Br. pitanja: 1091
Datum objavljivanja: 07.01.2010
Odjeljenje: 'Akida
Odgovorio: Šerijatska Komisija na Minberu
Pitanje:
„Esselamu alejkum ve rahmetullahi...
Prvo: Molim Allaha da podari bereket ovom minberu i njegovim šejhovima.
Drugo: Moje pitanje je za šejha Ebu‐l‐Velīda El‐Maqdisija. Tiče se pojedinačnog tekfira policije Hamasa. Zašto nisu opravdani neznanjem, naročito kada znamo da su tamo uveliko zastupljeni pokvareni učenjaci?! Čuo sam od mog šejha da je šejhu‐l‐islam zapisao slijedeće: "Kada vidiš osobu da čini sedždu nekom drugom mimo Allaha nemoj reći da je kafir jer je možda neznalica!", iako je to djelo veliki kufr!
Treće: Da li je dozvoljen odlazak na polja džihada, bez koordinacije sa mudžahidima, a dolazak do njih je možda nemoguć, poput Gaze?
Četvrto: Moli Allaha za mene, moj voljeni šejhu, da mi Allah omogući put do džihada.“
Pitanje postavio: Ibn Rādī.
Odgovor:
Alejkumu‐s‐selam ve rahmetullahi ve berekatuhu
U ime Allaha, sva zahvala pripada Allahu, i neka je salavat i selam na Allahovog
Poslanika, a zatim.
Brate pitaoče! Molim Allaha da te čuva i ojača, da učvrsti tvoje korake na putu pomaganja dina, te da ti omogući džihad na Njegovom putu, kojim će se uzdići Njegova riječ, da te počasti šehadetom na jednom od polja džihada, u napadu a ne u bijegu, kojim će ti povećati stepene u 'Ilijūn1, tebi i svoj braći muvehhidima.
Kao odgovor na tvoje pitanje kažemo:
Prvo: Kada smo presudili vladi Hamasa nevjerstvom, mi to ni smo učinili na osnovu neznanja i strasti, već je to konstatovani šerijatski propis za svakog ko sudi nečim drugim mimo onoga što je Allah objavio2, za svakog ko traži presudu od nečeg mimo šerijata3, za svakog onog ko od dīna propisuje ono što Allah nije dozvolio.
Nakon što smo smo to spoznali, a znamo da je vlada Hamasa upala u te rušioce, to za sobom povlači da se shodno tome protekfire tri skupine:
Prva: Zakonodavna vlast, koja propisuje laičke zakone i postavlja sebe za zakonodavca mimo Allaha.
Druga: Sudska vlast, koja sudi onim što Allah nije dozvolio5, ‐ a mislim da između nas ne postoji razilaženje u pogledu kufra ova dvije vlasti.
Treća: Izvršna vlast, u kojoj su oni koji izvršavaju laičke zakone, prisiljavaju ljude na pridržavanje onoga što Allah nije objavio, i nad njima sprovode propise taguta.
Drugo: Pojedinci organa državne bezbjednosti, koji su pod vlašću otpadničke vlade Hamasa, su pojedinačno nevjernici, iz više razloga:
1. Neznanje koje može biti opravdanje pojedincu je ono neznanje koje on nije u stanju da odagna. Učenjaci su u to ubrojali primjer onog koji je tek ušao u Islam, zatim onog koji je porastao u zabačenom mjestu, zbog čega ne može doći do znanja a i znanje ne može doći do njega. Onaj koji živi medju muslimanima – a u zemljama muslimana se očekuje proširenost znanja i njegova opštepoznatost – ne opravdava se neznanjem jer je u mogućnosti da ga odagna, tako da je ono njegova krivica. Na osnovu ovog pojedinci iz organa bezbjednosti ne mogu biti opravdani neznanjem6, jer nisu nemoćni da odagnaju neznanje, a žive u mjestima u kojima je znanje prošireno i opšte poznato.
Ovo ako bi priznali da su neznalice! Međutim, realnost je suprotna tome. Oni znaju da njihova vlada ne sudi po onome što je Allah objavio, da sudi laičkim zakonima, da se tehākumi njima, i znaju da šejhovi džihadskog selefizma tekfire njihovu vladu, i zašto je tekfire. Nakon svega ovoga reći da su oni neznalice!!!?
2. Pojedinci organa bezbjednosti su u upali u lojalnost8 prema širku i njegovo pomaganje, i u lojalnost prema mušricima i njihovo pomaganje, kao što su upali u širk pokornosti, a slijepo slijeđenje i neznanje nisu opravdanje u velikom širku. Dokaz za to je to što je Allah nevjernicima potvrdio ime širka9 iako ih je opisao neznanjem i za njih rekao da ne znaju. Rekao je Uzvišeni:
(A ako neko od mušrika zatraži od tebe zaštitu, tad ga zaštiti dok ne čuje Riječ
Allahovu, potom ga sprovedi sigurnom mjestu njegovom; to zato što su oni ljudi koji ne znaju.)10 Et‐Teubeh 6.
