Krvavi trag...
... Nije ni primjetio koliko se dugo zadržao. Vrijeme je da se vrati nazad. Silazio je niz brdsku strminu osluškujući podmukle zvukove grmljavine koja je dolazila sa sjevera nagovještavajući oluju.
- Hvala Allahu, kiša će sprati krvave tragove. Ali ne i onaj koji se urezao u moje biće. Taj trag ostaje vječno u mojoj duši - obeća Amar sam sebi dok mu je vjetar nanosio stihove:
Tamo gdje su smokve i masline,
oaze pitome i džamija sveta,
tamo su vatra i patnje silne,
tamo je šehadet, put do Dženneta.
O poslanička zemljo prastara,
što ispod biča narod ti stenje,
ti si jezgro islamskoga žara.
Oružje ti iman i kamenje.
Trpi još malo nevjesto ponosna.
Znam dobro da teško ti je sada,
al' Afganistan, Čečenija, Bosna...
sestre su tvoje u vatri džihada.
Ummet će ti dati svoje sinove,
kojima srce za šehadat bije.
Spremiće oni vjenčane darove:
svoje živote i krv što im lije.
Kao mladi što je kna crvena
po rukama brižno iscrtana
i kod tebe je šara svadbena
crvenilom krvi ispisana.
http://minber.ba/index.php?option=com_c ... &Itemid=66
