FORUM PUT VJERNIKA

[xSWORDxxOFxxTEWHIDx]

esSelamu ´alejkum we rametullah!

Slutan, izgleda da nisi pratio od pocetka pa si izostavio pjesmu sa naslovom PUT VJERNIKA.

PUT VJERNIKA
Putujem smjelo putem vjernika
Allah i Muhammed moja su dika
a zatim roditelji otac i mati
iz Kudsij hadisa ovako shvati

Ovako razmišljam i dok pjesme pišem
često u samoći oči vlažne brišem
gledam kako mnogi lošim stazama hode
ne vide da putevi na stranputicu vode

Ne razmišljaju šta ih čeka na mizanu
kakva će djela imati na sudnjem danu
kako će pred Rabba s djelima svojim stati
za ne poslušnost kakav će odgovor dati

[Sestra]

PostPostao/la hashim » ned dec 11, 2011 7:50 am
Muzika je haram:

tewhid.ucoz.com/publ/tekstovi/sta_islam_kaze_o_muzike/stav_islama_o_muzici_po_4_pravne_skole/102-1-0-1326



Link sa youtuba koji je postavila sahyj treba izbrisati, jer uz muziku sadrzi izgleda i SIRKIJATE, tipa dozivanja nekih osoba.

sellam možda bi bilo najbolje da zahtijevaš komplet moje banovanje, na što se ne bih u opšte ljutila.
JEDNOSTAVNO KAŽEŠ sehyj NIJE POŽELJNA NA FORUMU

sehyj. nije stvar u tome da nisi pozelja, brat ti je dao nasihat.
jedni drugima trebamo da ukazemo na stvari koje nisu od islama, koje su grijeh.
no mislim da se svima svidja ovo sto pises, masaAllah.
dodji na zenski dio tamo mozemo dalje pisati insaAllah.
ok?

[sehyj]

sehyj. nije stvar u tome da nisi pozelja, brat ti je dao nasihat.
jedni drugima trebamo da ukazemo na stvari koje nisu od islama, koje su grijeh.
no mislim da se svima svidja ovo sto pises, masaAllah.

sellam,hvala na pouki ali ko može bolje suditi od Našeg Rabba a svi ostali samo možemo malo dunjalučki da pokušamo da se kosultujemo.
Mnogi zaboravljaju izreku; kad vidiš insana da ide u džamiju ili da klanja posvjedoči da je musliman a kakv će biti na mizanu sudnjem danu to samo Allah zna.
Mnogi se uzdižući sebe zanose i misle da su oni u pravu a ako je tako neka iznesu da su dobili takvu vijest od Allaha pa da im povjerujemo.
maksuz sellam

[Sultan]

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem,: "Ili cete naredjivati dobro, a zabranjivati zlo, ili ce Allah zapecatiti vasa srca, pa cete ga dozivati, a On vam se nece odazvati".

Covjek pije alkohol i ti mu kazes 'nemoj to da radis, to je haram, Allah je to zabranio', i on ti odgovori: "nemoj ti da mi sudis". Kao sto alkohol opija razum, tako muzika opija srce, i stvara bolest nifak (licemjerstvo) u srcu.

Sehyj mi smo odusevljeni tvojom poezijom, ali ne znaci to kad pogresis da ti necemo ukazati na gresku, i ne znaci to da ti neko sudi, nego da te ispravlja taj koji te savjetuje.

Nemoj da te intelegencija koju ti je Allah podario da pises poeziju, prevari da se umislis da si nepogresiva, i da si najpametnija. Kad ti neko uputi savjet znaj da ti zeli dobro, sve dok god te ne vrijedja u kritikama.
I ovaj moj komentar shvati kao savjet, a ne da ti sudim.

[xSWORDxxOFxxTEWHIDx]

sellam,hvala na pouki ali ko može bolje suditi od Našeg Rabba a svi ostali samo možemo malo dunjalučki da pokušamo da se kosultujemo.
Mnogi zaboravljaju izreku;

kad vidiš insana da ide u džamiju ili da klanja posvjedoči da je musliman a kakv će biti na mizanu sudnjem danu to samo Allah zna.

