FORUM PUT VJERNIKA

[Zeyneb]

Uslovi džilbaba-šerijatski propisane odjeće za žene (1 dio)



Ovaj tekst je kratki pokušaj definiranja osnovnih uslova u pogledu muslimanske ženske odjeće (hidžab), čije je nošenje propisano šerijatom, uz posebno isticanje džilbaba (ogrtač). U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Sva slava pripada Allahu Uzvišenom i neka je selam i salavat na Allahovog poslanika Muhammeda, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji slijede njih i njihov put sve do Sudnjeg dana.

Uvod
''O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastovane biti. A Allah prašta i samilostan je.'' (Prijevod značenja El-Ahzab, 59)

''A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje; i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji prekrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.'' (Prijevod značenja En-Nur, 31)

Ovaj tekst je kratki pokušaj definiranja osnovnih uslova u pogledu muslimanske ženske odjeće (hidžab), čije je nošenje propisano šerijatom, uz posebno isticanje džilbaba (ogrtač).

U ovom kratkom tekstu odgovorit ćemo na sljedeća pitanja:

- Da li je džilbab uslov za islamsko propisano pokrivanje ili muslimanka može samo pokriti svoju kosu a biti odjevena vani u svojoj običnoj kućnoj odjeći?
- Šta su u pogledu džilbaba prakticirale prve generacije muslimanki?
- Šta se smatra džilbabom i koji su njegovi uslovi?

U ovom tekstu navest ćemo dokaze uz potporu Kur'ana, sunneta i prakse prvih generacija. Molimo Allaha da primi naš trud i da podari da bude od koristi svim čitaocima.

Definicija i opis džilbaba



Džilbab je definiran kao prekrivač, ogrtač kojim žena prekriva svoje tijelo, odnosno ogrtač koji oblači preko svoje obične kućne odjeće, prekrivajući se od glave do pete i namijenjen je da u potpunosti sakrije oblik njenog tijela.

Džilbab je spomenut u sljedećem ajetu:

''O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine (džalabib) svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastovane biti. A Allah prašta i samilostan je.'' (Prijevod značenja El-Ahzab, 59)

Ovim ajetom muslimankama se naređuje da se prilikom izlaska iz kuće prekriju svojom vanjskom odjećom (džilbab).
Riječ ''džalabib'' (vanjska odjeća, ogrtač) u spomenutom ajetu je plural riječi ''džilbab'' koja ukazuje da je ovo naredba muslimankama da nose džilbab.

Navest ćemo definicije džilbaba od nekih učenjaka iz prvih generacija muslimana:

Ibn Mes'ud, radijAllahu anhu, kaže: ''Džilbab je prekrivač koji ide preko vela.''

Ibn Abbas, radijAllahu anhu, definirajući džilbab, rekao je: ''To je (prekrivač) koji u potpunosti prekriva žensko tijelo tako da se ništa ne vidi osim jedno oko.'' (Tefsir Ibn Kesir)

El-Kurtubi definira džilbab kao ''odjeća koja prekriva cijelo tijelo...''

Ibn El-Hazim kaže: ''Riječ 'džilbab' znači vanjska odjeća koja prekriva cijelo tijelo. Odjeća koja ne prekriva cijelo tijelo ne može se smatrati džilbabom.'' (El-Muhallah, treći tom, stranica 217)

Muhammed ibn Sirin, rahimehullah alejhi, kaže: ''Kada sam upitao Ubejda ibn Sufijana ibn El-Harisa, radijAllahu anhu, o značenju ovog ajeta i o načinu nošenja džilbaba, pokazao mi je to povukavši jedan dio odjeće preko svoje glave pokrivajući cijelo tijelo, ostavljajući lijevo oko otkriveno. To je bilo objašnjenje riječi ''alej-hinne'' u ovom ajetu.'' (Komentar Ibn Džerir i dijela ''AhkamulKur'an'', treći tom, stranica 457)

Katade navodi da se džilbab treba umotati i fiksirati iznad čela i prevući preko nosa (premda se oči mogu pokazati) i grudi, i većina lica treba biti pokrivena.

