FORUM PUT VJERNIKA

[Monoteist-Musliman]

Ovo treba sve provjeriti, neko ko ima uvid u ova djela uleme:

Autor: Imâm Muhammed bin Sâlih bin al-Usejmîn (rahimahullâh)
Izvor: Kayfa Nu`âlij Wâqi`ûnâ al-Alîm str. 119

Pitanje:

Kakav je sud za djelo u djihâdu kao što je samoubistvo? Na primjer, čovjek napuni auto dinamitom i onda krene prema neprijatelju znajući da će sigurno poginuti u toj akciji bez ikakvih sumnji?

Odgovor:

Zaista je moj stav za takvu osobu da je to osoba koja je izvršila samoubistvo i kao rezultat biće kažnjena Džehennemom. Poslanik (sallâ Allâhu ´alayhi wa sallam) je rekao:

“Zaista, ko namjerno uzme sebi život (izvrši samoubistvo) biće kažnjen Džehennemom, u kojem će vječno ostati.“ [1]

Ako ta osoba nema znanje i misli da je to djelo dobro i da Allâh (subhânahu wa ta’âla) voli to djelo, onda se nadamo da će mu Allâh (subhânahu wa ta’âla) oprostiti zbog učinjenog djela koje je urađeno zbog pogrešnog idjtihâda. Ja ovdje ne vidim opravdanje za takvu osobu u ovim danima zato što je ovaj način samoubistva dobro poznat i raširen među narodom i zato se o ovome moraju pitati učeni (`ulemâ) sve dok se prava uputa ne bude razlikovala od onoga što je pogrešno.

Začuđujuće je da ovi ljudi ubijaju sami sebe uprkos tome što Allâh (subhânahu wa ta’âla) kaže:

“...i ne ubijajte sami sebe, zaista je Allâh Milostiv prema vama” [2]

Mnogi od takvih žele samo da se osvete svojim neprijateljima, na bilo koji način, bilo to harâm (zabranjeno) ili halâl (dozvoljeno). Znači, oni žele samo da ugase žeđ osvete.

Molimo Allâha da nas blagoslovi da razumijemo Njegovu vjeru i da činimo djela koja su Njemu draga. A On sve može.


[1] Bukhârî i Muslim
[2] 04:29
_______________

Da li je Usâmah bin Lâdin Khâridjî (haridžija)?


Govornik: ´Allâmah Sâlih bin Fawzân al-Fawzân
Izvor: www.alfawzan.ws


Pitanje:

Vaša plemenitost zna da Usâmah bin Lâdin podstiče omladinu cijelog svijeta, i poziva razoru na zemlji. Da li je dozvoljeno nama da ga nazivamo “Khâridjî” naročito s obzirom da on podržava eksplozivne atentate u našim zemljama?


Odgovor:

Onaj ko ima ovaj način razmišljanja, poziva i podstiče tome, pripada Khawâridj (haridžijama), bez obzira kako se on zvao i gdje god bio.

To je, znači, jedan princip. Ko poziva ovakvom razmišljanju, kao što je dizanje pobune na vladare, tekfirenje muslimana (proglašavanje muslimana nevjernikom) i izjavljivanje da je njihove živote dozvoljeno uzimati, pripada Khawâridj (haridžijama).

____

Muslimanski teroristi štete Islâmu više nego nemuslimani

Autor: Imâm Muhammed bin Sâlih bin ´Usejmîn
Izvor: Časopis “al-Daawah”, str. 26, br. 20, Rabî´ II 1424 / juni 2003

Ljudi koji izvršavaju teroristička djela i tvrde da se bore radi Allâha, ustvari su oskrnavili sliku Islâma mnogo više nego što su to uradili nemuslimani. To je već zapadnjacima i ostalim dalo iskrivljenu sliku o Islâmu. Koje su posljedice ovih djela? Da li su oni nemuslimanima učinili Islâm više prihvatljivim? Sad se muslimani boje da budu žigosani kao teroristi. Međutim, Islâm i pravi muslimani nemaju ništa sa ovim terorizmom. Niti se oni trebaju vezati sa ovim počiniocima koji izvršavaju ova djela.

Kada su muslimani dobili dozvolu od Allâha da se bore protiv svojih neprijatelja, oni nikad nisu ulazili u njihove domove. Boriti se radi Allâha bilo je pod zastavom vođe koji je imao sposobnost i snagu da se bori protiv onih koji su napadali muslimane. Međutim, ova teoristička djela su nanijela više štete i klevetanja Islâma. Da smo mudriji i da poboljšamo svoju taktiku prije nego što izađemo i pozivamo ljude da prihvate našu poruku, rezultati bi bili plodniji i tada bi dobili više pristalica nego protivnika.