Mnogi se uzdižući sebe zanose i misle da su oni u pravu a ako je tako neka iznesu da su dobili takvu vijest od Allaha pa da im povjerujemo.
maksuz sellam

Isto tako kad vidis covjeka da vrijedja Islam, ne odaziva se na namaz, pije alcohol, slusa muziku... (napomena ne znaci da sve nabrojane stvari nuzno izvode iz vjere) posvjedoci da je kafir, zar ovo nije isto???

Iz ovog tvog teksta sam uvidio da ti nepravis razliku izmedju sustinskog i pravnog Islama. Ovdje se mora napraviti razlika tj sustinski Islam je poznat samo Allahu dzelle we ala i niko ti nemoze suditi o necemu sto je ljudima gajb (skriveno) cak ni Allahov poslanik sallallahu alejhi we sellem nije donosio sud o sustinskom Islamu, iako je za mnoge ljude znao da su munafici i da kriju nifaq (znao je putem objave) medjutim nije donosio sud kufra nad osobom za koju nije serijatskim putem pritvrdjeno da je izasla iz Islama. Ovo je taj Islam za koji ce presuditi samo Allah dzelle we ala.

Medjutim nama ostaje serijat (Allahov zakon) i na osnovu tog zakona mi donosimo sud o nekoj osobi da je izgubila svoj islam nakon sto vidimo djelo velikog sirka ili kufra (wel jadhu billah) i to se potvrdi serijatskim putem, kako bi napravili razliku izmedju vjernika i nevjernika. Tvoje rijeci

kad vidiš insana da ide u džamiju ili da klanja posvjedoči da je musliman a kakv će biti na mizanu sudnjem danu to samo Allah zna.

niko ne osporava medjutim isto je teoretski moguce da ta osoba radi nesto od djela ili izgovara ili mozda vjeruje u nesto sto je izvodi iz vjere, ipak mi smo duzni da njoj presudimo Islamom jer se ovdje radi o tzv pravnom islamu i nismo duzni kopati ljudima po srcima vec ako ispolji sirk i kufr onda je kafir ako ispolji islam onda je musliman za ono sto krije nismo mi zaduzeni o tom tzv sustinskom islamu ce presuditi Uzviseni dzelle we ala...

[Sestra]

sehyj. nije stvar u tome da nisi pozelja, brat ti je dao nasihat.
jedni drugima trebamo da ukazemo na stvari koje nisu od islama, koje su grijeh.
no mislim da se svima svidja ovo sto pises, masaAllah.

sellam,hvala na pouki ali ko može bolje suditi od Našeg Rabba a svi ostali samo možemo malo dunjalučki da pokušamo da se kosultujemo.
Mnogi zaboravljaju izreku; kad vidiš insana da ide u džamiju ili da klanja posvjedoči da je musliman a kakv će biti na mizanu sudnjem danu to samo Allah zna.
Mnogi se uzdižući sebe zanose i misle da su oni u pravu a ako je tako neka iznesu da su dobili takvu vijest od Allaha pa da im povjerujemo.
maksuz sellam

we alejkum Selam we rahmetullahi
Allah je taj kome pripada sud,tacno. Allahu Ekber

mila jednom sam ti napisala na si temperametna al pod drugim nikom mozda se sjecas...
nemoj damislis ako ti neko uputi savjet il kritiku da nisi dobro dosla da trebas napustit forum i sl.

receno ti je onako kako jeste da je muzika haram a linkovi su to potvrdili,procitaj insaAllah.

ps. hoces li ti doc na zenski dio?mozemo dalje pisati insaAllah

[sehyj]

Naslov: Kultura dijaloga sa Kur'anskog stanovista
Postano: 05 jan 2009, 20:54

Šegrt

Pridružen/a: 03 jan 2009, 16:14
Postovi: 29
U mnogim dijalozima, cesto i na ovom forumu, ljudi vrijedjaju jedni druge. Raspravljaju o vjeri i tumace je, citiraju ajete i pri tome omalovazavaju stavove drugih. Da vidmo sta nam Kur'an kaze o nacinu vodjenja dijaloga. Svi cemo reci kako slijedimo i postujemo Kur'an i njegove zakone i principe. Da li je zaista tako. Nakon sto procitate tekst, koji sam nasao na jednoj stranici od jednog alima, promijenicete misljenje. Tekst prenosim u cijelosti:

Na?in dijaloga sa kur’anskog stanovišta

Kur’an ?asni je nebeska knjiga, spuštena od Gospodara svjetova. Razlog zbog kojeg je spuštena jeste upu?ivanje cijelog ?ovje?anstva, a uputa nije mogu?a osim posredstvom uma i misli. Um i misao – Kur’an nas u?i - mogu biti produktivni i postojani tek kada su popra?eni dokazom i kada na sva pitanja nude odgovor koji dariva mir ?ovjekovoj znatiželjnoj psihi. U drugom ajetu sure Ibrahim kaže se: Knjiga koju ti objavljujemo da izvedeš ljude iz tame na svijetlo. Sasvim prirodno za o?ekivati da ?e takva knjiga predložiti ljudima na?in na koji trebaju voditi dijalog. Posebno uzevši u obzir kur’ansku tvrdnju da upu?uje na najpostojaniji i najbolji izbor. Zaista ovaj Kur’an upu?uje ka onom što je najpostojanije. (Isra, 9) Dakle, za o?ekivati je obratimo li se Kur’anu, ?ak i letimi?no, da ?emo do?i do osnovnih na?ela koji dijalogu i me?usobnom razumjevanju daju okvir i preciziraju granice. Bez ikakve sumnje ukoliko bi neko posvetio više pažnje i podrobnije pretražio kur’anske ajete našao bi preciznija i brojnija mjerila. Me?utim, u skladu sa pravilom – ono što se u cjelosti ne može shvatiti, ne treba ga u cjelosti ostaviti – ukazat ?emo na neke od osnovnih na?ela koji obrazuju okvir poželjnog na?ina vo?enja dijaloga.
Sa sigurnoš?u tvrdim da ukoliko bi se u mjeri iznesenog upravljali u svojim životima, inicirali bismo rješenje ogromnog broja problema, posebno problema koji se uo?avaju izme?u razli?iti islamskih pravaca i grupacija. Na taj bi na?in bila ukinuta mogu?nost postojanja velikih netrpeljivosti i neprijateljstava, usljed toga što je suština religije i poslanika uop?e, te Kur’ana i Muhammeda, s.a.v.a., posebno, eliminiranje povoda koji izazivaju razdor te uspostava jedinstva u društvu.
Ukoliko bi vjera trebala inicirati sukobe i razdor u tome bi slu?aju njeno postojanje u biti bilo besmisleno. Dakle, faktor razdora dolazi od strane onih koji se deklarišu vjernicima i zaštitnicima vjere.
Usljed toga ?ovjeku koji za sebe tvrdi da je vjernik prije svega neophodno je da upozna i shvati vjeru, te da na temelju vjerske spoznaje, vjerskih naredbi, i upravo u okvirima i pod standardima vjere i djeluje, i da tek tada po?e u susret drugima, a ne da izgradi temelje i stavove vlastitog pogleda na svijet, pa da ih pripiše vjeri te da sa opravdanjem kako brani vjeru i vjerske interese stupa u sukobe sa tamo nekim drugima.

1. Postojanje na?ela i metoda

Prvi korak je sagledan u tome da vjera treba prezentirati dijaloški metod, usljed toga što nijedan posao (aktivnost) bez na?ela i bez posjedovanja metode koja se može prezentirati ne može biti obavljen. Zahvaljuju?i tome uo?avamo da Kur’an svoje principe prezentira na najbolji na?in:
a) ta?na predodžba i razumjevanje onoga što govornik izjavljuje,
b) precizna analiza onoga što se ?ulo,
c) izabiranje najbolje opcije.

