FORUM PUT VJERNIKA

[PANTER_]

OSNOVE NOVE SAHVE
šejh 'Ali bin Hudajr el-Hudajr

Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, i neka je salavat i selam na najplemenitijeg od poslanika i vjerovjesnika, našeg Poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu i ashabe...

A potom:

Zaista je matična sahva ovih posljednjih vremena započela da živi u teškom periodu. Na nama je obaveza da shvatimo da ovi događaji, koji su ovu matičnu sahvu zapljusnuli poput bujice i koji prijete da je rascijepe, nisu pojedinačna djela (postupci), i da oni nisu od područnih grešaka ili spoticanje jahača (rijetke greške od onoga koji nije navikao ili ne umije da griješi). Ne, već je to zaista gledište koje sprovodi svoje osnove i principe koji nam dolaze sa vremena na vrijeme. Tako, nakon što je sahva postojala čvrsta i jaka, sada su se od nje odcijepila dva gledišta, a nema snage ni moći osim od Allaha.

'Asranijun (modernisti): ovo je prva grupa koja se odcijepila i oni su sekularisti sa islamskim odijelom. Ja sam već napisao esej koji objašnjava njihove osnove i nivoe.

Defetistički (poraženi) pokret: ovaj pokret, koji se odcijepio od matične sahve, je i dalje u svom djetinjstvu. Sa vremena na vrijeme ona dođe sa principima koji su ''odgovarajući vremenu i trenutnoj situaciji'', a sve to je zaodjenuto ruhom ehlis-suneta vel-džema'ata i odjećom dozvoljenog i dopuštenog idžtihada. Starost ovog pokreta nije duža od približno dvije godine.
Mi ćemo započeti sa drugom grupom koja se odcijepila od matične sahve, a to je ono što se zove: nova sahva, druga sahva, sahva aktuelnih dešavanja, sahva poboljšanja, sahva umjerenosti, pokret za obnovljeni islamski stav, ili kako su oni nedavno sebe nazvali: umjereni pokret srednjeg puta. Svi ovo nazivi su sinonimi za ovaj pokret. Oni imaju različite stavove i metode koji su novi. Od njih:

Prvi princip u temi imana i kufra:
Na polju imana oni naginju prema irdža'u, a na polju tekfira oni streme ka tedžehhumu (putu džehmijja). Iz tog razloga oni ne proglašavaju onoga koji psuje (bilo Allaha, Njegovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, ili Njegovu vjeru) sve dok vjeruje, niti onoga koji vlada ljudski napravljenim zakonima sve dok vjeruje, niti onoga koji pravi savez sa nevjernicima sve dok vjeruje. Sve ove definicije se vraćaju na jednu osnovu, a to je irdža'. A od njihovih principa na polju tekfira je:

a) Neograničeno i uopšteno upozoravanje i odvraćanje od tekfira, bez objašnjenja i detaljisanja.

b) Potpuna generalizacija (uopštavanje) razlike između govornika i onoga što je rečeno, i počinioca i onoga što je učinjeno – uvijek i u svakom pitanju, bilo da je to na polju velikog širka ili u otvorenim i pojavnim stvarima (pitanjima) od onoga nad kojim je dokaz uspostavljen – čak i ako su šartovi tekfira ostvareni i preventivni faktori uklonjeni. Iz ovog razloga, nema osobe nad kojom oni primjenjuju tekfir, osim onih spomenutih u Kur'anu i sunnetu (tj. imenom spomenutih u božanskim tekstovima, a ne pojedincima naših vremena koji su upali u kufr).

c) Napuštanje upoznavanja i razumijevanja oblasti tekfira, upozoravajući druge od njegovog učenja i postizanja njegovog razumijevanja – ne podučavajući i ne pišući o njemu. Ovo, kao i upozoravanje na knjige imama da've Nedžda i smatranje da je proučavanje osnova tevhida i ponavljanje knjige ''Kitabut-Tevhid'' šejha Muhammed bin 'AbdulVehhaba – bez potrebe, u isto vrijeme napuštajući proučavanje djela koja poništavaju islam (izvode iz vjere) i smatranje da je to fitna i put ka tekfiru.

d) Pomanjkanje pažnje na pitanja (stvari) el-vela' vel-bera', i mržnje i neprijateljstva, te nedostatak brige o kufru u taguta – i oni ponavljaju riječi da se time ne obožava Allah, te tvrdnju da nas Allah neće pitati o tome i da nema koristi od toga znanja.

e) Neograničene izjave u pogledu opravdanja neznanjem i opsežnost u tome, čak i u neznanju onih koji odbijaju i bune se i oholi su (čak i ako je znanje njima bilo naširoko dostupno). Ova stvar je kod nekih od njih otišla do te mjere, da oni opravdavaju neznalice od Židova i kršćana.

f) Pozivanje u međusobno praštanje i svjetski mir i konstantno ponavljaje toga.

g) Upozravanje na tekfir taguta koji su zamijenili šeri'at ljudski napravljenim zakonima, odbacivanje onih koji čine tekfir njih i proglašavanje neprijateljstva prema njima, zasnovano na ovom temelju.

h) Činjenje od određenih pojedinaca, od politički aktivnih ljudi – skalu i litmus (lakmus) 1 – tako da ko god čini tekfir njih – čak i ako su oni počinili ono što je uzrok jasnog kufra i preventivni faktori su uklonjeni – onda je on haruri tekfiri, osoba od fitne i nije od ehlis-sunneta vel-džema'ata.