___

El-Fewzân o samoubilačkim napadima

Govornik: Šejh Sâlih bin Fewzân el-Fewzân
Izvor: Iz kasete ’Fatâwâ-ul-´Ulamâ’ fîl-Ightîyâlât wat-Tafdjîrât wal-´Amaliyât al-Intihâriyyah’

Pitanje:

Da li su samoubilački napadi dozvoljeni?

Odgovor:

Lâ Havle we lâ Kuvvete illâ billâh. Zar ne znaš šta je život? Samoubilački napad? Allâh (dželle we ´alâ) kaže:

وَلاَ تَقْتُلُواْ أَنفُسَكُمْ إِنَّ اللّهَ كَانَ بِكُمْ رَحِيمًا
وَمَن يَفْعَلْ ذَلِكَ عُدْوَانًا وَظُلْمًا فَسَوْفَ نُصْلِيهِ نَارًا وَكَانَ ذَلِكَ عَلَى اللّهِ يَسِيرًا

”I jedni druge ne ubjajte! Allah je, doista, prema vama milostiv. Onoga ko to nepravično i nasilno uradi – Mi ćemo u vatru baciti, to je Allahu lahko.” [1]

Prema tome, čovjeku nije dozvoljeno da ubije sam sebe i dobro će se brinuti o sebi. Ovo međutim ne sprječava da se on bori i ratuje Allâha radi, iako bi umro i pao kao šehid. Ovo je dobro djelo. Ali to da svjesno ubije sam sebe, to se ne smatra dozvoljenim. U jednoj od bitaka Vjerovjesnika (sallallâhu ´alejhi we sellem) bio je jedan hrabar čovjek koji se borio uz Vjerovjesnika (sallallâhu ´alejhi we sellem). Zatim je bio ranjen i ljudi su rekli: ”Kada bi samo postigli ono što postiže ovaj čovjek.”. Zatim je Vjerovjesnik (sallallâhu ´alejhi we sellem) rekao:

”On je u Vatri.”

Zbog ovoga su se sljedbenici počeli pitati kako može jedan ovakav čovjek koji se bori i ne pusti ni jednog nemuslimana a da ga ne prati i ubije ga, da se nalazi u Vatri? Prema tome, jedan čovjek ga je počeo pratiti nakon što je on bio ranjen i vidio je da je on pri kraju zabio mač u zemlju i naslonio se na njega tako da je oštrica prošla kroz njegova prsa i leđa tako da je umro. Zatim je ovaj sljedbenik rekao:

”Allâhov Poslanik (sallallâhu ´alejhi we sellem) je rekao istinu.”

I znao je da Poslanik ne govori po svome hiru. Zašto je ušao u Vatru zbog ovog djela? Zato što je ubio sam sebe i nije trpio. Prema tome, nije dozvoljeno čovjeku da ubije sam sebe.

[1] 4:29-30
____

Ibn Bâz o samoubilačkim napadima

Govornik: Imâm `Abdul-`Azîz bin `Abdillâh bin Bâz
Izvor: Kaseta ”Aqwâl-ul-`Ulamâ` fil Djihâd”

Pitanje:

Kakva je osuda za izvršavanje samoubilačkih atentata među jevrejima?

Odgovor:

Ja smatram, a mi smo to nagovijestili i ranije, da tako nešto nije ispravno, to je samoubistvo. Allâh (Ta`âlâ) je rekao:

”I sami sebe ne ubijajte!” [1]

Osim toga, Vjerovjesnik (salla Allâhu `alayhi wa sallam) je rekao:

"Ko izvrši samoubistvo sa nečim, biće kažnjavan time sve do Sudnjega Dana.”[2]

Čovjek treba da se brine o svome životu. Ako je vrijeme za Djihâd, učestvovat će zajedno sa muslimanima. A ako pogine, zahvala pripada Allâhu.

Ali što se tiče dizanja u zrak samog sebe među drugima, pogrešno je i zabranjeno. Isto važi i za onoga koji sebe izbode do smrti među njima. Djela palestinaca su pogrešna, nisu ispravna. Njima je međutim naloženo da pozivaju u Islam, studiraju, upućuju i savjetuju bez djelovanja.

[1] 4:29.

[2] El-Bukhâri (5 700), Muslim (108)

Islâm osuđuje terorizam

Govornik: Šejh Sâlih bin Muhammed el-Luhejdân
Izvor: Fatâwâ al-A’immah fî an-Nawâzil al-Mudlahimmah, str. 57-64

Slavljen i hvaljen neka je Allâh bez obzira na stanje. Slavljen i hvaljen neka je Allâh s čijim dobrotama se završava svaki uspjeh. Slavljen i hvaljen neka je Allâh s čijom odredbom i odlukom se sve dešava.