Dok ?ovjek dobro ne shvati rije?i svoga sagovornika, niti ih može negirati, niti prihvatiti. Kako Ibn Sina kaže: Prihvatanje bez argumenta ili negiranje bez protudokaza, na nivou je istupanja iz reda ljudskosti. Usljed toga što je ?ovjekov život ustanovljen na znanju i shvatanju. Usljed toga što se ?ovjek stalno nalazi na raskrižju izbora i odbacivanja, što je nezamislivo u?initi bez postojanja vrijedne (realne) nau?ne slike (tj. znanja). Donijeti sud, bez posjedovanja predmeta, zna?i donijeti neutemeljen sud. Upravo zbog toga ukoliko Kur’an kaže: I ne povodi se za onim o ?emu nemaš znanje; to zna?i da nam govori s ciljem vra?anja ?ovjeka svome fitretu (izvornoj prirodi) – iako se to želi posti?i jezikom objave. Zbog toga se u nastavku ajeta i kaže: Zaista, ?e se za vid, sluh i srce – za sve to – odgovorati. (Isra) Dakle, zato što si ?ovjek i zato što imaš sredstva percepcije koja imaju svoju filozofiju postojanja, u vezi sa na?inom njihovog iskorištavanja, u postojanom sistemu Božijeg zakona, predvi?eno je polaganje ra?una. Dakle, mora postojati realna predodžba onoga što sagovornik želi kazati, da bi se znalo šta on govori.
Proces koji se nalazi izme?u predodžbe onoga što se govori i izbora najboljeg u onome što je kazano naziva se analiza, koja se ogleda u nau?nom sagledavanju onoga što je re?eno. Usljed toga što sve na ovom svijetu ima svoj okvir i principe na kojima se stanovi. Filozofske se rasprave stanove na odre?enom broju posebnih argumentiranih pravila kojima se analizira ispravnost ili neispravnost odre?ene teme. Društvene, eti?ke, psihološke i ine rasprave isto tako imaju svoja eksplicitna pravila i mjerila prihvatanja ili odbijanja. Vjera nije izuzetak iz ovog pravila, i ona tako?er ima posebna mjerila kojima precizira da li odre?ena stvar, mišljenje, stav ulazi u okvir vjere ili mu je pak strana. Dakle, analiza i prezentiranje na temelju prihvatljivih mjerila i pravila, predstavlja drugi princip, kojeg nam Kur’an predlaže u me?usobnim dijalozima. Tre?i princip podrazumjeva izabiranje najbolje opcije, tj. ?ovjek treba izabrati ono što je od svega bolje, logi?nije, što se podudara sa mjerilima, bez uzimanja u obzir ko je govornik, da li on spada u krug onih koji su u istini ili pak onih koji su u zabludi. U kontekstu re?enog prenosi se predaja od Isa, a.s., koja je okarakterisana veoma visokim standardom u aspektu vrjednovanja: “Uzmi istinu od onoga ko je u zabludi, a ne uzmi neistinu onoga ko je na putu istine.” Drugim rije?ima, desi li se da vjernik, dobar ?ovjek, kaže laž, njegovu laž ne treba prihvatiti, tj. ne smije se re?i nema veze rekao ju je vjernik, ili pak ukoliko nevjernik kaže nešto što je ispravno, ne smijemo re?i, e zato što je nevjernik, to se ne prihvata. Na kraju, Isa, a.s., kaže: “Ocjenjujte vrijednost govora,” tj. ne gledajte ko govori ve? procjenjujte vrijednost onoga što je re?eno. U suprotnom, tj. ne bude li se ponašalo u skladu sa ovim pravilom ?ovjek izlazi iz orbite ?ovje?nosti, istine, a kao takav nema niti najmanju vjersku vrijednost pa makar i branio vjeru.
Dakle, ono što smo mogli nau?iti iz ovog na?ela je sljede?e:
A) Znanje i upu?enost;
?ovjek za kojeg je važna samo Istina mora posjedovati znanje i biti dobro obavješten, kao što se mora držati na odstojanju od emocija. Ono što izlaže mora biti u skladu sa nau?nim zakonima.
?uvati se preduhitrenog davanja ocjena
Rije? je o veoma važnom pravilu za one koji dijalogom žele sti?i do Istine. Prije nego li se ?uje objašnjenje sagovornika, ne treba davati ocjene i donositi sud o ne?emu. ?ovjek koji traga za Istinom mora suditi na temeljima Istine, a ne bi trebao prvo donositi presudu da bi zatim tragao za odgovaraju?im dokazom koji bi potvrdio njegov sud.