Dakle, ime širka je potvrđeno prije poslanice11, što znači da nije vezano za uspostavu argumenta, tako da nema opravdanja u velikom širku osim prisile.
Otuda, njihovo pokoravanje pokvarenim učenjacima im ne koristi i nije opravdanje za njih. Rekao je Uzvišeni:
(Gospodaru naš, mi smo se prvacima našim i starješinama našim pokoravali, pa su nas sa Pravog puta u zabludu odveli.) – El‐ Ahzab 67
3. Kada smo nad njima presudili kufrom, od početka, presudili smo im zbog toga što su oni skupina koja se svojom silom i snagom opire sprovođenju šerijata. Nad otpadničkom skupinom, poput ove, presuđujemo kufrom odmah, bez uspostave argumenta, zbog nemogućnosti toga. Otuda, osnova po kojoj se ophodimo prema svakom pojedincu otpadničke policije jeste kufr, osim onoga o kome znamo da pri sebi ima neku od prepreka tekfira, suprotno zajednici muslimana, prema čijim pojedincima se ophodimo kao prema muslimanima, osim prema onome za koga je potvrđeno da je počinio kufr, bez ikakve prepreke.
Rekao je šejh Ebu Muhammed El‐Maqdisi, Allah ga čuvao, u "Eth‐
Thelāthīnijjeh":
"Onaj koji se opire islamskim zakonima, i potčinjavanju Allahovom sudu, onaj koji se bori protiv muslimana, nad kojim nemaju snage i koji je izmakao njihovoj moći da mu presude, bilo da se opire13 nevjerničkom državom, njenim zakonima ili sudnicama, je spojio dvije vrste opiranja, tako da ne treba provjeravati uvjete (šartove) i prepreke u pogledu njega, prije tekfira i borbe, jer on se nije predao muslimanima, niti se predao njihovom zakonu i sudu, pa da se njemu gleda u to.
Dakle, ne kaže se o onima čije je stanje ovakvo, da se nad njima nije uspostavio argument, kao što u vezi toga brbljaju oni koji ne znaju ono o čemu brbljaju, naročito ako se bore i ratuju protiv nas zbog vjere, a zavladali su zemljama Islama, i svojom silom odbili njegove zakone, a uspostavili i učinili obaveznim zakone kufra i taguta."
Bilo bi poželjno da citiraš tekst govora ibn Tejmijje, kojeg si spomenuo!
Mislim da ciljaš na govor Ibn Tejmijje, rahimehullah, iz odgovora El‐Bekriju u
"El‐istighāthetu‐l‐kubrā", kad je rekao:
"Nakon spoznaje onoga čime je došao Poslanik, neminovno nam je poznato da on nije propisao svom ummetu da se moli bilo kome od mrtvih, poslanika, dobrih ljudi ili nekom drugom, ne riječima traženja pomoći14 niti drugih, niti riječima traženja zaštite od zla15 niti drugim. Kao što nije propisao ummetu činjenje sedžde mrtvom, niti drugom i slično tome, već znamo da je zabranio sva ova djela, i da ona potpadaju pod širk, kojeg su Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik zabranili. Međutim, zbog preovladavanja neznanja i manjkavosti znanja o poslaničkoj baštini kod velikog broja onih iz kasnijih generacija, njihov tekfir nije bio moguć sve dok im se ne pojasni ono čime je došao Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, od onoga čemu je suprotno postupio. Zbog toga nisam nikad pojasnio ovu meselu onome ko zna osnovu islama a da je nije razumio i rekao: "Ovo je aslu‐dini‐l‐Islama“, a jedan od velikana šejhova znalaca od naših saputnika16 bi govorio: „Ovo spada u najveličanstveniju mes'elu, koju si nam pojasnio", znavši da je to aslu‐d‐din17 ." Završen citat.
Ako si mislio na ove riječi šejhu‐l‐islama, kažemo:
Jasno je da ovdje nije mislio na onoga ko čini sedzdu kipu, već je mislio na one koji traže pomoć od onih koji su u kaburovima18, a među njima postoji razlika, iako je oboje širk. On je to spomenuo da bi mu20 putem analogije pridružio traženje pomoći21, iako je sve to širk, da bi se ovim potvrdila analogija22 da je i traženje pomoći od onih koji su u kaburovima širk.
Zatim, govor Ibn Tejmijje, rahimehullah, se tiče onoga nad kojim se ima moć. Što se tiče onoga koji se opire snagom23, nad njim se ne treba uspostaviti argument prije presude nevjerstvom i borbom, kao što je to već prethodno objašnjeno.