U moru savremenih događaja, na polju meteža mišljenja i načinu razmišljanja i onoga što se desilo u SAD-u, sve više pitanja je postavljeno o tome kako Islam gleda na slična djela.

Nema sumnje da je islamski Šerijat kompletan i savršen. On obuhvata sve. U njemu se nalaze rješenja za sve nejasnoće. U njemu se razjašnjavaju sudovi o svim nesrećama. Čovjek nikada ne biva izložen jednoj nesreći, a da Šerijat ne obrađiva njegov slučaj i objašnjava njezino istrebljenje. Od tih stvari su i novi događaji. Mnogo ljudi su pitali o tome kako islamski Šerijat gleda na ova djela. Da li islamski Šerijat dozvoljava slična djela? Da li islâmski učenjaci odobravaju slična djela? Da li se pogled Islâma na ova djela razjašnjava na ispravan način?

Islamski učenjaci su zaduženi da govore o ovim zločinima. Oni su zaduženi da kažu stav islamskog Šerijata o ovim katasrofama koje se tiču muslimana i ne muslimana.

Sasvim je sigurno da se sve dešava shodno Allâhovoj (dželle we ´alâ) određenju i odluci. Pored toga, islâmski Šerijat obrađiva sve događaje. Allâh (dželle we ´alâ) je Najmudriji od sudaca i Najmilostiviji od milostivih. On je pravedan. Allâh je sam sebi zabranio svu nepravdu na isti način kao što je to zabranio Svojim stvorenjima međusobno. Prenosi se autentično da je Vjerovjesnik (sallallâhu ´alejhi we sellem) ispričao da je Njegov Gospodar (dželle we ´alâ) rekao:

”Robovi moji, Ja sam Sebi zabranio nepravdu kao što sam je zabranio vama međusobno; zato ne budite nepravedni." [1]

Nepravda je napasti čovjeka i ubiti nedužnog. Vjerovjesnik (sallallâhu ´alejhi wa sallam) je vjerovjesnik milosti, nježnosti i dobrote. On ne samo da je poslan cijelom čovječanstvu već i džinnima i ljudima. Prije nego što bi on poslao svoje trupe u bataljon, bitku i Džihâd, on bi im uvijek govorio:

”Ne ubijajte djecu, žene, starce ili pobožnjake (monahe) u njihovim usamljeničkim kolibama.” [2]

Prema tome, Islâm ne dozvoljava da se ubija niko drugi osim oni koji ubijaju, bore se i napadaju muslimane.

Ova zlodjela ne prave razliku između djece, žena, staraca, bolesnika i zdravih ljudi. Oni pogađaju imovinu i njihove vlasnike. Ova djela su od ozbiljnijih zlodjela i opasnijih grijeha. Shodno islâmskom Šerijatu ova djela spadaju pod širenje nereda po zemlji i uništavanje usjeva i voća. Ovo je nešto što Islâm zabranjuje. Allâh i Njegov Poslanik (sallallâhu ´alejhi we sellem) su to zabranili. Kad je Vjerovjesnik (sallallâhu ´alejhi we sellem) vidio jednu ženu ubijenu u bitci, rekao je:

”Nije trebala biti ubijena.” [3]

To jest, da je bilo apsolutno zabranjeno ubiti je.

Temeljeći na onome što sam ja vidio od napada izvršenih na ove građevine, Islâm smatra da su ovi počinitelji od najvećih griješnika i najgori izvršioci. Onaj ko misli da neko od islâmskih učenjaka, koji poznaju cilj Šerijata i koji su svjesni svrhe Kur'ana i Vjerovjesnika (sallâllâhu ´alejhi we sellem), odobrava ova zlodjela, misli samo zle misli.

Ne doliči jednom muslimanu da se raduje nesreći svog neprijatelja, iako je bio tlačen. Nepravda je neprihvatljiva. Gajiti lično neprijateljstvo prema nekome ko ne zaslužuje da biva kažnjen, je jedna zabranjena i odvratna osobina. Šta da onda čovjek kaže za ovo što se dogodilo? Kako onda čovjek može reći da muslimani odobravaju slična djela?

