Postao/la sabahuddin » čet mar 04, 2010 1:18 pm
Poučavanje strpljivosti i odgovornosti predstavlja veliku potrebu svakog muslimana, kako bi strpljivost postala dio njegovog karaktera i kako bi on dostigao stepen zadovoljstva i naklonost Uzvišenog Allaha. Pošto je ovaj svijet – kuća iskušenja, a budući svijet – kuća nagrade, vjernik neće biti lišen iskušenja i poteškoća.
Uzvišeni Allah kaže: “Mi ćemo vas u iskušenje dovoditi, malo strahom i gladovanjem, te gubljenjem imetka, života i ljetine. A ti obraduj strpljive. One koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kazu:[b] “Mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti. To su oni kojima pripadaju blagoslovi od Gospodara njihova i milost; ti su na Pravom putu.”[/b] (Prevod značenja, El-Beqare, 155-157)
Allah Uzvišeni obavještava nas da će On iskušavati Svoje robove, tj. ispitivati ih nekada u dobru, a nekada u teškoćama, kroz strah i glad, kao što na drugom mjestu kaže: “…pa mu je Allah dao da iskusi odjeću gladi i straha”(16:112) budući da se to vidi na gladnom i uplašenom čovjeku. Zatim ovdje kaže: “Mi ćemo vas u iskušenje dovoditi, malo strahom i gladovanjem,”tj. Malom količinom toga, “te gubljenjem imetka,” tj. Gubljenjem dijela imetka, “I života,” kao što je smrt prijatelja i bližnjih, “I ljetine,” tj. Neće vam roditi bašće i njive kao obično, pa ko strpljiv bude – imat će nagradu, a ko bude malodušan – stići će ga kazna. Zato Uzvišeni Allah kaže: “A ti obraduj strpljive,” jer to su “oni koji , kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: Mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti,”tj. Ovim svojim rijecima oni se predaju i nalaze utjehu za ono što ih je pogodilo znajući da pripadaju Allahu, Koji se po Svojoj volji odnosi prema Svojim robovima, odnosno znajući da Njemu na Sudnjem danu neće promaći ni trunka bilo cega. To je učinilo da oni priznaju da su robovi Njegovi i da će se Njemu na Sudnjem danu vratiti. Allah Uzvišeni saopštava šta im daje za to, pa kaže: “To su oni kojima pridaju blagoslovi od Gospodara njihova i milost,” dakle kao vid Njegove pohvale njima.
“To su oni koji su na pravom putu,” Omer Ibn Khattab kaže: “Divne su to naknade i dodatak uz njih!” Riječi: “To su oni kojima pripadaju blagoslovi od Gospodara njihova i milost” sadrže dvije nagrade, a riječi: “To su oni koji su na Pravom putu” sadrže dodatak, jer njima pripada nagrada, ali, također, i poseban dodatak.” (Ibn Kesir, Tefsir, 108)
Uzvišeni kaže: “Samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagrađeni.” (Prevod značenja, Ez-Zumer, 10)
“I ako otrpite, to je doista bolje za strpljive.” (Prevod značenja, En-Nahl, 126)
“O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi; i Allaha se bojte, da biste postigli ono što zelite.” (Prevod značenja, Ali Imran, 200)
Ebu-Seid el-Hudri, radijallahu anhu, priča da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “…A ko hoće biti strpljiv, Allah će ga učiniti strpljivim. Nikome nije dat vrednij i bolji dar od strpljivosti.” (Buhari 3/235; Muslim 7/144-145)
Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kome Allah hoće dobro, stavi ga na iskušenja.” (Buhari 10/103; Malik 2/5411)
Aiša, radijallahu anha, kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Vjernika neće zadestiti ni jedno iskušenje, pa čak ni ubod trna, a da mu za to Allah neće pokriti (oprostiti) neke od njegovih grijeha.” (Buhari 10/103; Muslim 16/129)
Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, priča da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uzvišeni Allah kaže: ‘Za Moga roba vjernika, kojem sam uzeo njegove najdraže osobe od stanovnika ovog svijeta, pa se on bude strpio, nema kod Mene druge nagrade osim Dženneta.” (Buhari, 11/242)
Enes ibn Malik, radijallahu anhu, kaze: “Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: ‘Uzvišeni Allah je rekao: ‘Onome Svome robu kojeg stavim na kušnju sa njegove dvije drage (tj. dva oka), a on se strpi, nadoknadit ću mu ih Džennetom.” (Buhari 10/116; Tirmizi 9/244-245)
Ummu-Seleme, radijallahu anha, kaže: “Čula sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: ‘Nema toga roba koga nešto pogodi pa kaže: ‘Mi Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti. Moj Allahu, nagradi me za ono što me je pogodilo i daj mi umjesto toga dobro,’ a da ga Allah neće nagraditi i da mu poslije toga neće dati bolje dobro.’ Zatim ona kaže: ‘Kada je umro Ebu-Seleme (moj muž), ja sam govorila: ‘Ima li iko od muslimana bolji od Ebu-Seleme? Njegova je kuća bila prva koja učini hidžru ka Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem?!’ Potom sam govorila kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to naredio, pa mi je Allah podario boljeg od njega – Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.’” (Muslim 6/220-221; Malik 1/236; Ebu Davud 3/309; Ibn Madzdze 1/598)
Imam Ahmed navodi predanje s lancem prenosilaca od Husejna ibn Alija, koji navodi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Svaki musliman i muslimanka kada se sjete nedaće u kojoj su bili, ma koliko davno da se dogodilo i to bude povodom da izgovore rijeci: ‘Mi Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti,’ Allah će im svaki put iznova dati nagradu za strpljenje i vjeru u toj nesreći." (Ovu predaju navodi Ibn Kesir u svom tefsiru)