FORUM PUT VJERNIKA

[akhi_ba]

HIDZRA 1.dio

Pripremio: brat Abdul’Aziz

Ovo poglavlje je od posebnog značaja, jer je pitanje hidžre (preseljenja) direktno povezano sa pitanjem odanosti prema dobru i odricanja od zla. Čak bi se moglo reći da je ovo pitanje u samom vrhu obaveza.

Pitanje o hidžri veoma je opširno i one se može posmatrati sa više aspekata. Zato ćemo ga ovdje podijeliti na dva dijela:

a) Pitanje boravka u nevjerničkoj sredini i stav Islama o tome,

b) Pitanje hidžre (preseljenja) iz nevjerničke u muslimansku sredinu.

I - BORAVAK U NEVJERNIČKOJ SREDINI

Prije nego bilo šta o ovome kažemo, morali bismo prvo dati definiciju šta znači nevjernička sredina (daru-I-kufr), a šta muslimanska (daru-I-Islam).

Stari učenjaci, Allah im se smilovao, nevjerničku sredinu (daru-I-kufr) definirali su kao sredinu kojom vladaju i upravljaju nevjernici, u kojoj se primjenjuju nevjernički zakoni i u kojoj nevjernici imaju preovladavajući utjecaj. Ovakvih sredina ima dvije vrste:

a) Nevjerničke zemlje s kojima su muslimani u ratnim odnosima i

b) Nevjerničke zemlje s kojima muslimani imaju zaključene ugovore o miru i nenapadanju. To znači da se nevjerničkom sredinom smatraju i one zemlje u kojima su na snazi nevjernički zakoni, čak i ako u njima ima puno muslimana.

Islamska sredina (daru-I-Islam) je ona u kojoj vladaju i upravljaju muslimani, u kojoj se primjenjuju islamski zakoni i u kojoj muslimani imaju preovladavajući utjecaj, čak i ako su nevjernici u njoj u većini.

Budući da Islam, kao vjera snage i ponosa, svojim pripadnicima ne dozvoljava da ih nevjernici ponižavaju i omalovažavaju, on zabranjuje da muslimani borave među nemuslimanima. Ovo zato što, kad musliman živi među nevjernicima, počinje osjećati samoću, napuštenost i slabost. U njemu

se počinje razvijati kompleks poniznosti i niže vrijednosti, što ga može navesti, prvo na odobravanje, a kasnije i na povođenje za zatečenim stanjem sredine u kojoj živi.

Međutim, Islam od muslimana traži da bude snažan i ponosit, da se za njim povode drugi, a ne on za drugima, te da ne dozvoli da, sem Allah, nad njim neko drugi ima vlast. Zato Islam zabranjuje muslimanu da živi u zemlji u kojoj nema islamske vlasti, osim ako u njoj slobodno može ispovijedati Islam i živjeti po propisima vjere, bez straha da zbog toga neće doći u iskušenje. Ako ti uvjeti nisu osigurani, dužan se iseliti iz takve zemlje i nastaniti se u zemlji u kojoj vladaju islamski zakoni. Ako to ne učini, Islam sa njim, sve dok može učiniti hidžru, nema ništa, a svemu tome Uzvišeni veli:

إِنَّ الَّذِينَ تَوَفَّاهُمُ الْمَلَائِكَةُ ظَالِمِي أَنفُسِهِمْ قَالُوا فِيمَ كُنتُمْ ۖ قَالُوا كُنَّا مُسْتَضْعَفِينَ فِي الْأَرْضِ ۚ قَالُوا أَلَمْ تَكُنْ أَرْضُ اللَّهِ وَاسِعَةً فَتُهَاجِرُوا فِيهَا ۚ فَأُولَٰئِكَ مَأْوَاهُمْ جَهَنَّمُ ۖ وَسَاءَتْ مَصِيرًا

Kad budu uzimali duše onima koji su se prema sebi ogriješili, meleki će upitati: "Šta je bilo s vama?" -"Bili smo potlačeni na Zemlji" - odgovoriće."Zar Allallova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekud iseliti?" . reći će meleki, i zato će njihovo prebivalište biti Džehennem, a užasno je on boravište.(En-Nisa,97)

إِلَّا الْمُسْتَضْعَفِينَ مِنَ الرِّجَالِ وَالنِّسَاءِ وَالْوِلْدَانِ لَا يَسْتَطِيعُونَ حِيلَةً وَلَا يَهْتَدُونَ سَبِيلًا

Samo nemoćnim muškarcima, i ženama, i djeci, koji nisu bili dovoljno snalažljivi i nisu znali puta, (En-Nisa,98)

فَأُولَٰئِكَ عَسَى اللَّهُ أَن يَعْفُوَ عَنْهُمْ ۚ وَكَانَ اللَّهُ عَفُوًّا غَفُورًا

Allah će, ima nade, oprostiti jer Allah briše grijehe i prašta. (En-Nisa,99)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Ja se odričem svakog muslimana koji boravi i živi u višebožačkoj sredini." "Zašto, Allahov Poslaniče?",upitali su. "Zato što se ne može raspoznati koje je čija vatra.", odgovorio je.