Bez obzira s kojim objašnjenjima oni pravdaju svoja zlodjela, ona se neće prihvatiti ili dozvoliti sa islâmske vage. Allâh (dželle we ´alâ) kaže u Plemenitom Kur'ânu kada se obraća muslimanima:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ كُونُواْ قَوَّامِينَ لِلّهِ شُهَدَاء بِالْقِسْطِ وَلاَ يَجْرِمَنَّكُمْ شَنَآنُ قَوْمٍ عَلَى أَلاَّ تَعْدِلُواْ اعْدِلُواْ هُوَ أَقْرَبُ لِلتَّقْوَى وَاتَّقُواْ اللّهَ إِنَّ اللّهَ خَبِيرٌ بِمَا تَعْمَلُونَ

”O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!” [4]

Nebesa i zemlja su stvoreni sa pravdom. Vaga pravde nikada ne odobrava 'masovno ubistvo'. Slična djela mogu jedino dospjeti na tas vage nepravde i grijeha. To je ogromni grijeh ubiti nevinu osobu. Šta da se onda kaže o masovnom ubistvu? Šta da se onda kaže o ubistvu novorođenčadi, djece i trudnica?

Ovi strahoviti prizori koji su rezultat ovog nedjela, ne prihvata jedan razuman musliman. Ove radnje se neće uzeti kao uzor, makar potjecale od jednog 'islamiste' u jednoj islamskoj državi. Smisao se nalazi u izjavama učenjaka. Smisao se nalazi u tome šta islâmski Šerijat kaže o ovim ozbiljnim zlodjelima.

Kada je Saudijska Arabija obrađivala pitanje u vezi otmice aviona prije nego što je ijedan saudijski avion otet, učenjaci te države su odlučili da su otmice aviona zabranjene bez obzira na to da li su putnici muslimani ili ne. Oni su smatrali da su nepravde zabranjene. Oni su smatrali da je to od najvećih grijeha na zemaljskoj kugli napadati nevine ljude i terorisati ih.

[1] Muslim (6572)

[2] Muslim (4522)

[3] Ebû Dâvûd (2669)

[4] 5:8

____

Islâm nema ništa sa terorizmom

Govornik: Imâm Muhammed bin Sâlih bin ´Usejmîn
Izvor: Kaseta ”Sharh Usûl-it-Tafsîr”

Allâh (te´âlâ) kaže:

قُلْ أَيُّ شَيْءٍ أَكْبَرُ شَهَادةً قُلِ اللّهِ شَهِيدٌ بِيْنِي وَبَيْنَكُمْ وَأُوحِيَ إِلَيَّ هَذَا الْقُرْآنُ لأُنذِرَكُم بِهِ

”Reci: "Ko je po svjedočenju najveći?" – i odgovori: "Allah, On će između mene i vas svjedok biti. A meni se ovaj Kur’an objavljuje da njime vas i one do kojih on dopre opominjem.” [1]

Ovdje se nagovještava da onaj do koga ne stigne Kur'ân, nije dobio dokaze uspostavljene protiv sebe. A ni onaj koji je dobio pogrešnu sliku o Kur'ânu nije dobio dokaze uspostavljene protiv sebe. Međutim, on se ne pravda na isti način kao onaj do koga Kur'ân nikako nije stigao. Onaj ko je dobio pogrešnu sliku o Kur'ânu, zadužen je da istraživa. Ali na drugu stranu on možda nema povjerenja u izvor koji mu je dao ovu sliku i zato smatra da mu nije potreba da istraživa.

Ovdje se postavlja pitanje: Da li je Islâm dospio do nemuslimanskog svijeta na jasan način?

Odgovor je: Ne, nikada! Kada neki ljudi bez mudrosti uzmu stvari u svoje ruke, Islâm potamni u očima zapadnjaka i ne zapadnjaka. Ovdje mislim na one koji stoje iza ekspolzivnih atentata među ljudima. Oni kažu da je ovo Džhâd radi Allâha. Činjenica je da su oni nanijeli štetu Islâmu i rastjerali ljude od Islâma jos više.

Muslimani počinju skrivati svoja lica kako se ne bi pripisali ovoj lažnoj i užasnoj skupini. Islâm nema ništa s njom. Islâm nema ništa s njom. Nakon što je Džihâd postao obavezan, sljedbenici (radijallâhu ´anhum) nikada nisu otišli među nevjernike da ih ubijaju. Jedini izuzetak je bio kad su izlazili u Džihâd pod zastavom jednog jedinog vođe koji je pored toga bio sposoban za Džihâd.

Ali što se ovog terorizma tiče, kunem se Allâhom da on jedino šteti muslimanima. Kunem se Allâhom. Mi nikada ne nalazimo pozitivne rezultate ovoga. Naprotiv, ugled religije postane gori. Ako se držimo mudrosti i bojimo se Allâha i prvo popravimo sebe prije ostalih, onda će rezultati biti ohrabrujući.


pasa zasto si postavio skracenu fetvu usejmina ,osjecas li potrebu da nesto sakrijes.
evo je u cjelosti :