Pored toga, učenjaci prave razliku između dobijanja imena širka i ostvarenja njegovog propisa24. Od tih učenjaka je šejhu‐l‐islam Ibn Tejmijje. Otuda, ko upadne u veliki širk naziva se mušrikom prije uspostave argumenta, i prema njemu se na dunjaluku ophodi kao prema mušriku, s time što se protiv njega ne otpočinje borba, na njega se ne odnose propisi ahiretske kazne, i ne naziva se kafirom sve do uspostave argumenta nad njime.
Nakon uspostave argumenta postaje mušrikom, imenom i sudom, i biva kafirom, tj. sustižu ga propisi širka na dunjaluku, poput borbe, i propisi kazne na Ahiretu, ako bi umro na širku; ovo je ono što za sobom povlači ime kufra.
Njegovo je stanje poput stanja onih koji su živjeli u vremenu fetre26, i onih koji im se pridružuju u propisu, poput gluho, koji su upali u bilo koju vrstu širka. Nad njima se presuđuje da su mušrici na dunjaluku, a ne presuđuje im se vječnim boravkom u Vatri, zbog toga što će ih Uzvišeni Allah kušati na Sudnjem Danu.
Na osnovu proteklog pravljenja razlike, šejhu‐l‐islam Ibn Tejmijje i učenjaci ehlu‐s‐sunneta i džemā'ata počiniocu velikog širka, poput onog ko tavafi oko kabura, ili mu kolje, ili traži pomoć od njega, daju ime širka, prije uspostave argumenta, a ne daju mu ime kufra osim nakon uspostave argumenta.
Rekao je naš šejh Ebu Muhammed El‐Maqdisi28 u svojoj knjizi "Kešfu šubuhāti‐l‐mudžādilīn 'an 'asākiri‐š‐širki ve ensāri‐l‐qavānīn"29:
"Uprkos ovome dolaze pojedinci, koji od dina ne znaju osim ime, a od njegovih znakova ništa osim oblik, koji zahtijevaju uspostavu argumenta u poglavlju otvorenog i jasnog širka, i tevhida, koji je najpreče Allahovo pravo kod robova, kojim su poslati svi poslanici, i zbog kojeg su objavljene sve knjige, u pogledu kojeg su neprekidno stizali argumenti.
Možda će u tom pravcu pokušati uspostaviti šubhe ajetima koje stavljaju na pogrešno mjesto, poput riječi Uzvišenog:
(Mi nikog nismo kaznili sve dok im nismo poslanika poslali)
Želeći njime: nema tekfira prije uspostave argumenta u bilo kojem poglavlju,
čak i u pogledu jasnog otvorenog velikog širka...
U ovom ajetu ne postoji bilo kakav vid ukazivanja na ovo njihovo pokvareno mišljenje. Allah, uzvišen je Njegov spomen, nije rekao: "Mi nikog nismo tekfirili sve dok nismo poslanika poslali"! Već je rekao: (...kaznili...).“30
I na kraju:
Što se tiče tvog pitanja vezano za odlazak na polja džihada, mi braći koji žele odlazak na polja džihada uvijek savjetujemo slijedeće:
1. Ako je tvoje mjesto u kojem živiš polje džihada onda ga nemoj napuštati radi nekog drugog, već budi pomagač svoje braće mudžahida u svom mjestu, koje najbolje poznaješ.
2. Ako mjesto u kojem živiš nije polje džihada, a možeš se bezbjedno priključiti svojoj braći na nekom od džihadskih polja, onda to učini i ne dvoumi se, jer ti je to farz. Cio ummet se nalazi u džihadu odbrane.
3. Ako mjesto u kojem živiš nije polje džihada, a ne možeš bezbjedno otići na neko od njih, na tebi nije ništa drugo do da se posvetiš traženju šerijatskog znanja, pozivanju ljudi ka ispravnom menhedžu i suzbijanju sljedbenika strasti i novotara šerijatskim dokazima. Ovo je džihad argumentom i obznanom! Strpi se dok ti Allah ne omogući džihad mačem i kopljem. Allah ne zadužuje nikog preko njegove mogućnosti.
4. Čuvaj se odlaska na neko od polja džihada kada put nije bezbjedan, i kada priključivanje braći nije moguće, da ne bi postao lahak plijen Allahovim neprijateljima, i bio zarobljen ili ubijen. Tvoj odlazak bez uzimanja uzroka bi mogao potpasti pod grijeh bacanja samog sebe u propast.
Molim Uzvišenog Allaha da ti omogući odlazak u neku od zemalja džihada, da nas i tebe počasti istinoljubivošću i iskrenošću u riječima i djelima, i da nam zapečati život smrću na Njegovom putu.
Po ovoj fetvi ispada da je tehakum od aslu dina, i na osnovu ove fetve ispada da je Ebu Muhammed bio u pravu svo ovo vrijeme.
Voleo bih da se izjasnu o ovoj fetvi oni koji imaju znanja o ovome, a oni kojima ove mesele nisu dovoljno jasne neka osaburaju sa komentarima.
