FORUM PUT VJERNIKA

[PANTER_]

Miješanje muškaraca i žena (ihtilat) je
zabranjeno Šerijatom


Čednost je hidžab, koju uništava miješanje muškaraca i žena (ihtilat). Zbog toga je Islam uzeo princip razdvajannja i udaljavanja žene od stranog muškarca. Kao što smo spomenuli islamsko društvo je društvo odvojenih polova a ne društvo mješanja. Ljudi imaju svoje društvo, mjesta i način okupljanja a žene svoje. Žena ne ulazi u krug muškog društva osim u nuždi ili potrebi opet shodno šerijatskim odredbama. Sve ovo predstavlja čuvanje časti, porijekla i očuvanje čednosti. A s druge strane čuva od sumnjičenja i pokvarenosti te da se žena ne optereti drugim obavezama na uštrb njenog osnovnog zanimanja u kući.
Zbog toga je miješanje muškaraca i žena (ihtilat) zabranjeno svejedno da li su u pitanju obrazovanje, posao, simpoziji ili udruženja, opšta ili posebna okupljanja jer to za sobom povlači skrnavljenje časti i bolesti srca, opasnost za duše, pretvaranje žena u muškarce i muškaraca u žene, nestanak stida, uništavanje čednosti i gubitak ljubomore.
Zbog toga je islamskom Ummetu strana pojava mješanja njihovih žena sa stranim muškarcima. Prva iskra ove pojave vodi porijeklo od vremena kolonijalizacije isllamskih zemalja. Od tada se počelo sa osnivanjem stranih kolonijalističkih internacionalnih škola. Prve od tih škola su otvorene u Libanonu kao što sam to pojasnio u mojoj knjizi ‘Strane internacionalne kolonijalističke škole, datiranje i opasnost za islamski Ummet’.
Istorijski je utvrđeno da je to najjači metod u pokoravvanju jednog naroda. Tj., napasti i oslabiti njegovu čast i uništiti njegovu čednost. La havle ve la kuvvete illa billah.
Istorijski je također utvrđeno da su razgolišenost i miješanje muškaraca i žena (ihtilat) jedan od najvećih razzloga propasti velikih civilizacija kao što su nestanak grčke i rimske države i civilizacije.Takav je završetak onih koji slijede svoje prohtjeve i zabludjele ideje.
Ibnul Kajjim u, ‘Turuk hikemije’, 324-326, kaže:
“Otuda je na vladaru islamske zemlje obaveza da zabrani miješanje muškaraca sa ženama po pijacama, trgovima, konferencijama i slično. Imam - vladar države, snosi odgovornost u tom pogledu jer miješanje muškaraca i žena (ihtilat) predstavlja veliku smutnju.
Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: “Nisam poslije mene ostavio veće smutnje (fitne) po muškarce od žena.” U drugoj predaji rekao je ženama: “Sklonite se na ivicu puta.”
Na imamu je obaveza da im zabrani da izlaze iz kuće ukrašene i uljepšane. Zatim da im zabrani da izlaze u tjesnoj i prozirnoj odjeći, zatim da zabrani muškarcima razgovor sa ženama i obratno. Ako vladar vidi ukrašenu i uljepšanu ženu ima pravo joj unušti ukrašenu odjeću. Ovako nešto su dozvolili neki fekihi a to bi predstavljalo neku minimalno novčanu kaznu.
On također ima pravo da uhapsi ženu ako prečesto izlazi iz svoje kuće a pogotovo ako izlazi uljepšana. A ako bi se to dopustilo ženama to bi onda značilo potpomaganje u činjenju grijeha a Allah, Dželleša’nuhu, će pitati vladare na Sudnjem danu o tome.
Vladar pravovjernih Omer ibn Hattab, radijallahu anhu, je za svoje vladavine zabranio ženama da idu putem kojjim hode ljudi kako se ne bi sa njima mješale na istom. Na islamskim vladarima je obaveza da se u tome ugledaju na njega.” Završetak Ibnul Kajjimovog citata.
Halal u svome ‘Džami’u’ kaže: “Obavjestio me je El-Kuhal da je rekao Ebu Abdullahu: ‘Šta da uradim ako vidim ženu sa pokvarenim čovjekom?’ On reče: ‘Drekni se na njega. Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: ‘Zaista žena koja se namiriše i takva izađe iz svoje kuće je bludnicca.’ Također ženi vladar može zabraniti da prisustvuje jaciji ako izađe namirisana u mesdžid. A Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: ‘Kada žena izađe iz kuće prati je šejtan.’
Nema sumnje da je omogućavanje mješanja muška- raca sa ženama osnova svakog zla i belaja. I to je jedan od najvećih uzroka opštih kazni nad jednim narodom i neizlječivih bolesti kao što je sida, i sl..