Casopis "El-Furqan" je, u 79. broju, uputio pitanje šejhu Muhammedu Salihu el-Usejminu, da mu se Allah, dž. š. smiluje, koje glasi: Koji je šerijatski propis za onoga koji stavi eksplozivne naprave oko svoga tijela, a zatim se raznese medu skupinom nevjernika ubijajuci ih i ranjavajuci? I, je li ispravno dokazivanje za takvu radnju na osnovu dogadaja sa djecakom za kojeg je kralj naredio da se ubije? Šejh El-Usejmin: Onaj ko stavi eksplozivne naprave oko svoga tijela s ciljem da se raznese medu jednom od neprijateljskih skupina, smatra se samoubicom i bit ce kažnjen džehenemskom vatrom u kojoj ce vjecno ostati zato što je ubio samog sebe, kao što je potvrdeno od Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da ce onaj ko sebi necim oduzme život, istim time biti kažnjavan u džehenemskoj vatri. I cudna je stvar onih koji vrše takve radnje, a uce Allahove, azze we dželle, rijeci: "I sami sebe ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv" (En-Nisa, 29.), a zatim izvrše takvu radnju, pa postignu li time štogod? Je li time neprijatelj poražen? Ili on pojacava svoju okrutnost prema onima koji vrše ovakve radnje, kao što sada vidimo u židovskoj državi (Izraelu - o.p.), gdje takve radnje samo pojacavaju njihovu oholost i surovost? Štaviše, nalazimo da su na posljednjem referendumu u židovskoj državi pobijedili desnicari, ciji je cilj potpuno istrebljenje Arapa! Ali, ko ucini ovo djelo samostalnim tumacenjem, smatrajuci da je to od djela kojima se približava Allahu, azze we dželle, onda molimo Allaha, azze we dželle, da ga radi toga ne kažnjava, jer je on tako pretpostavljao i zato što je neuk. Što se tice dokazivanja pricom o djecaku, u tom dogadaju zbio se ulazak u islam, a ne nanošenje gubitaka neprijatelju. Tada su, nakon što je kralj okupio ljude i uzeo strijelu iz djecakovog tobolca, a zatim rekao: "U ime Allaha, Gospodara djecaka", svi ljudi uzviknuli: "Allah je djecakov Gospodar", te time u islam ude jedan veliki narod. Pa kad bi se i ovdje dogodilo nešto poput ovoga, mogli bismo reci da ima mjesta za ovo dokazivanje, a Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, naveo nam je ovaj dogadaj da uzmemo pouku. Medutim, ovi koji smatraju da trebaju raznijeti samoga sebe ako time ubiju deset ili stotinu neprijatelja, pa zaista time neprijatelj samo steže svoj obruc oko njih i još se cvršce drži onoga na cemu je. Mladic koji je obukao na sebe ovakvu smrtonosnu odjecu, prvi koga ce ubiti jest on sam, i nema sumnje da je on prouzrokovao svoju smrt. A ovakvo nešto nije dozvoljeno, izuzev ako u tome bude velika korist za islam. Pa, ako time bude postignuta velika korist i dobrobit za islam, onda je to dozvoljeno.
Šejhul-islam Ibn-Tejmijje, da mu se Allah,azze we dželle smiluje, ovako je rekao i naveo je za to primjer dogadaj sa djecakom. Zakljucak koji se može izvesti jest da stvari poput ovih zahtijevaju ispravno razumijevanje i promišljenost te da se sagledaju posljedice koje iz njih proisticu, i da se odabere veca od dvije koristi ili da se izbjegne veca od dvije štete, a zatim da se procijeni svaki slucaj srazmjerno njemu.


a evo fetvi 27 jordanskih ucenjaka medu koji ma su najpoznatijih alima fikha u Jordanu - dr. Muhammed ebu-Faris, dr. Ibrahim Zejd el-Kejlani i drugi:

Fetva iza koje stoji dvadeset sedam uglednih profesora obajavljena je u jordanskom listu "Es-Sebil". Napad u svrhu traženja šehadeta je ozakonjen u šerijatu i spada u džihad, a onaj koji to ucini ima nagradu kod Allaha, dž. š. Civili jevrejske vjeroispovijesti u Palestini su neprijatelji i osvajaci



Dvadeset i sedam islamskih ucenjaka izdalo je fetvu o akcijama žrtvovanja u ime Allaha u Palestini, u kojoj raspravljaju o legitimnosti tih radnji. Tekst fetve: Nakon akcija žrtvovanja u ime Allaha u Palestini i Tel-Avivu i onoga što se proculo u raznim medijima informiranja, veci broj muslimana pitao je o legitimnosti tih radnji i o propisu ubistva civila židova.


