Abas je napisao/la:Inace, prvo cu procitati ranije postove pre postavljanja novih, kako bih bio upuceniji i kako se teme ne bi ponavljale. Mogu samo izreci reci hvale za Forum, jako je dobar i edukativan i da meni kao novom Muslimanu dosta pomaze.
Kao sto vidis @abas, danas su vremena smutnje, pa se sve i svako uzima s rezervom! Molim Allaha da popravi nase stanje! Amin!
Mislim @abas ne bi trebao da raspravljas. Neuk raspravlja, a ucen zna! Sada ucimo.
Evo da prenesem citat iz jednoga teksta:
"Neki od načina za sticanje mudrosti su:
● Učenje Kur’ana i izučavanje sunneta i šire sa dubokim razmišljanjem
● Rad po tome i sprovođenje istog na da'vetskom polju
● Izvlačenje pouke iz životnog iskustva samog sebe i ostalih."
Zatim iz istog teksta:
"Rasprava na najljepši način
Kaže Allah ’azze ve dželle: “Ali je čovjek, više nego iko, spreman da raspravlja.” (Prijevod značenja, El-Kehf 54.) Rasprava može biti pohvalna ili pokuđena, shodno namjerama i onom čemu vodi. Pohvalna rasprava je ta koja biva na ispravan način i koja ima kao cilj izlazak istine na vidjelo. Neke osobine ove metode su:
●
Ulazak u raspravu sa znanjem. Čovjek ne smije da vodi raspravu bez znanja o dotičnoj temi. Takav čin se odbacuje i dokaz za to je ajet: “A zašto raspravljate o onome o čemu ništa ne znate?”(Prijevod značenja Ali Imran, 66.)
●
Iznošenje dokaza je neophodno u raspravi. Ovo je pojasnio Šejhul-Islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, kad je spomenuo da onaj ko vodi raspravu sa nevjernicima i novotarima i pri tome ih ne porazi, takav nije Islamu dao njegovo pravo i nije ispunio ono što znanje i iman zahtjevaju, niti je njegov govor donijeo lijek za srca niti smirenje za duše, i govor mu nije prouzrokovao znanje i ubjeđenje… (Der‘u te’arudil-’akli ven-nakli, 1/357.)
● Raznolikost motiva: lični, naučni (npr. diskusija o dokazima neke mesele) i društveni. Trebalo bi da čovjek raspoznaje različite motive kako bi našao prikladan pristup situaciji.
Rasprava, pa čak ni ona na najljepši način, ne urađa plodom u svakoj situaciji. Sa nekim ljudima rasprava ne donosi nikakvu korist. Kako i može imati ako sebe neko stavi na poziciju da je sve najbolje razumio i da može da raspravlja sa svakim? Koliko li samo vremena potrošimo na beskorisne rasprave, a korisna djela ostavljamo?
Stvarno je žalosno što danas mnogi (većinom anonimno) preko interneta danonoćno vode rasprave o svemu i svačemu. Je li nam to postala hrana za dušu umjesto ibadeta? Ili možda neko smatra da sve ove rasprave bivaju ibadet bolji od namaza i učenja Kur’ana i zikra, iako one većinom ne vode ničemu osim što povećavaju fitnu i razilaženja? Šta nam je? Zašto nemamo bereketa u vremenu? Jeli možda mislimo da je naše da vodimo rasprave sa raznim grupacijama onoliko koliko su je vodili učenjaci poput Ibn Tejmijje, a ni sićušan dio vremena nismo proveli u traženju znanja kao on i slični njemu? Možda kada bi se napravila zbirka fetvi nekog od nas koje je izdao u roku od 15 godina dostigla više od trideset tomova? Možda nismo u učenju Kur’ana proveli vremena u jednom mjesecu onoliko koliko je Šejhul-Islam proveo u zikru u jednom danu? Pa hoćemo li i dalje truhnuti ili ćemo umanjiti 'net' a povećati stepen ibadeta? Molimo Allaha da nas učini od onih koji vrijeme provode u korisnim djelima. Amin! I neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve ashabe." (Autor: Hasan Stranjac)
Ako zaista zelis da naucis nesto, nemoj da raspravljas, jer mislim da ovdje vec ima dovoljno rasprava. Molim Allaha da nas sacuva svakog zla!