdje su uništeni vlasnici slonova. Stoga, ko god prolazi kraj ovakvih mjesta treba da razmisli o njihovim djelima, da se boji, da plače, i razmisli o ovim ljudima i njihovoj sudbini, i treba da moli Allaha da ga od toga zaštiti.'
Buhari i Muslim su nastavili da se vežu za autoritet Ibn Omera da kada su ashabi stigli na al-Hidžr, pili su sa njegovih ljekovitih vrela i vodu koristili da zamijese tijesto. Pa im je Allahov Poslanik salAllahu alejhi we Sellem rekao da proliju svu pitku vodu koju su sabrali sa tih vrela a da tijestom nahrane deve, i da umjesto toga piju sa vrela sa kojeg je pila deva poslanika Saliha. An-Nawawi je na ovo komentarisao riječima:
'Ovo pokazuje da su izbjegavali vrela prestupnika i umjesto toga tražili blagoslov sa vrela čestitih'
Iskandrani