El-Buhari bilježi da je Aiša, radijAllahu anha, rekla: ''Allah se smilovao ženama ensarija koje su, kada je objavljen ajet o pokrivanju, prepolovile svoje ogrtače i njima pokrile svoje glave, tako da su izgledale kao da su im na glave sletjeli gavrani'' (zbog boje i oblika odjeće koje su obukle).

Ummu Seleme, radijAllahu anha, kazuje: ''Kada je objavljen ajet: 'neka spuste haljine (džalabib) svoje niza se', žene ensarija izašle su (iz svojih kuća) kao da su na njihovim glavama gavrani.''

Ummu Atijje, radijAllahu anha, prenosi: ''Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio nam je da na bajrame izvedemo djevojčice, one koje imaju menstruaciju kao i punoljetne djevojke i one koje to nisu. Što se tiče onih koje su imale menstruaciju, one nisu pristupale namazu, ali su prisustvovale dobru i pozivu upućenom muslimanima. Rekla sam: ‘O Allahov Poslaniče, jedna od nas nema haljine.' Odgovorio je: 'Neka je odjene njena sestra svojom haljinom (džilbabom).'''

Uzvišeni Allah u suri En-Nur u 31. ajetu kaže ( u prijevodu značenja):

''A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje; i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji prekrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.''

U vremenu džahilijjeta žene su na noge stavljale lančiće koji su pravili zveket tokom hodanja, tako da su time na sebe skretale pažnju prolaznika. Ovo ne ukazuje samo na to da je Uzvišeni Allah zabranio ovu praksu (udaranje nogama kako bi se čuo zveket nakita) nego također ukazuje na to da noge i članci moraju isto biti prekriveni.

Neki smatraju da je ženi dozvoljeno pokazati dio noge, dio podlaktice i uha, međutim NE POSTOJI autentični dokaz od strane Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, njegovih ashaba ili u praksi sahabijki, koji potvrđuje ovo mišljenje.

El-Kurtubi pojašnjava: ''Žene u prošlosti (tj. prije objavljivanja ajeta o pokrivanju) praktikovale su da pokrivaju svoje glave himarom, prebacujući njegove krajeve preko svojih leđa. To je ostavljalo vrat i gornji dio grudi otkrivenim, a to je bio način pokrivanja kršćanki. Onda je Uzvišeni Allah naredio da se i ti dijelovi tijela pokriju himarom.''

Dakle, himar mora u potpunosti prekriti ne samo kosu, nego i vrat, ramena i grudi.
U pogledu nogu, pojašnjenje se nalazi u hadisu koji prenosi Ibn Omer, radijAllahu anhu, a u kojem se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Ko pusti svoju odjeću iz oholosti, Allah ga na Sudnjem danu neće ni pogledati.'' Čuvši to, Ummu Seleme je rekla: 'Božiji Poslaniče, pa šta će onda žene učiniti sa krajevima svoje odjeće?'' Na to on reče: 'Pustite je za pedalj i nemojte više." Ona opet upita: "A ako im se otkriju stopala?" On odgovori: "Pustite odjeću za lakat duže od članaka i nemojte više od toga." (Bilježi Et-Taberani)

Iz navedenog se jasno zaključuje da odjeća koja se nosi izvan kuće mora prekriti cijelo tijelo (uključujući i noge) osim onoga što je ionako spoljašnje.
U suri En-Nur posebno se ukazuje na naredbu koja se odnosi na činjenicu da ženina prirodna ljepota i njeni ukrasi moraju biti skriveni od stranaca osim:
1. onoga što se pokaže slučajno ili zbog nekog nekontrolisanog faktora kao što je puhanje vjetra ili akcidentni pogled od stranca i
2. onoga što je izuzeto.