A na polju džihada, ona (nova sahva) je grupa koja briše oružani džihad i to je mu hzilah (napušta one koji ga vode) i murdžifah (oni koji se uzdržavaju). Oni postavljaju stanje i stupnjeve nemoći ispred oružanog džihada, što konačno završava obustavom džihada. Oni ga zamijenjuju džihadom rječju ili veb-a, interneta, ili džihadom terbijje (odgoja), ili džihadom sporednih pitanja, kojim su oni izopačili narod i omladinu sahve. Neki od njih su stava da nema ofanzivnog džihada. Oni napadaju mudžahide i optužuju ih za žurbu i ekstremizam i za neposjedovanje razumijevanja vaki' (trenutnog stanja) i da su oni tekfirijjun, havaridž i nazadnjaci. Oni ih optužuju za donošenje iskušenja ummetu i za nekonsultovanje sa 'ulemom, i tvrde da oni ne brinu o šteti i koristi i da su nanijeli štetu da'vi i da su uvukli ummet u konflikt bez pripremanja i postizanja ravnopravnosti – kao i gruge stvari od potvora i užasne opresije, kojom su oni učinili zulm svojoj braći.

A od njihovih šubhi na ovom polju je da ummet nije adekvatno pripremljen za džihad i da nije dozvoljeno uvući ummet u bitku za koju nije spreman. I oni čine takafu' (pripremanje) uslovom za džihad i ono čemu prethodi terbijje (odgoj).

Oni optužuju mudžahide za slabljenje ciljeva sahve, kao što je zatvaranje dobrotvornih društava i islamskih centara na zapadu. Kao i optuživanje mudžahida za posjedovanje ništavne količine znanja i pisanih radova, i dominaciju zapada na internetu i tako dalje, i tako dalje. I oni protjeruju džihadijjun (džihadiste) iz svojih krugova, domova i skupina, možda ih čak proglašavajući griješnicima, poriču im bilo kakvu (svakakvu) nagradu i nadoknadu i kabul (primanje) od Allaha, i smatraju da njihovi poginuli nisu šehidi.

Na polju fikha, oni su otvorili vrata ruhsi (olakšici) i uveli ono što je lažno nazvano i potvora – fikh olakšavanja. To je odabiranje onoga što se slaže sa vremenima i onoga što sadrži olakšavanje naroda u onome što oni tvrde da je od stvari u kojim su se ljudi znanja razišli. Ovo je uprkos znanju da je osnova za slično ovome – to da je u svemu oko čega su se ljudi znanja razišli, onda ono što je ispravno u tome treba biti rečeno zasnovano na onome što tekstualni dokazi (Kur'an, sunnet i idžma') ukazuju i potvrđuju. Ovi ljudi su ovo preokrenuli, pomoću čega oni proglašavaju da su stvari najispravnije zasnovane na njihovim lahkoćama po ljude. I ovim lažnim principom, oni su izdali fetve u stvarima kao što su hadždž, kupovina, oblačenje, pitanja koja su u vezi sa stvarima vezanim za žene, hidžab, bradu, namaz u džema'atu obavljen u kući, putovanje bez mahrema, i ekstremnu popustljivost (blagost) u slušanju pjevanja i muzike, dokazujući da postoji razlika između čuvenja i stvarnog slušanja, i putovanje iz razloga (u ime, u cilju) uživanja žena sa ugovorom (sporazumom) koji izgleda dozvoljen, dok je u stvarnosti to skriveni put za (u ime, u cilju) samog uživanja – stoga je njegova stvarnost da je to mut'a brak, bez namjere ostajanje sa njom ili imanja djece... i tako dalje, i tako dalje. Ovako, oni su postali sljedbenici strasti i olakšica u oblasti fikha.

Na polju stava u pogledu sljedbenika novotarije i strasti, njihova praksa je prosuđivanje i vaganje između dobrog i lošeg.

Na polju stava u pogledu sekularista i političara, njihova je praksa dijaloga i spuštanja mostova i napuštanje vođenja džihada protiv njih i ihtisab (naređivanja i zabranjivanja njima) i (njihova je praksa) napuštanje principa selefa u pogledu njih.

Fokusiranje iz političkog ugla na određena pitanja u vezi kojih se niko ne razilazi, da bi se pridobilo svačije zadovoljstvo, u isto vrijeme zanemarujući pitanja od važnosti, kao što su: tevhid, osnova el-vela' vel-bera', pitanja kufra u taguta i pitanja vezana za džihad i mudžahide i zabranjivanje zla i nadanje nagradi za to.

