Obaveza ljubomornosti u pogledu
časti bliže rodbine i vjernica uopšteno
Ljubomora je metaforički rečeno ograda koja čuva hidžab a štiti od sufura (otkrivanje lica), teberrudža (razgolišavanje) i ihtilata (miješanje muškaraca i žena).
Ljubomora je osjećaj koji je Allah, Dželleša’nuhu, usadio u duše svojih robova u pogledu časti i čednosti bliže rodbbine od svakog povarenjaka i prevaranta. Ljubomora je u Islamu pohvalno svojstvo i ‘propisan džihad’, jer je Posla- nik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “Onaj ko pogine braneći čast svoje porodice on je šehid.” Hadis bilježi Tirmizi.
U drugom rivajetu se kaže: “Ko pogine zbog svoje časti taj je šehid.”
I rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: “Zaista je Allah ljubomoran i mu’min je ljubomoran. Zaista se Allahhova ljubomora ogleda u tome da vjernik uradi ono što mu je Allah zabranio.” Hadis bilježe Buharija i Muslim.
Hidžab je jedna od velikih stvari koja je propisana kako bi povećao ljubomoru u pogledu časti bliže rodbine kako se ne bi natrunila i obeščastila. Hidžab također povla- či za sobom nasljeđivanje ove vrline s koljena na koljeno u porodicama i njihovom potomstvu. Otuda same žene trebbaju biti ljubomorne u pogledu svoje časti, skrbnici trebaju biti ljubomorni na njih, a vjernici trebaju uopšteno biti ljubbomorni u pogledu časti vjernika kako se ne bi oskrnavila ili uprljala njihova svetost, čast i čednost, pa makar koliko iznosi i jedan pogled stranog muškarca.
Suprotno ljubomori je ‘neljubomora’ (ed-dejase). ‘Neljubomoran’ je onaj ko podržaje raskalašenost i nemoral u svojoj porodici i nije zbog toga ljubomoran spram njih.
Zbog toga je časni i čisti Šerijat uklonio sve uzroke koji bi doveli do uništenja hidžaba i do neljubomore. Zato poslušaj šta je rekao šejh Ahmed Šakir u komentaru hadisa koji je zabilježen u Musnedu imama Ahmeda, a koji prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “Nema nijedne žene koja namirisana krene u džamiju da će joj Allah, Dželleša’nuhu, primiti namaz, dok se ne okupa kao što se okupa od džunupluka.”
Naime u recenziji Musneda, 15/108-109, šejh Ahmed Šakir kaže: “Pogledaj o muslimanu i muslimanko na ovu strogoću kojom je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, zabrannio ženi da iz svoje kuće izlazi namirisana kako bi otišla u džamiju radi ibadeta. Njoj se neće primiti namaz dok ne sapere svoj miris onako kao što se čovjek okupa od džunupluka sve dok nestane trag mirisa.
A pogledajte šta rade žene našeg vremena koje se deklarišu kao muslimanke, one koje su skinule hidžab, razgolišile se i ponašaju se kao grješnice. Iste u tome poma-žu skupine pokvarenih ljudi suprostavljajući se tako Alla- hu Dželleša’nuhu, i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme,
a svi zajedno misle da u sufuru (otkrivanje lica) žene nema ništa loše i da nema ništa loše u tome što su gole i nečasne.
Misle da nema ništa loše u tome što se miješaju sa ljuddima po pijacama, mjestima zabave i nemorala. Misle kako Islam nije zabranio sufur (otkrivanje lica) u vremenu nauke i još joj dozvoljavaju da preuzme i zauzme funkcije u politici. I ne samo to, već pogledajte ove bezobraznice po pijacama i putevima otkrivenih avreta koje su im Allah, Dželleša’nuhu, i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, naredili da ih pokriju. Tako ćeš vidjeti žene otkrivenih glava, ukrašene bez hidžaba. Mnoge od njih su otkrivenih grudi, prsa, leđa, pazuha i podpazuha. Oblače tijesnu i providnu odjeću, odjeću koja ništa ne pokriva već naprotiv to je odjeća ispod koje se sve oslikava i pokazuje ženu u najljepšem liku. I što je još žalosnije ove slike viđamo i u mjesecu ramazanu. Ne stide se niti one niti onaj pod čijim su nadzorom od skrbnnika. Zaista su to ljudi dejusi - neljubomorni. I nakon svega možemo li reći da su ovi ljudi i ovakve žene muslimani!?”
Završen citat šejha Ahmeda Šakira.
Kažem: ako želiš da spoznaš vrijednost hidžaba i pokrivanja lica žena od stranih muškaraca, pogledaj kakvo je stanje pokrivenih žena. Zaista se one odlikuju stidom i izbjegavaju bilo kakvo miješanje i gurkanje sa ljudima po trgovima i pijacama, te kako su se potpuno zaštitile od pokvarenosti i pogleda pokvarenjaka i griješnika. Zatim pogledaj u stanje njihovih skrbnika - velija kako ljubommorno vode računa o čednosti svojih rodica te kako časno i ponosno brinu o časti.
Zatim uporedi ovo stanje sa stanjem one koja je ukrašena i otkrivenog lica. Ponekad možeš vidjeti kako ne- ka otkrivena pokvarena žena razgovara sa nekim pokvarrenim strancem tako da pomisliš da su bračni par. I što je još gore, da je vidi njen čovjek koji je dejus - neljubomoran, uopšte ne bi reagovao jer je u njemu umrla ljubomora, Allahhu se utječemo od umorstva ljubomore i ružnog završetka.
Pa gdje su ovakvi u odnosu na beduina koji je rasttavio ženu zbog toga što je neko pogledao u nju, a sve iz ljubomore koja se traži u pogledu bliže ženske rodbi-ne. Kad je upitan o razlogu zbog kojeg je to učinio, on je odgovorio kroz stihove i tom prilikom ispjevao poznatu kasidu:
Ostavit ću njenu ljubav bez srdžbe
jer je u njoj mnogo saučesnika.
Kada muha dotakne hranu ustuknem rukama,
i suzdržim dušu koja je to jelo željela.
Lavovi napuste pojilo
kada vide pse koji su ga nalokali.
Gdje su današnje supruge naspram beduinke kojoj je spao himar sa lica, pa ga je dohvatila jednom rukom, a drugom bijaše prekrila lice, pa je na osnovu toga rečeno:
Nesif joj spade a nije namjeravala,
zatim ga dohvatila, a rukom drugom prekri lice.
Još uzvišeniji primjer od ovoga je priča koju spominje Uzvišeni u dvjema kćerkama starca sa Medjena. O tome Allah, Dželleša’nuhu, kaže: “I jedna od njih dvije dođe mu, poslije, idući stidljivo.” (Kasas, 25 )
Prenosi se vjerodostojnim senedom da je Omer ibn Hatab, radijallahu anhu, rekao: “Došla je stidljivo, a odjećom je pokrila lice, nije bila bestidna od onih koje tek tako napuštaju kuću.”
Izraz ‘es-selfe’’, u ovoj predaji je pojašnjen u tefsiru Ibn Kesira, 3/384.
Ajet također ukazuje na začuđujuće veliki edeb, stid i čednost kćerke medjenskog starca, kao i veliku predostrožnost i zaštitu kad je rekla: “Moj te otac zove kako bi te nagradio zbog toga što si nam napojio (stoku).”
Naime ona je poziv pripisala ocu kako bi na taj način izbjegla svaku sumnju i sumnjičenje.
Iz knjige - ČUVANJE ČEDNOSTI
El šejh Bekr Abdullah Ebu Zejd
Član stalne komisije za fetve