Dakle, iz spomenutih dokaza iz Kur'ana, sunneta i predaja učenjaka iz prvih generacija ovog ummeta, možemo zaključiti da muslimanka mora nositi džilbab – vanjska odjeća ili haljina izvjesnog tipa – preko svoje uobičajene kućne odjeće, i to prilikom svakog napuštanja kuće ili u prisustvu stranaca u svojoj kući ili u kući bliže rodbine. Shodno tome, neophodno je ukazati na činjenicu da u ovakvim prilikama nije dovoljno jednostavno pokrivanje kose mahramom i odijevanje uobičajene kućne odjeće.

Odjeća poput abaije, čadora, haljine ili slična odjeća koja se nosi preko normalne odjeće također se može definirati kao džilbab, kao i svaka jednodijelna kombinacija odjeće koja prekriva cijelo tijelo (kao što je abaija).
(Kraj prvog dijela)



Prevela: Naida Zaimović
Naziv originala: The requirements of the Jilbab
Izvor:http://d1.islamhouse.com/data/en/ih_articles/single/en_The_Requirements_of_the_Jilbab.pdf

[Zeyneb]

Uslovi džilbaba (2 dio)




Džilbab mora biti dovoljno širok i neproziran: Džilbab treba biti sašiven od guste i neprozirne tkanine, treba biti dovoljno širok tako da ne pokazuje oblik i građu ženskog tijela. Prozirna, tanka i/ili tijesna odjeća koja samo pokriva kožu, ne ispunjava uvjete ispravnosti hidžaba. Na pogubnost nošenja prozirne i uske odjeće ukazano je u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, u kojem se navodi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: ''Dvije vrste stanovnika Džehennema još nisam vidio: ljude koji nose u rukama korbače i njima mlate potčinjene i žene koje su odjevene, a djeluju kao da su gole, koje zavode ljude i bivaju zavedene, a na glavama im punđe poput devine grbe; takve neće ući u Džennet niti će osjetiti njegov miris koji se osjeća sa tolike i tolike udaljenosti." (Hadis bilježi imam Muslim)

Komentirajući riječi Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, '' kao da su gole'', učenjaci su istakli da se tim izrazom aludira na odjevenu ženu čija odjeća ne pokriva tijelo na prikladan način.

El-Kurtubi bilježi hadis od Aiše, radijAllahu te'ala anha, u kojem se navodi da su neke žene iz plemena Benu Temim došle da je posjete i tom prilikom bile su odjevene u prozirnu odjeću. Primijetivši to, Aiša im je rekla: ''Ako ste žene vjernice, ta odjeća nije odjeća žena vjernica.''

El-Kurtubi također bilježi slučaj kada je neka žena, odjevena u potpuno prozirni himar, došla kod Aiše, pa je Aiša, radijAllahu te'ala 'anha, rekla: ''Žena koja nosi takvu vrstu odjeće ne vjeruje u suru En-Nur.''

Dodatni dokaz da džilbab mora biti i dovoljno širok i neproziran može se naći u sljedećem hadisu koji prenosi Usame ibn Zejd: ''Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, poklonio mi je ogrtač od debelog kopskog materijala, koji je on dobio na poklon od Dahija el-Kalbija, a ja sam taj ogrtač dao svojoj supruzi. Nedugo nakon toga, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, upitao me: ''Zašto ne nosiš ono kopsko odijelo?'', a ja sam odgovorio: ''Dao sam ga svojoj supruzi.'' Na to je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: ''Reci joj da obuče nešto ispod njega jer se bojim da bi mogao ocrtati njene udove.'' Hadis bilježe imami Ahmed, El-Bejheki i El-Hakim.

Dakle, iz ovoga možemo zaključiti da se odjeća – poput tanke, tijesne haljine ili džins-pantalona – koja može sakriti boju kože, i pored toga ne smatra ispravnim džilbabom jer ona i dalje otkriva oblik tijela.