U tefsirima se spominju predaje da su se prostitutke umiješale u Musaovu, alejhi selam, vojsku i pošto se među njima raširio nemoral, Allah, Dželleša’nuhu, je na njih poslao kugu tako da ih je u jednom danu umrlo sedamdeset hi-ljada. Ova priča je poznata u tefsirima.
Od najvećih uzroka masovne smrti je upravo raspro- stranjenost bluda jer je omogućeno ženama da se mješaju sa muškarciama i da se uljepšane i ukrašene kreću među njimma. Kada bi vladari znali kakva se šteta od te pojave krije za ovodunajlučki život i podanike sa vjerskog aspekta gledišta onda bi to najstrožije zabranili” Završen citat.
Zbog toga su zabranjeni svi uzroci koji vode do mješanja muškaraca i žena kao i zabrana ukidanja običaja i prakse odvajanja ljudi i žena. Od tih uzroka je:
1. Zabrana ulaska u prostorije ili kuću žene stranki- nje kao i zabrana osamljivanja sa njom. Po tom pitanju su prenešeni mnogobrojni i vjerodostojni hadisi. Neke vrste osamljivanja su npr.: osamljivanje sa vozačem, služavkom, doktorom i sl.. 1
2. Zabrana ženi da putuje bez mahrema. Hadisi u tom kontekstu su na stepenu metevatira i opšte su poznati.
3. Obostrana zabrana namjernog gledanja jednih u druge direktnim Kur’ansko hadiskim tekstovima.
4. Zabrana ulaska među žene čak i bližim rođacima ženinog supruga (hamw) a šta tek reći za nekakva porodična druženja (sa daljnjom rodbinom koji nisu mahremi) gdje žene izlaze ukrašene u svečanoj odjeći i kojom prilikom pokazzuju izazovna mjesta svog tijela, uljepšavaju govor, smiju se i sl..
5. Zabrana dodirivanja tijela strane žene, pa makar se radilo o rukovanju prilikom selamljenja.
6. Zabrana poistovjećivanja jednih sa drugima.
7. Ženi je propisano i preporučeno da klanja namaz u kući. To jedna od odlika islamskih kuća. Namaz žene u kući je vrijedniji od njenog namaza u mesdžidu njenog naroda. A namaz u mesdžidu njenog naroda je vrijedniji od namaza u džamiji Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, kako se to navodi u hadisu.
8. Zbog toga žena nije obavezna klanjati džumu. Do- zvoljeno joj je otići u mesdžid uz pridržavanje sljedećih propisa:
1. Da postoji sigurnost od smutnje za nju i od nje.
2. Da njeno prisustvo ne izaziva Šerijatom definisanu
opasnost.
3. Da se ne gura sa ljudima po putu i u džamiji.
4. Da ne izlazi našminkana i namirisana.
5. Da izađe pod hidžaboma ne ukrašena.
6. Da se u džamiji odrede posebna vrata na koja će
ulaziti žene kao što se to prenosi u vjerodostojnom
Sunnetu a što je zabilježio Ebu Davud i drugi.
7. Da ženski safovi budu iza muškaraca.
8. Najbolji i najvrijedniji saf za žene je zadnji, za ra-
zliku od muškaraca.
9. Ako imam nešto pogriješi u namazu muškarci će
ga upozoriti sa izgovaranjem riječi subhanallah a
žena će udariti rukom po gornjem dijelu dlana.
10. Na ženama je da iz džamije izlaze prve prije ljudi,
a na ljudima je obaveza da sačekaju dok se one ne
udalje prema svojim kućama kao što se to prenosi u
hadisu Ummi Seleme, radijallahu anha, koji bilježi
Buharija i drugi.
I mnogobrojni su drugi propisi koji na određen način čuvaju i udaljavaju žene od muškaraca. Treba napomenuti da oni koji pozivaju u raskalašenost svoj posao započinju vrlo blago i neprimjetno, koji za sobom povlači postepeno u veliku spletku. A prvi korak na tom putu je miješanje muškaraca i žena (ihtilat). Pa to prvo pokušavaju uvesti u obdaništa zatim se ista stvar propagira kroz sredstva infformisanja, zatim kroz novinske članke za međusobno upooznavanje djece, zatim poklanjanje cvijeća drugom polu na zabavama i proslavama i sl.. 2
Ovo su početci koje mnogi ljudi olahko shvataju a ko- ji pozivaju u miješanje muškaraca i žena (ihtilat).
Zato se bojte Allaha, Dželleša’nuhu, o muslimani i povedite računa o postupcima svoga života. Čuvajte ono što vam je Allah dao u povjerenje. I dobro, dobro obratite pažnju na dolazeće opasnosti, čuvajte se nemara i smutnje. Čuvajte se od postepenog odvođenja u zabludu. Neka se svako sa sobom obračuna.

ČUVANJE ČEDNOSTI
El šejh Bekr Abdullah Ebu Zejd
Član stalne komisije za fetve