Postao/la PANTER_ » ned jun 26, 2011 3:30 pm
Pripremio je Harun er - Rešid jelo, ukrasio svoju dvoranu za sjedenje i pozvao Ebul-
'Atahija, te mu je rekao: «Opiši nam blagodati dunjaluka u kojima se nalazimo.«
Ovaj mu odgovori (u stihovima):
»Živi kako misliš da je dobro
u hladu velelepnih dvoraca.«
Rece mu Er-Rešid: »Odlicno, a zatim?«, pa mu ovaj rece:
»Dolazit ce ti sve što budeš želio
i navece i ujutro.«
Rece mu Er-Rešid: »Dobro, a zatim?«, Ebul-'Atahije odgovori:
»A kad duše do grkljana dopru
i prsa pocnu hroptati
tada ceš sigurno znati
da nisi bio osim u zabludi.«
Zaplaka Er-Rešid, a jedan od prisutnih rece Ebul-'Atahiju: «Vladar pravovjernih je
poslao po tebe da bi ga razveselio, a ti si ga rastužio.« Er-Rešid rece: »Pusti ga. Zaista nas je
vidio kao slijepe (u neznanju), pa je mrzio da nam se to poveca radi njega.«