Usto, džilbab koji je dovoljno širok ali providan isto tako je nedovoljan, jer ne ispunjava uvjet o neprozirnosti i kao takav ne može sakriti ženinu boju kože.

Džilbab ne smije biti primamljive boje i atraktivno ukrašen

Svrha hidžaba je da sakrije ženinu ljepotu od javnosti, a ne da povećava njenu ljepotu ili privlači pažnju. Dakle, džilbab ne bi trebao biti svijetle boje, atraktivne dekoracije, svjetlucavi detalji i/ili materijal koji bi privlačio pažnju drugog spola.

Dokaz za to je sljedeći:

Uzvišeni Allah kaže:
''...i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte...'' (Prijevod značenja El-Ahzab, 33)

Ebu Davud bilježi od Ebu Hurejre, radijAllahu te'ala anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: ''Ne zabranjujte Allahovim robinjama odlazak u Allahove mesdžide, a one trebaju izlaziti nenamirisane.’’

Imam Es-Sahabi, rahimehullahi alejhi, kaže u svojoj knjizi ''Kitabul-Kaba'ir'': ''U djela za čije činjenje žena zaslužuje prokletstvo ubraja se i pokazivanje ukrasa, mirisanje pri izlasku (iz kuće), nošenje odjeće u boji...''

Shodno tome, muslimanka treba nositi nježne, tamne boje i izbjegavati džilbabe koji imaju svijetle ukrase, mustre, slike ili sve ostalo što privlači pažnju, kao što je rekao Es-Sahabi, ''džilbab ne treba biti ukrašen nakitom i/ili mirisom''.

Mnoge žene nose crnu odjeću, ne zato što je obavezno, nego zato što je to najtamnija boja i i daleko je od toga da djeluje kao ukras.

Sljedeći hadis koji bilježi Ebu Davud ukazuje da su ashabijke prakticirale nositi odjeću crne boje. Aiša, radijallahu anha, kaže: ''Nakon objavljivanja ajeta o pokrivanju (El-Ahzab, 33), ensarijke su izašle kao da su im na glavama gavrani.''

Učenjaci su protumačili riječi ''kao da su im na glavama gavrani'', da su im džilbabi bili obični i crni.

Također, zabranjeno je nositi ''odjeću isticanja'' – ''libaasu's-shuhrah'' (ekstravagantna odjeća, odjeća koja pokazuje pripadnost visokom sloju, ili nešto što se nosi kao statusni simbol), što je u skladu sa hadisom koji prenosi Abdullah ibn Omer, radijAllahu te'ala anhum, u kojem Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, kaže: ''Onaj koji na ovom svijetu nosi ''libaasu's-shuhrah'' (ekstravagantnu odjeću) bit će obučen u odjeću poniženja na Sudnjem danu.'' Hadis bilježe imami Ahmed i Ebu Davud.

''Libaasu's-shuhrah'' se nosi u svrhu pokazivanja (društvenog) statusa i/ili da bi se privukla pažnja (čak i istog spola) i da osoba koja je nosi pokaže kako nosi skupu i modernu odjeću.

Džilbab ne smije nalikovati na mušku odjeću

Ženska islamska odjeća ne smije nalikovati na mušku odjeću (a i obrnuto).

Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Allahovo je prokleo žene koje oponašaju muškarce i muškarce koji oponašaju žene." (Hadis bilježi imam El-Buhari)
Abdullah ibn Omer, radijAllahu anhu, rekao je da je čuo Allahovog Poslanika, sallAllahu 'alejhi ve sellem, da kaže: ''Muškarac koji nalikuje na ženu i žena koja nalikuje na muškarca, ne pripadaju nama.'' (Hadis bilježe imami Ahmed i Et-Taberani)

Dakle, neprozirna, komotna i dovoljno duga muška odjeća neće se smatrati ispravnim ženskim islamskim džilbabom.

