FORUM PUT VJERNIKA

[talib99]

Svevišnjost i Uzvišenost Allaha iznad Njegovih stvorenja, ili 'uluv' jeste od sifata zatijje (Allahovih svojstava Bića).

Njega (uluva) je dvije vrste:
1. Uluv es-siffat (Uzvišenost Allahovih svojstava)
2. Uluv ez-zat (Uzvišenost Allahovog Bića)

(1) Što se tiče uluva Njegovih svojstava: to znači da ne postoje svojstva savršenstva koje neko posjeduje, mimo Allaha, i da su savršenija i kompletnija, bilo da je to svojstvo kao što je čast ili nadvladavanje, ili svojstva kao što su ljepota ili moć.

(2) Što se tiče uluva Njegovog Bića: to znači da je Allah svojim Bićem iznad svih Njegovih stvorenja. Ovo je dokazano:
1. Kur'anom i sunnetom,
2. konsenzusom,
3. razumom i
4. fitrom (prirodnom sklonošću stvorenja).

(1) Što se tuče dokaza iz Kur'ana i sunneta: I jedno i drugo je prožeto detaljnim ili vanjštinskim dokazima potvrde Allahovog uluva iznad Njegovih stvorenja.

Mnogo je ovakvih dokaza:
1. Nekada se uluv spominje eksplicitno (jasno), Njegova Uzvišenost, Uzdignuće iznad Arša ili da je On iznad nebesa, kao što su riječi:

''On je Svevišnji i Veličanstveni!'' (Prijevod značenja, El-Bekare, 255)
''Slavi ime Gospodara svoga Svevišnjeg'' (Prijevod značenja, El-'Ala, 1)
''Boje se Gospodara svoga, Koji je iznad njih, i čine ono što im se naredi.'' (Prijevod značenja, En-Nahl, 50)
''Svemilostni, Koji se iznad Arša uzvisio.'' (Prijevod značenja, Taha, 5)
''Jeste li sigurni da vas Onaj Koji je na nebesima neće u zemlju utjerati, kad se ona počne iznenada tresti?'' (Prijevod značenja, El-Mulk, 6)

I riječi Poslanika, alejhi selam:
''...Arš je iznad toga, a Allah je iznad Arša.'' (Pogledaj Lalikai, 3/395,659 i Muhtesar el-Uluv str. 48 od Albanija. Ez-Zehebi i Ibn Kajjim ga smatraju vjerodostojnim i Albani ga smatra prihvatljivim. Lanac mu je mevkuf.)
''Zar mi nećete vjerovati a ja sam povjerenik Onoga Koji je iznad nebesa!'' (Buhari, 4351, i Muslim, 1064)

2. Nekad dokaz ukazuje na uluv kroz spominjanje uzvišenih stvari ili stvari koje se dižu prema Njemu, kao što su riječi:

''K Njemu se dižu lijepe riječi...'' (Prijevod značenja, Fatir, 10)
''K Njemu se penju meleki i Ruhul-Kudus (Džibril) u danu koji pedeset hiljada godina traje.'' (Prijevod značenja, El-Mearidž, 4)
''...već ga je Allah uzdigao Sebi. – A Allah je Silan i Mudar.'' (Prijevod značenja, En-Nisa, 158)

I riječi Allahovog Poslanika, alejhi selam:
''Samo ono što je čisto – uzdiže se prema Allahu.''
''...pa oni od vas koji udijele noću – to se uzdigne vašem Gospodaru.''
''Djela učinjena noću se uzdižu Njemu prije nego djela učinjena danju, a djela danju prije djela te noći.''
Zabilježio ga je Ahmed.

3. Nekada dokaz spominje spuštanje stvari od Njega, kao što su riječi:

''On (Kur'an) je objava spuštena od Gospodara svjetova...'' (Prijevod značenja, El-Vakia, 80)
''Reci: 'Od Gospodara tvoga objavu spušta melek Džibril s istinom, da još više učvrstio vjernike u vjerovanju, i da bude putokaz i radosna vijest svim muslimanima.'' (Prijevod značenja, En-Nahl, 102)

I govor Poslanika, alejhi selam:
''Naš Gospodar se spušta na dunjalučko nebo u zadnjoj trećini noći.'' (Zabilježili su ga Buhari i Muslim.)

Postoji mnogo ajeta i hadisa koji su preneseni raznim lancima prenosilaca od Poslanika, alejhi selam, koji se odnose na Allahov uluv iznad Njegovih stvorenja. Lanci predaja su toliko brojni (mutevatir) da obavezuju posjedovanje nužnog znanja da je Poslanik, alejhi selam, uistinu to rekao po pitanju Njegovog Gospodara koje je ummet naučio od njega.

(2) Što se tiče dokaza od strane konsenzusa: Ashabi, oni koji su njih slijedili u dobru i imami ehli sunneta (sunita, onih, koji slijede sunnet, tj. praksu Poslanika), se jednoglasno slažu oko vjerovanja da je Allah iznad nebesa na svome Aršu (Prijestolju). Njihove izjave su pune takvih tvrdnji bilo preciznim tekstom ili očiglednim značenjem (teksa).

Imam El-Evzai kaže:
''Mi smo uobičavali – a mnogo tabi'ina je bilo među nama – da govorimo: 'Allah, neka je uzvišeno Njegovo spominjanje, je iznad Arša.' I vjerovali smo u sve što je došlo u sunnetu po pitanju Svojstava.''