2. Uvjet Božije upute

Kur’an ?asni, slije?enje ovih triju principa drži uvjetom Božije upute, tj. ukoliko se ovi principi ne budu prakticirali i poštivali, Allah ?ovjeka ne?e usmjeriti u orbitu istine, ve? moglo bi se re?i, da je u principu Božija uputa mogu?a upravo samo kroz ovu liniju. Upravo zahvaljuju?i ovoj ?injenici, u ajetu u kojem se daju do znanja ova tri principa, Uzvišeni Allah kaže: Oni (koji to prakticiraju) su ti koje je Allah uputio. Dakle ukoliko se ?ovjek bez zadovoljavanja uvjeta Božije upute upusti u dijalog, sasvim je sigurno da ?e biti lišen Božije pomo?i, usljed toga što je Svijet stvoren na odre?enim, nepromjenjivim, zakonima koji uvijek u potpunosti funkcioniraju, a njihova se funkcija ogleda kroz pravilo kauzaliteta.
Na kraju tematskog ajeta ?itamo veoma interesantne rije?i: Oni su ti koji posjeduju elbab, tj. misao, ili suštinu znanja, iz ?ega se sti?e dojam da oni koji nemaju razuma kao da uop?e nisu uvršteni u krug sagovornika, što nam daje do znanja da se za stizanje do istine treba sti?i do uvjeta koji stizanje do istine ?ine mogu?im i Božijom se pomo?i na?i u orbiti istine.

3. Tre?e na?elo - istinoljubivost

Sa kur’anskog aspekta svaki razgovor i dijalog kome povod i cilj nije istinoljubivost on kao takav je lišen bilo kakve vjerske i ljudske vrijednosti. Ukoliko u dijalogu cilj bude samo da se sagovornik nadvalada argumentima, bez obzira kakvi oni bili, to je pokazatelj da ?ovjeku koji trenutno vodi dijalog nije cilj pokazati istinu ili boriti se za nju, ve? cilj je pokazati kako se on zna raspravljati i kako on dominira, nesvjestan da on zapravo laž pakuje u ambalažu istine, i da ukoliko je prije toga bila prihva?ena neka druga laž, on nije u?inio ništa što je hvale vrijedno ili dostojno istinoljubivog ?ovjeka, da ne govorimo o posljedicama takvog postupanja i na Ovom i Onom svijetu.

4. ?etvrto na?elo – tvrdnju iznositi sa argumentom

Sa kur’anskog aspekta ukoliko tvrdnja ne bude popra?ena argumentom, ona kao takva lišena je nau?ne vrijednosti, usljed toga u brojnim ajetima uo?ava se nota: Donesite dokaze ukoliko istinu zborite. (neki od tih ajeta bili bi 111. iz sure Bekare, 24. iz sure Enbija, 64. sure Neml, 75. sure Kasas.)
Dakle, neosporiva je nužnost toga da tvrdnja mora biti ukorak sa argumentom, na ?emu istrajava i Kur’an, daju?i do znanja da: ukoliko govorite istinu priložite i argument istinitosti svoje tvrdnje.

5. Peto na?elo – Korisnost

Svaki dijalog, koji za sobom ne povla?i korist – bilo materijalnu bilo duhovnu – bez obzira za individuu ili društvo, sa kur’anskog je aspekta lišena vrijednosti i time se razuman ?ovjek ne bi trebao niti optere?ivati niti priklanjati. Ova tri posljednja na?ela (3. 4. i 5.) Kur’an ?asni u 105. ajetu sure E’araf prezentira jezikom Musa, a.s.: Dužnost mi je da o Allahu samo istinu kažem. Donio sam vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pusti da idu sa mnom sinovi Israilovi! Upravo na temelju ovih principa, kada poziva Bogu, on kaže: Pozivaj na put Gospodara svoga, mudro, lijepim savjetom i s njima raspravljaj na (naj)ljepši na?in. Iz ovog ajeta uvi?amo da za neke mudrost, tj. argument predstavljaju akcetabilan pristup, za neke druge pali lijep, moralan savjet, što doti?e njihove emocija, kao što ih ima koji se zadovoljavaju samo nakon dobre rasprave.
Kada smo ve? spomenuli raspravu, šta zapravo zna?i raspravljati?
Raspravljati zna?i davati odgovore na temelju onoga što naš sagovornik prihvata. Drugim rije?ima zna?i da su nam premise ili pak kopula kojom pravimo svezu izme?u premisa sastavljene od onoga što naš sagovornik bespogovorno prihvata, da bi se zatim došlo do zaklju?ka. Zapravo, raspravljati, zna?i obra?ati se sagovorniku jezikom kojeg on razumije.