Kao odgovor, kažemo sljedece:



Židovi u Palestini, danas, po šerijatskom propisu, kafiri su, neprijatelji i osvajaci. Prisvojili su citavu palestinsku zemlju zato što je u njoj Kuds i na njoj uspostavili svoju državu Izrael, jer su ubijedeni da je Kuds vjecna prijestolnica jevrejske države. Tako misli svaki židov, iz bilo koje on židovske partije bio, i svejedno bio vojnik ili civil, muškarac ili žena. Civili židovi u Palestini su kafiri, osvajaci, armija boraca koji su se odazvali na poziv neprijateljstva i svi oni znaju svoje vojno-borbene rasporede, koji su unaprijed isplanirani, i predstavljaju rezervnu armiju za koju god bitku ustreba. Civili židovi u Palestini bore se protiv palestinskog naroda, prolijevaju krv nedužnih ljudi, žena i djece, ili pomažu u tome idejnom i novcanom pomoci. Svi židovi imaju status vojnika, oni su protjerali žitelje Palestine iz njihovih kuca, bilo da su to bili muslimani ili nemuslimani, i njihove kuce uzeli u svoje vlasništvo i naselili se u njima. Židovi su stranci u Palestini, jer su došli iz raznih zemalja na temelju njihove vjerske ideologije, cija je srž u tome da je Palestina "Obecana zemlja" i da trebaju srušiti Mesdžidu-l-Aksu, džamiju u Kudsu, i na njenom mjestu sagraditi svoj hram.


Na temelju ovih poznatih cinjenica, islamski propis, što se tice ovih židova napadaca i osvajaca, jest: obaveza borbe protiv njih i njihovo protjerivanje iz Palestine i zabrana prijateljevanja s njima i njihovog pomaganja. Kaže Uzvišeni Allah, azze we dželle: "Allah vam zabranjuje da prijateljujete s onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavicaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sebi cine nepravdu" (El-Mumtehane, 9.). Takoder, kaže Allah,azze we dželle: "I napadajte takve gdje god ih sretnete i progonite ih odande odakle su oni vas prognali" (El-Bekare, 191.).



Islam odreduje borbu protiv osvajaca i neprijatelja, pa i ako ta borba dovede do ubistva istog, svejedno bio on vojnik ili civil; i odreduje ubijanje civila koji daje svoj udio u ratu idejnom ili novcanom pomoci i ulaže svoj trud u tome. Meta ubistva treba biti okupator koji nosi oružje, bilo muško ili žensko, pa iako je njihova uloga u borbi idejno ili novcano potpomaganje ili davanje doprinosa svojim trudom. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, odobrio je ubistvo Durejda ibn-Samita u bitki protiv plemena Hevazin, zvanoj Bitka na Hunejnu, a bio je star 120 godina i nije se borio u toj bitki, nego je davao svoj udio idejnom podrškom. Takoder je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, naredio da se smrska glava žene židovke koja je sudjelovala u borbi, kao kazna istom mjerom, jer je ona isto to pocinila. Dokazi ove uleme o legitimnosti ovakvih akcija. Što se tice diverzantske akcije, to je takoder ozakonjeno u islamu i spada u džihad, onaj ko to ucini ima nagradu kao mudžahid, pa ako pogine stice kod Allaha stepen šehida. Takoder, to ne spada u samoubistvo kako neki tvrde danas, jer je preneseno od Ebu-Ejjuba el-Ensarijja, neka je Allah,azze we dželle, zadovoljan njime, kad je bio u vojnom pohodu na Carigrad, da je neki musliman napao neprijateljskog vojnika, pa je rekao narod: "Sam sebe baca u propast (smrt)", pa je rekao Ebu-Ejjub: "Ne, ovaj ajet (misli se na ajet: "I sami sebe u propast ne dovodite… " - El-Bekare, 195., o. p.) objavljen je Ensarijama na pocetku islama, kad su htjeli napustiti džihad i odati se uvecavanju svojih imetaka. A što se tice ovog muslimana, o njemu kaže Allah,azze we dželle: "Ima ljudi koji se žrtvuju da bi Allaha umilostivili - a Allah je milostiv robovima Svojim" (El-Bekare, 207.). Ovo prenose Ebu-Davud, Et-Tirmizi, En-Nesai i drugi, a može se obratiti i na djelo Ibn-Atijja "El-Muharriru-l-vedžiz fi tefsiril-kitabil-aziz", 2/146. Navedeno je u rijecima velikih alima imama, u knjigama tefsira, hadisa i fikha, da ako covjek pristupi kakvom junackom djelu tražeci time šehadet i želeci time Allahovo,azze we dželle, zadovoljstvo i nanošenje gubitaka neprijatelju - to je pohvalno djelo u islamu. Kažu Kasim ibn-Muhajmere, Kasim ibn-Muhammed i Abdul-Melik, inace svi alimi malikijskog mezheba: "Ništa ne smeta ako napadne jedan covjek na veliku vojsku, ako ima snage i moci, i s iskrenim nijjetom u ime Allaha, subhanehu we te'ala." I još je receno: "Ako je iskrenog nijjeta i time traži šehadet, neka napadne, jer je njegov cilj jedan od njih, a to je pojašnjeno u spomenutom ajetu: "Ima ljudi koji se žrtvuju da bi Allaha umilostivili - a Allah je milostiv robovima Svojim". U Bitki na Jemami, kad su se Benu-Hanife utvrdili u ograden prostor, rekao je jedan od muslimana ostalima da ga prebace tamo njima, pa su to ucinili i on ih je sve sam pobio i otvorio im vrata.