El-Evzai je ovo rekao nakon pojave metodologije Džehma (Ibn Safvana) koji je negirao Allahova svojstva i Njegov uluv. On (Evzai) je ovo rekao da bi ljudi znali metodologiju selefa koja je potpuno suprotna Džehmovoj.

Čak šta više, nijedan od selefa (prvih generacija) nikada nije rekao da Allah nije iznad nebesa ili da je On Svojim Bićem svugdje oko nas. Niti su govorili: 'Sva mjesta su ista po pitanju Njega, niti je On unutar svijeta, niti van njega, niti je dio njega, niti je odvojen od njega...''

Čak šta više, Selefi nisu govorili da je zabranjeno pomisliti i ukazivati gdje je Allah. Naprotiv, najučeniji od stvorenja (tj. Poslanik Muhammed, alejhi selam) je ukazao na Oprostom hadždžu na dan 'Arefata, među velikom masom, gdje je to Allah, dž.š. On je pogledao prema nebu podigavđi svoj prst i rekao:
''O Allahu, posvjedoći!...''
Potražio je od Allaha, da mu posvjedoči da mu je ummet potvrdio da im je prenio Njegovu poslanicu.

(3) Što se tiče dokaza iz razuma: Svaki zdravi razum svjedoči činjenicu da je Allah Svojim Bićem iznad Njegovih stvorenja. Ovo je sa dva aspekta:

Prvi: Uluv (uzvišenost) je svojstvo savršenstva, a savršenstvo je Svojstvo Allaha u svako pogledu. Tako da uluv mora biti potvrđen Allahu.
Drugi: Uluv (uzvišenost) je suprotan niskosti, a niskost je svojstvo manjkavosti. Allah je daleko od toga da bude opisan sa osobinama manjkavosti, pa tako, On mora biti oslobođen od niskosti. Ovako, ono što je suprotno tome se potvrđuje Allahu, a to je uluv.

(4) Što se tiče fitre: Allah je sva stvorenja stvorio – i arape i ne-arape, čak i životinja – na prirodi koja je sklona vjerovanju u Njega i Njegov uluv. Ne postoji rob koji se okreće Njemu sa dovama ili obožavanjem, osim sa osjećajem koji nalazi pri sebi da je On visoko iznad. Takav se okreće svojim srcem ka nebesima, a ne lijevo ili desno. I niko se ne okreće od ove činjenice, osim onaj kojeg su iskvarili šejtan i njegove strasti.

Ebu Mali el-Džuvejni je znao govoriti na sijelu:
''Na početku je bio samo Allah i ništa drugo. I sada je On na čemu je i bio'' – Ovim je htio sarkastično da negira Allahovo uzdizanje iznad Arša. – pa je Ebu Džafer el-Hamdani rekao:
''Reci: ostavljamo spominjanje Arša – jer je to svakako potvrđeno objavom – i obavijesti nas o ovome što nalazimo u našim srcima. Niko sa znanjem nije nikada dovio: 'Ooo Allahu!', osim da je našao u svome srcu prirodni osječaj da dovi Onome koji je visoko iznad. Takav se ne okreće lijevo ili desno. Pa, kako da suzbijemo ovaj osjećaj u našim srcima?'' – Pa je Ebu Mali vrisnuo udarivši se po glavi i reče: ''El Hamdani me je zbunio! El Hamdani me je zbunio!'' (Pogledaj Sijeru 'alamu ubela, 18/475 od imama Ez-Zehebija)

Ovo su pet dokaza (Kur'an, sunnet, konsenzus, razum i fitra) i svaki od njih dokazuje da je Allah svojim Bićem znad stvorenja.

A što se tiče Allahovog govora:
''On je Allah na nebesima i na Zemlji, On zna i što krijete i što pokazujete, i On zna ono što radite.'' (Prijevod značenja, El-En'am, 3)
I govora:
''On je Onaj Koji je i na nebu, a i na Zemlji ilah (Bog koji se obožava). On je Mudri i Sveznajući!'' (Prijevod značenja, Ez-Zuhruf, 84)

Značenje ova dva ajeta nije to da je Allah na zemlji isto kao što je na nebesima. I ko god shvati ovo, ili prenese to od selefa – onda je pogriješio u tome kako je shvatio i laže u tome što je prenio.

Prvi ajet potvrđuje Allahovo pravo da samo On bude obožavan (kod Njegovih robova) i na nebesima i na zemlji. Sve što je na njima Njega obožava i robuje Njemu.

Takođe je rečeno da ovo znači da je prvi dio govora da je Allah na nebesima, dok bi drugi dio ajeta počinjao sa: ''i na zemlji On zna i šta krijete i šta pokazujete...'' – u značenju da: iako je Njegov uluv iznad nebesa, to Ga ne sprječava da i dalje zna vaše tajne i ono šta vi radite na zemlji.

Drugi ajet znači da je Allah jedini ilah (Bog) na nebesima i jedini ilah (Bog) na zemlji. Njegovo pravo da bude samo On obožavan odnosi se i na jedno i na drugo (tj. i na zemlju i na nebesa), pa čak i ako je On (Bićem) iznad nebesa.

Slično ovome je govor: ''Taj i taj je vladar Mekke i Medine'' – u značenju da kontroliše oba grada, pa čak i ako se on nalazi samo u jednom od njih.

Ovakav način govora je ispravan, kako lingvistički (u arapskom jeziku) tako i u običaju – a Allah najbolje zna.