Interesantan detalj:
Kur'an kada govori o raspravljanju, podvla?i da se rasprava mora voditi na najljepši ili na ljepši na?in, što komentatori Kur'ana objašnjavaju da trebamo prihvatiti ono što naš sagovornik akceptira, da bismo to upotrijebili na ispravan na?in, me?utim, ukoliko je ono što sagovornik prihvata neispravno i neprihvatljivo, u tom slu?aju ni po koju cijenu te stavove ne?emo koristiti, usljed toga što zaklju?ak, tj. argument, koji je sastavljen od dvije premise – ispravne i neispravne – je neispravan. Svaki dokaz koji bude sastavljen od dva principa, ispravnog i lažnog, on ?e biti lažan dokaz, i daleko od toga da bi Poslanik Božiji u svom pozivu ka Bogu koristio neispravne i lažne dokaze. Upravo usljed toga Kur'an kaže: ?ista zemlja iznjedruje biljke, dozvolom svoga Gospodara, a ona koja je ne?ista ne iznjedruje osim trnje; Eto, tako Mi, ponavljamo znakove ljudima koji zahvaljuju. (E'araf, 58)
Drugim rije?ima, ?iste premise i uvod dovode do ?istog i zdravog zaklju?ka i dokaza, ali ne?ist uvod i premise sasvim sigurno završavaju ne?istim zaklju?kom.

6. Šesto na?elo – da odgovor nudi rješenje problema

Ukoliko argument bude dokazivao tvrdnju govornika, ali ne bude rješavao nikakvoga problema, u zbilji, takav argument je nepotpun, i kao takav ne može nuditi put do istine. Dakle, argument ?e biti pravi argument tek kada osim dokazivanja onoga što se tvrdilo bude nudio i rješenje problema na kojeg je naišao ?ovjek s kojim se raspravlja. Me?utim, ukoliko se bilo koji od onih koji polemišu usredsredi i zadovolji prigovorom koji je upu?en suparniku, ustvari oba su sišla sa terena, tako da se za rezultat ne treba nadati ni?em korisnom.

7. Sedmo na?elo – Obaveza ?uvanja svetosti

Sa aspekta Kur'ana ?asnog ?uvanje svetosti vjerskih simbola je obavezno, tj. svaki ?ovjek, musliman obavezan je ?uvati vjerske simbole. Jedan od na?ina da se ovo na?elo provede u praksi ogleda se u tome da se strogo vodi ra?una da se ne pobude negativne emocije u ?ovjeku s kojim polemišemo, jer uvijek postoji mogu?nost da pri iritaciji i vrije?anju osje?aja kod sagovornika on reagira tako što ?e po?eti vrije?ati svetinje svoga sagovornika, upravo se zato u suri En'am u 108 ajetu kaže: Ne grdite one koji pozivaju mimo Allaha, da ne bi i oni iz mržnje i ne znaju?i, Allaha grdili. Dakle, voditi pažnju o kulturi ponašanja, i ?uvati dostojanstvo drugih ljudi, pripadnika drugih pravaca, religija i mezheba spada u obavezu svakog muslimana koji vjeruje u kur'anska na?ela. Bez obzira koliko li?no ne prihvatao doti?nu osobu ili njegovo opredjeljenje. Kur'an ?asni u nastavku prethodno citiranog ajeta lijepo objašnjava: Tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavili. Drugim rije?ima svaki narod, svaka ideologija, svako mišljenje i svako djelo koje imaju, smatraju lijepim, i ukoliko bi neko ista vrije?ao to ih ljuti. Dakle, veoma je nedoli?no muslimanu i daleko od kur'anskog edeba, da koristi uvrjede, ružne rije?i i da se ponaša neodgojeno. (Ovo je posebno ružno kada vjernik radi pod plaštom vjere, tj. želi nešto ispraviti, nešto što vjera ne prihvata, ali to ?ini na tako osoran i grub i provokativan na?in, da ne samo što ne postiže željeno, ve? pored toga i blati ?ast vjere i vjerskih metoda.)