Rekao je Kurtubi: "U ovo spada ono što se prenosi da je jedan covjek rekao Poslaniku, sallAlahu alejhi we sellem: "Šta misliš da se borim na Allahovom putu, strpljivo želeci od Njega nagradu?" Pa je rekao Božiji Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: "Nagrada ti je Džennet." Nakon toga se bacio na neprijatelja dok nije bio ubijen. Zakljucuje Kurtubi svoj govor: "Pa, ako bude u tome korist za muslimane i on pogine da ojaca Allahovu vjeru i oslabi kufr, on je time plemeniti borac, mudžahid, od onih koje Allah,azze we dželle, hvali u ajetu: 'Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu džennet koji ce im dati - oni ce se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti. On im je to zbilja obecao u Tevratu i Indžilu i Kur'anu, a ko od Allaha dosljednije provodi obecanje svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh' (Et-Tevbe, 111.), i u drugim ajetima u kojim Allah hvali one koji se žrtvuju".



Pitanje samoubistva


Treba se znati da se samoubistvo u šerijatu kategoricki odbacuje, i ono ukazuje na sa-moubicinu izgubljenu nadu u Allahovu,subhanehu we te'ala, i na nezadovoljstvo Njegovom odredbom, te na nedostatak sabura u Allahovoj, subhanehu w te'ala, odredbi i iskušenju. Od ove vrste je covjek koji se borio u muslimanskoj vojsci sjekuci mušrike svojom sabljom dok nije bio teško ranjen, pa su rekli muslimani: "Blago njemu zbog pogibije na Allahovom putu i zbog Dženneta", ali se on nije strpio na svojoj rani, nego se probio sabljom, tako da mu je ona izašla na leda, pa je rekao Božiji Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, da je on u džehennemu jer se nije strpio na bolovima rane koju je zadobio u borbi. A što se tice muslimana mladica, koji je spoznao vezu s Allahom, aze we dželle, i koji se bori na putu svoje vjere i za oslobadanje mjesta na kome se dogodila Isra' Božijeg Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem. (Kuds, o. p.), svjestan vjerske obaveze koja se ogleda u borbi protiv Allahovih,azze we dželle, neprijatelja i u nanošenju gubitaka, žrtvujuci sa zadovoljstvom svoj život na putu pomaganja Allahove vjere i muslimana u djelima koja izazivaju paniku i strah u redovima okupatora, cime im zabranjuje smiraj i osjecaj zadovoljstva na ovoj svetoj zemlji, koju su oteli, na njega se odnose Allahove,azze we dželle, rijeci: "Ima ljudi koji se žrtvuju da bi Allaha umilostivili - a Allah je milostiv robovima Svojim". Ovi mudžahidi koji vrše ova djela tražeci šehidsku smrt i nagradu koju šehidi imaju, te želeci dostici visoke stepene koje takvi imaju kod Allaha,azze we dželle, oni zasigurno nisu ti koji gube nadu u Allahovu milost niti se boje smrti, nego su strpljivi u nevolji, dušama ispunjenim imanom i srcima punim straha od Allaha, subhanehu we te'ala. Dakle, šerijat podstice takve radnje u Palestini…



U potpisu: Profesori na Šerijatskom fakultetu pri Jordanskom univerzitetu u Ammanu, medu kojima su i neki od najpoznatijih alima fikha u Jordanu - dr. Muhammed ebu-Faris, dr. Ibrahim Zejd el-Kejlani i drugi - o. p.).

[javor]

Tekstovi su nejasni ili se bar moze reci da je Ibn Baz govorio o samoubistvu sto je svakako haram, ali nije govorio o samozrtvovanju, jer je pitanje bilo o samoubistvu. Pametnije bi bilo onima, koji ne znaju da postavljaju pitanja, da se zapitaju sta je razlika izmedju samoubistvo i samozrtvovanje.

[Monoteist-Musliman]

u pravu si javore potpuno, nije to isto. Mada u nekoliko navrata oni podsticu da se objasni stanje mudzahida koji se zrtvuju u sehidskim akcijama. Mada znamo ko je ta neugodna pitanja postavljao ulemi i zasto?