Džilbab se mora razlikovati od odjeće nemuslimana

Odjeća muslimana ne smije sličiti na odjeću nevjernika. Ovo je opće šerijatsko pravilo koje ne uključuje samo odjeću, nego i ponašanje, vjerske prakse i festivale, i druge običaje i tradicije koje isključivo pripadaju kafirima.

U sljedeća dva hadisa možemo naći dokaz za to:

Abdullah ibn Amr ibn El-'As, radijAllahu anhu, kaže: ''Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, vidio me da nosim dva šafranom obojena odijela, pa mi je rekao: ''Doista je to odjeća kafira, nemoj to nositi.'' Hadis bilježi imam Muslim.

Abdullah ibn Omer, radijAllahu anhu, kaže: ''Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Ko oponaša neki narod, njemu i pripada.'' Hadis bilježi Ebu Davud.

Shodno tome, muslimanki je zabranjeno nositi odjeću po kojoj su prepoznatljive nemuslimanke.


Iskreno tražimo od Allaha Najmilostivijeg da ujedini naša srca na Njegovoj Knjizi, sunnetu Njegovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, i učini nas čvrstim u našem trudu u širenju Njegove vjere. Doista je Allah jedini koji ima moć da to učini. Amin...

I naša zadnja dova je: Sva hvala i slava pripada Uzvišenom Allahu, Gospodaru svjetova…

Prevela: Naida Zaimović

Naziv originala: The requirements of the Jilbab

Izvor:http://d1.islamhouse.com/data/en/ih_articles/single/en_The_Requirements_of_the_Jilbab.pdf

[Yemama]

Es Selamu alejkum ukhti,

De insha Allah, kada nadjes vremena, pronadji u vezi hadisa "O Esma kada žena doživi svoju punoljetnost dužna je da pokrije sve osim ovog i ovog (lice i šake)". Dakle o njegovoj slabosti i zbog cega je taj hadis slab.

Kod jedne sestre citam ovo u komentaru pa me bas zanima:

neki kazu da je slab hadis , a neki da je ovaj hadis prije objavljivanja pokrivanja zena , dok je Poslanik salallahu alejhi ve selem bio jos u Meki ,sama objava pokrivanja zene je bila 4 ili 5 godina poslije hidzre u Medinu...

[Zeyneb]

We alejkumsselam we rahmetullahi we berekatuhu

Hadis je daif (slab, neprihvatljiv) jer nema spojen lanac prenosioca. I sam Ebu Davud je nakon sto je zabiljezio ovaj hadis naglasio da je on mursel (prekinut ) .
Druga stvar sto ga cini slabim jeste u lancu ovog hadisa se nalazi Seid b. Besir , kojeg su muhadisi okarakterisali kao slabog (nepovjerljivog) prenosioca.
Treca stvar sto ga cini slabim jeste da postoje predaje koji govore da je Esma radijAllahu anha, nosila nikab.

Pa imamo da se prenosi da je Esma, radijaAllahu anha,rekla : « Zastrle smo svoja lica od ljudi » (Biljezi hadis Hakim i sahih je po uvjetima koje su postavili Buhari i Muslim)

Zatim druga predaja , prenosi se da je Fatima b. El-Munzir, radijAllahu anha, rekla : « Pokrivale smo svoa lica, kada smo bili sa Esmom, radijAllahu anha, u ihramu. » (Muwetta, 20.hadis broj 516)

I jos sta ga cini slabim jeste znacenje, kada pogledamo da je Esma, radijAllahu anha, kci Ebu Bekra Es-Sadika, sestra Aise, majka Abdullaha ibn Zubejra, zena Zubejra, da Allah bude zadovoljan sa svima njima, ucestvovala je u hidzri Poslanika, sallAllahu alejhi we selleme, i dobila ime vlasnica dva pojasa, cak ju je udario Ebu Dzehl kada nije zeljela da odgovori na pitanje gdje je Ebu Bekr i Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, pa zar takava zena sa takvim svojstvima da nosi prozirnu odjecu ?!