8. Osmo na?elo – Dati priliku da se razmisli

Jedan od važnih dijaloških uvjeta, sa kur’anskog aspekta jeste davanje sagovorniku prilike da razmisli, dakle, bez korištenja metode bombardovanja informacijama te na neki na?in zbunjivanja, usljed toga što uputa bez razmišljanja zapravo i nije uputa, ?ak bi to mogli svrstati ili u neznanje ili u prevaru, a cilje vjere svakako niti je širenje neznanja niti propagiranje prevarom, ve? njen je cilj uljepšavanje duša i uspostavljanje veze izme?u ljudi i Boga, što je nemogu?e ostvariti prije nego li ?ovjek povjeruje i prihvati sa aspekta upu?enosti, tj. svjesno.

9. Deveto na?elo – Ostvarenje sigurnosti, i psihi?ke i fizi?ke

Misao je vrijedna tek u vremenu kada potekne u uvjetima koji su daleko od svake vrste straha, pritiska, zastrašivanja, usljed toga što nabrojanja stanja nisu stanja koja nude atmosferu za razmišljanje. Tamo gdje ne bude razmišljanja, na tom mjestu pojmovi poput upute i vjerovanja gube svoj smisao. Ovo na?elo nam se nudi u 6. ajetu sure Tevbe: Ako te neki mnogobožac zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove rije?i, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega. To zato što su oni narod koji ne zna.
Veli?ina ovog ajeta ili, ta?nije re?eno onoga što se u njemu traži, postat ?e nam jasna kada uzmemo u obzir ?injenicu da mnogobožac spomenut u ajetu pripada skupini onih koji su prekršili ugovor s Poslanikom, s.a.v.a., i u ratnim su odnosima s muslimanima. Me?utim, Kur’an kaže sljede?e: Ukoliko bi neko od tih agresora i prijestupnika i kršioca ljudskih prava izrazio želju za razgovor, daj mu priliku i obezbjedi mu sigurnost. ?ak da i ne prihvati tvoje rije?i, nemate ga pravo ubiti. Ve? otpratite ga do sigurnog teritorija, tj. vratite ga njegovoj skupini. Ukoliko i dalje ostane sa svojima, tada je isti kao i oni i možete ratovati protiv njega. U ovom se ?asnom ajetu, na najljepši na?in govori o najuzvišenijoj vrsti slobode. Nema ideologije niti pravca na cijelom svijetu u kojoj bi se mogla na?i ovako uzvišena vrsta poštovanja ljudskih sloboda. Ovim se primjerom pokazuje maksimalna pažnja koju Kur'an vodi u vezi sa uputom ljudi, traže?i da ako je uputa posrijedi i ukoliko se treba donijeti odluka, da se to dogodi u savršenoj bezbjednosti, slobodi i miru i tjelesnog i psihi?kog karaktera. Allame Tabatabai naglašava kako se ovim ajetom ukazuje da kada je posrijedi uvjerenje i vjerovanje u principe vjere, onda ono mora biti utemeljeno na uvjerenosti, drugim rije?ima vjerovanje u tri osnovna vjerska principa – Jednost Božiju, Poslanstvo i proživljenje – ukoliko bi bilo izmješano sa dozom sumnje, ono nema nikakve vrijednosti. Isto ovo tvrdi i Fahru Razi u svom komentaru Kur'ana, tuma?e?i spomenuti ajet.
Allame Tabatabai kaže: Dokaz ovim rije?ima možemo na?i u brojnim kur'anskim ajetima. Naprimjer, u 36. ajetu sure Isra: I ne slijedi ono o ?emu nemaš znanja, zatim u 28. ajetu sure Nedžm: Oni ne slijede ništa do li sumnje, a sumnja ne donosi ništa od istine; zatim u 20. ajetu sure Zuhruf: I oni o tome nemaju nikakvog znanja, oni samo iznose laži. Dakle, slijepo slije?enje u principima i vjerovanju nije dovoljno, ve? svaki ?ovjek mora svoju vjeru ste?i na osnovu nesumnjivih argumenata, a ne na temelju povo?enja ili sumnje.