Priključivanje parlamentima, alijanse sa sekularistima, političarima ili sljedbencima odgoja ili intelektualnih traganja i opažanja i uzimanje toga za put utemeljivanja islamske države.

Veličanje aspekta koristi (islamske analize vaganja između šteta i koristi prije započinjanja određenog djela) i šeri'atske politike – u njihovim umovima – čak i ako to ide protiv zakonodavstva. Zaista, većina njihovih načina dokazivanja njihovih stavova je načinom koristi. Iz ovog razloga oni kritikuju uništenje statua Bude, koje je učinjeno u Islamskim Emiratima Afganistana – sa dokazom da koristi zahtijevaju odlaganje toga i ne žurenje sa njihovim uništavanjem. Onda, nakon toga, oni nastavljaju da uvode zamišljene štete – čak i pored znanja da je najveća i najmoćnija korist utemeljenje tevhida i uništenje širka. Oni se suprotstavljaju postupcima mudžahida u ime koristi, i oni čine ustupke u stvarima 'akide i temelja u ime koristi. Oni koriste političke mahinacije u ime koristi i šeri'atske politike. Oni imaju određene riječi koje idu protiv izgovorene (rečene, proglašene) riječi u ime koristi i šeri'atske politike. Oni su napustili davanje objašnjenja Istine i pobijanja greške u ime koristi zajedništva – kako oni tvrde – i oni su napustili povlačenja grešaka koje su tajno priznali da su počinili u svim poljima koristi i jedinstva – čak i ako obmana njome (greškom) ostaje i nastavlja da se rasprostire i sljedbenici batila (laži) nastavljaju da je koriste.

Onda su oni uveli pitanje koegzistencije sa Amerikancima na način podijeljene zemlje i složili se sa osnovnim principima, zajedno sa uklanjanjem nasilja i terorizma, zajedno sa saradnjom u tome. Oni su uveli ovaj princip u vrijeme u kome se poziv na dijalog i koegzistenciju sa Zapadom – posebno sa Amerikancima – proširio, težeći da se trenutni događaji olakšaju. Ovo je u dodatku na pismo upućeno nekim političarima u ime udovoljavanja njima. I oni su obećali da distribuiraju i šire ovaj princip, kao i da ga pišu, i to je dostupno.

Kada su se pobijanja pitanja koegzistencije pojavila, oni su okrenuli i razvodnili (stvari) u cilju da obustave polje pobijanja, smatrajući da je to nešto što dijeli džema'at i cijepa saffove i da je to od uzroka podijele i besmisla. Oni su to učinili, zaboravljajući put selefa u pobijanjima koja rasvjetljuju istinu i uklanjaju batil (laž) – čak i ako su oni sami u prošlosti pobijali mnoge poznate fetve i učenjake i nisu nikad gledali na pitanje (stvar) pobijanja kao na nešto što dijeli džema'at i cijepa saffove!

Zasnovano na ovome, o voljeni čitaoče, ja ću ti spomenuti neke primjere pobijanja selefa koja su bila sa jednom jedinom namjerom – rasvjetljavanja istine i pobijanja batila (laži).

Druga grupa koja se odcijepila od matične sahve:

Ovi su svi ekstremisti, i oni su nazvani modernisti. Stav ove grupe je poput grupe sekularista u stvarima vezanim za žene, ekonomiju, politiku, novac i imetak, umjetnost i glumu. Oni su murdžije u polju imana, a džehmijje u polju tekfira 3 , zajedno sa rikkah (jezički: oskudnost, nedovoljnost) u dinu i oni su sekularisti kada dođe do politike i vlasti.

Napomena:

Među sljedbenicima sahve postoje oni koji se slažu sa gubitničkim (defetističkim) pokretom u jednom ili dva principa. U ovom slučaju, on nije od njih, niti on treba biti smatran da je u njihovim redovima (saffovima). Međutim, sa tim, postoji strah da će on skrenuti prema njihovom putu ako se ne bude čuvao (bio oprezan). U vezi ovoga pojedinca, treba biti rečeno: on je pogriješio samo u ovoj stvari, a (u ostalim) on ostaje na onome na čemu je bio, a Allah najbolje zna.

Pored dvije prethodne grupe, matična sahva – a Allahu pripada svaka hvala – je ostala na principima ehlis-sunneta u imanu, tevhidu, tekfiru, džihadu, politici, njegovom stavu spram kafira i sekularista i zalutalih i novotara, kao i u odbijanju da koegzistiraju (sa kafirima) i prihvatanju prijedloga sekularista i druge stvari. Oni su većina sahve danas – a Allahu pripada svaka hvala – i niko nije skrenuo od nje izuzev te male skupine koja je dovela do podijela i razdora.

Mi Allaha molimo da uputi i nas i njih i da ih vrati Istini i da muslimane udalji od podijela i razdora i mržnje i neprijateljstva i suprotstavljanja šeri'atu.