Allahov Poslanik. sallallahu alejhi ve sellem, je, također, rekao: "Ko sa mnogobošcem dijeli stan i s njim se druži, isti je kao on:' On, također, kaže: "Hidžra neće prestati sve dok ne prestane pokajanje, a pokajanje neće prestati sve dok Sunce ne izađe sa zapada."

Hasan b. Salih kaže: "Ko živi i boravi u neprijateljskoj zemlji, makar se izdavao za muslimana, ako je u mogućnosti iseliti se u islamsku zemlju, tretira se kao i ostali mnogobošci. Ako neko od neprijatelja s kim se u ratu, primi Islam i poslije toga, iako je u stanju iseliti se u islamsku zemlju, i dalje nastavi živjeti u neprijateljskoj zemlji, nije musliman. Na njega i njegov imetak primjenjuju se isti propisi kao i na ostale neprijatelje s kojima se u ratu:' Hasan kaže: "Ako neko od muslimana pobjegne u neprijateljsku zemlju, iako se nije odmetnuo od Islama, tretira se odmetnikom zato što je napustio islamsku zemlju:' Ibn Hazm kaže: "Ko dobrovoljno pobjegne u nevjerničku, neprijateljsku zemlju i bude se borio protiv muslimana, odmetnik je od Islama i na njega se primjenjuju svi propisi kao i na ostale odmetnike. Dužnost je, ako se takvog odmetnika domogne, pogubiti ga. Njegov imetak postaje dopušten, a u slučaju da je oženjen muslimankom, takav brak treba poništiti itd.

Što se tiče onoga ko, iz bojazni da mu se ne učini nepravda, pobjegne i skloni se u neprijateljsku zemlju, ali nakon što među muslimanima nije mogao pronaći nikoga ko će ga uzeti u zaštitu, ni na koji način ne bude učestvovao u borbi protiv muslimana niti drugog protiv njih pomagao, protiv takvog se nema nikakvo pravo, jer je bio u nuždi i pod prisilom.

Što se tiče onoga ko se bude borio protiv muslimana, ili nevjernike, na bilo koji način, protiv njih pomagao, sam je nevjernik.

Onaj ko u neprijateljskoj zemlji zbog dunjalučkih potreba živi i boravi i ima status neke vrste njihovog štičenika, ako je u stanju iseliti se u muslimansku zemlju i pridružiti se ostalim muslimanima, a to neće, takav nije daleko od nevjerstva, jer ne vidimo za njegov slučaj nikakva opravdana razloga.

Molimo Allaha za oprost!

Ko dobrovoljno živi i boravi u karmatskoj sredini, bez sumnje je nevjernik, jer karmati javno priznaju nevjerstvo i odmetništvo od Islama.

Što se tiče onoga ko živi u zemlji u kojoj su vidljivi neki znaci nevjerstva, on sam nije nevjernik, sve dok tamo preovladava Islam, dok se potvrđuje vjera u jednog Allaha (tewhid), priznaje poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, dok se odriče svaka druga vjera osim Islama, dok se klanja, posti i obavljaju ostali islamski obredi.

Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: "Ja se odričem svakog muslimana koji živi i boravi u višebožačkoj sredini" potvrđuju gore rečeno da je pod ovim mislio na neprijateljske zemlje s kojima se u ratu. U suprotnom, on svoje namjesnike ne bi slao u Hajber u kome su svi stanovnici bili Jevreji.

Ako bi kakav otvoreni* nevjernik pokorio neku islamsku zemlju i složio se da muslimanima zadrži zatečeno stanje, s tim da on, priznajući javno da nije musliman, njom na svoju ruku vlada, svako ko bi pristao da u njoj ostane i podržao ga, iz ranije navedenih razloga, bio bi nevjernik, iako tvrdi da je musliman.

Nastaviće se, inšallah!

IZVOR: “El-wela' we-I-bera' fi-I-Islam – Ljubav prema dobru i mržnja prema zlu u islamu”

Autor: Muhammed Se'id Salem el-Kahtani

Džema'at TEKBIR-Goražde

OBRADA: “EsSUNNE”

Edited by: RPG