FORUM PUT VJERNIKA

[Yemama]

Strijela prošlosti još uvijek je skrivena u mom srcu
i savijam ranu u mojim rebrima, o Jeruzaleme
Prolazim u strahu s'poniženošću opterećen
Ali nikada se nisam zatvorio u beznađu
Kakva sve zlodjela su počinjena u utočištu tvom?!
Zemlja je obečašćena od onih s'kojih nečist pada
Davno, moj grijeh je o Jesuraleme, iskušan bogatstvom
iluzijama i strastima
Te sam nasljeđe svojih očeva prodao za ni bud pošto
Je li moja roba bila bezvrijedna? Je li je moja duša prihvatila?
Te sam izašao noseći svoj teret odgovornosti na svojim plećima
Ni zemlja ni kabur, za mene nisu svoja vrata otvarala
Moj se brod trese u morima skretanja (sa pravoga puta)
A ne nazire se obala, hoće li ikada za njega biti spasa
Probudio sam se s'osvetom u meni
snaga i krepost su probuđeni njenim ehom
I nema druge krvi do krvi mog srca da dam
Da sperem poniženje s'tebe, o Jeruzaleme
Vrijeme je da noć otkloni svoje tragove
I da se sunce uzdigne nad zelenim grbama