[javor]

Naslov ove teme nije bas ispravan, da su sehidske akcije haram ne bi se zvale sehidkse akcije.

[Allahu pokorni rob]

Ovdje je sejh Bin Baz pogrijesio ali je to bio njegov idztihad po pitanju muslimana koji su uradili ovo nevjernicima:

''Vijece komisije velikih ucenjaka'' je na vanrednoj sjednici, održanoj u Taifu, dana subote 13.02.1417., povodom dogaðaja u gradu Huber, izmeðu ostalog reklo: ''Molimo Allaha, subhanehu we te'ala, Njegovim najljepšim Imenima i najuzvišenijim svojstvima da razotkrije te pocinioce, nasilinike, da omoguci da se nad njima (el-Qaida) izvrši sud Njegovog cistog šeri'ata i da ovu zemlju i zemlje ostalih muslimana sacuva nevolja i da podrži Slugu dva plemenita harema, Kralja Fehda bin 'Abdul-'Aziza, i njegovu vladu i sve vladare muslimana u onome u cemu je prosperitet za robove i zemlje, u suzbijanju nereda i njegovih sijaca, i da preko njih pomogne vjeru i uzdigne Svoju rijec, i da popravi stanje svih muslimana. On je taj ko to preuzima i koji je mocan da to uradi...'' Clanovi komisije velikih ucenjaka: Bin Baz, Ibn 'Uthejmin, el-Luhejdan i el-Fewzan i drugi.''

Drugi slucaj:

Nakon sto su 4 muslimana izvrsila atentat 20.06.1416 h.g. u kojem su ubili 5 amerikanaca i 2 induista, a u napadu nije nastradao nijedan musliman, Saudiski muftija, Bin Baz, je rekao :
« Nema sumnje da iz ovog kriminalnog i ruznog djela proizilazi velika korupcija, mnogo losih stvari, i velika nepravda. I nema sumnje da ovo djelo ne moze biti rezultat osim kod onoga ko ne vjeruje u Allahu i u Sudnji Dan. Ne moze se naci neko sa validnim Imanom u Allaha i u Sudnji Dan, a da uradi nesto toliko kriminalno i ruzno kao sto je se desilo ovo veliko zlo i korupcija. Onaj ko je ovo uradio, i ljudi poput njega, imaju zle duse, pune ljubomore, mrznje, zla, korupcije, i takve su duse prazne Imana u Allaha i Njegovog Poslanika. Molimo Allaha da nam se sazali i da nas sacuva. I molimo Allaha da pomogne nasu vladu protiv njih, i da ih pomogne da im se osvete zato sto je njihova korupcija ogromna isto onako kao i njihov kriminal, nema snage niti moci, osim sa Allahom. Kako moze jedan vjernik, ili musliman moze uciniti ovako strasan kriminal koji prouzrokuje ovoliko nepravde, korupcije, ubistava i rana drugima, bez ikakvog prava, sve to je velika korupcija i veliki kriminal. Mi molimo Allaha da pomogne nasu vladu da se osvete njima i da ih uhapse. Mi molimo Allaha da ih porazi njih i one koji ih podrzavaju. I mi molimo Allaha da pomogne nasu vladu da se osveti, i da ih kazni za ovo ruzno djelo, ovaj strasan kriminal. Pozivam svaku osobu koja ima bilo koje podatke o ovim ljudima, da informise vladu, zato sto je ovo pomoc protiv grijeha … i takoder da se uspostavi pravda nad ovim nepravednicima … Nema sumnje da je ovo djelo jedan od najvecih kriminala i najvecih korupcija na zemlji i da onaj ko ga ucini zasluzije smrtnu kaznu za takvo kriminalno djelo … (Fetawa wer-Resa’il Ben Baz, 9/254-255)

[Faraj0]

Jesu li ovo braca s El-Tewhida dosli malo poducavati nas sa "Put (ne)vjernika", kako to oni cesto isticu na svome forumu? :))

[Muamer]

Od Nevvasa ibn Sem'ana, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dobročinstvo je dobra narav, a grijeh je ono što te u prsima tišti, a ne želiš da to ljudi saznaju." (Muslim,2553)

Od Vabisa ibn Ma'beda, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: "Došao sam kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa me upita: 'Došao si da me pitaš o dobročinstvu i grijehu?' Rekoh: 'Da.' Poslanik mi reče: 'Upitaj svoje srce. Dobročinstvo je ono čime ti je zadovoljna duša i čime ti je zadovoljno srce. Grijeh je ono što tišti dušu i koleba se u prsima, pa makar ti to ljudi dodijelili i odobrili.'"(Daremi,2421)