Deseto na?elo – Da dokaz bude iznad vremena i mjesta

Ukoliko se odre?eni argument veže samo za jedan narod, jedno vrijeme, istini za volju i nije rije? o argumentu, ve? je prije rije? o nacionalnom terminu koji nema nau?nu i vjersku težinu. Ukoliko je Poslanik Islama, poslanik za sve ljude i za sva vremena, i ukoliko je krug poslanstva usavršen njegovim dolaskom, to zna?i da pozivaju?i se na njegovu vjeru, moraju se koristiti argumenti, koji ?e biti takvog kvaliteta da bilo gdje i bilo kada da ih neko ?uje, da to prihvati kao nau?ni argument koji je u potpunosti u skladu sa našom iskonskom prirodom (fitretom) i logikom vjere.

Umjesto zaklju?ka

Mislim da je važno naglasiti ?injenicu da istina za sebe ima niz ?vrstih temelja. Istina je u?vrš?ena temeljima ?vršim od željeza. Istina nikada ne pada u uskomješanost i nesigurnost. Istina ukoliko je istina, ona se može braniti u svim uvjetima, u svim vremenima i na svim mjestima. Ukoliko neko spozna istinu, on uvijek rado do?ekuje prigovore, usljed toga što svaki prigovor ima i odgovor. Pored toga, svakim odgovorom na prigovor, lice istine postaje svijetlije i jasnije. Upravo zbog toga Hazreti Ali kaže: Zaista mjerilo raspoznavanja istine i zablude nije autoritet li?nosti, ve? su ljudi i ideologije ti koji se trebaju izložiti istini, da bi im vrijednost bila ocjenjena. On tako?er kaže: Istina je mjerilo prepoznavanja onih koji žele istinu, nisu ljudi mjerilo istine.
Sljede?a vrijedna napomena: Kada bi cio svijet vjerovao u nešto ili kada bi poricao nešto, to ne bi ni najmanje izmijenilo stvarnost te odre?ene stvari, niti bi je za mikron pomjerilo iz orbite u kojoj se nalazi. (Naprimjer, da cio svijet po?ne tvrditi kako je mlijeko crne boje i da svi ljudi svijeta kažu kako mlijeko nije bijelo, mlijeko ne bi izmjenilo svoje stanje ono bi ostalo ono što jeste.) Me?utim, to nije sve, jednoga Dana, svi ?emo stati pred Boga, a tada je mjerilo prihvatanja naših djela, misli, morala i stavova istina: Mjera toga Dana je Istina, pa kome mjerica bude teška, pa oni su pobjednici. (E'araf, 8)
Poruka je jasna: usporedimo sebe, ocjenimo sebe u skladu sa istinom, istinu u?inimo svojim predvodnikom, nemojmo istinu uklapati u svoje standarde i kalufe, jer bismo u tom trenutku pali u stupicu zablude misle?i kako smo mi postali mjera i osovina istine. Najbolji primjer kako bismo trebali da se postavimo prema zbilji i istini jeste primjer vode i posude u koju se sipa. Voda uvijek zauzima obli?je posude, tako bismo i mi trebali ukoliko izaberemo da živimo poput ljudi predanih vjeri islamu, slijedimo primjer vode i uobli?imo se u standarde vjere i puta kojeg slijedimo.
Molim Božiju pomo? za sve ljude, jer Uzvišeni Allah je Taj koji pomaže i upu?uje.

[Yemama]

Sehyj, procitah povod tvog negodovanja. Da Allah nagradi brata koji je ukazao na neprimjeren sadrzaj. Podsticem bracu i sestre da nastave sa odvracanjem od losih djela i upucivanjem na dobra.

[sehyj]

http://www.youtube.com/watch?feature=pl ... nLxF5cYw_I