Pitanje:
Selamun alejkum we rahmetullah!
Uvaženi šejh Makdisi!
Molim da mi odgovorite na slijedeće pitanje: „Da li su šejhovi Ibn Baz i El-Usejmin, rahimehumallah, samo navukli na sebe odoru učenjaka a da to u biti nisu?“
Odgovor:
Ja to ne kažem. Ko god slijedi njihovo znanje i shvatanje vjere općenito, izuzev njihovog govora o vladarima i njihov stav po pitanju prisege vladarima njihove zemlje i njihov stav prema neprijateljima tih vladara, svako zna da su to učenjaci Šerijata. Njihove osnove i temelji su ispravno selefijski. Inače, mimo poglavlja o vladarima, puno je ljudi koji su se dobro okoristili njima i puno je onih koji su mnogo naučili iz njihovih knjiga u ovom vremenu i ja sam jedan od njih…
Međutim, to ne znači da im mi trebamo prešutjeti njihove greške po tom pitanju ili da jednostavno zanemarimo poricanje tog munkera…
Naprotiv, mi ćemo to poricati i u tome ćemo biti strogi ili blagi prema njima i njihovim sljedbenicma u ovisnosti razmera njihove greške…
Nama neće ništa naškoditi napadi onih koji ovo koriste da nas vrijeđaju i omalovažavaju i da ljude odvraćaju od naših knjiga i naše dawe sve u cilju da takvi zadovolje tagute…
Nama, njima a i šejhovima je dovoljan Onaj koji zna skrivenu zenicu u oku a i ono što taje prsa… Uskoro će se kod Njega suočiti suprotstavljene strane…
Tvoj brat: Ebu Muhammed
Pitanje:
Da li šejhovi poput Abdulaziza ibn Baza ostavljaju ummet na dalaletu ili ono što su pogrešili u fetvama je samo strah od smutnje?
Odgovor:
Znaj, Allah te blagoslovio, da nama nije naređeno rasparati srca ljudi niti im zalazit u nijjete. Nismo se nikada bavili nijjetom Ibn Baza ili nekog drugog od šejhova niti smo im istraživali namjere srca po pitanju njihovog idžtihada u pitanjima sa kojima se sa njima ne slažemo i smatramo da su tu pogriješili.
Ono što nas od svega toga zanima jeste upozoriti na grešku, vidljivu zabludu i jasno otstupanje zbog kojeg će možda omladina zastraniti i zalutati zbog slijeđenja njega. Mi znamo, tako mi to vidimo, da ovi šejhovi puno fetvi pravdaju kao što spominješ u tvojem pitanju, otklanjanjem fesada, tj. zbog bojazni od smutnje.
Ali znaš, Allah te blagoslovio, da najveća smutnja na svijetu nije prolivanje krvi i tome slično od haosa na što su upozoravali ti šejhovi u njihovim fetvama koje su bile naklonjene tagutima ili su tim fetvama zabranjivali pobunu protiv njih pa makar to bilo govorom ili jasnom kritikom.
Najveća smutnja na svijetu je širk i kufr u Allaha kao što je On Uzvišeni obavijestio riječima: „Allah neće oprostiti da mu se nešto pridruži a oprostiće mimo toga kome hoće…“
U hadisu kojeg bilježi Buhari stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi we selleme, upitan: „Koji je najveći grijeh kod Allaha?“ On reče: „Da Allahu nešto pridružiš a On te je stvorio.“
Riječi Uzvišenog: „…smutnja je gora od ubistva…“ – kako se to spominje u povodu objave ovog ajeta, znače odvraćanje muslimana od njegove vjere i tevhida u Allaha ka širku i idolatriji i svejedno je da li se to odnosi na robovanje kamenim kumirima ili savremenim idolima. To je kod Allaha gore i veće nego li prolivanje krvi u svetim mjesecima…
To je odveć poznata stvar u našoj vjeri za svakog koji shvata opasnost širka. Međutim, nevolja nastupa ako neki ograniče širk samo na grobove a zanemare širk postavljenih ustava, ovosvjetskih zakona i širk vladajućih palata. Nema sumnje da onaj ko to ne shvata, njegove fetve će se izokrenuti kod njega jer će na mnoge tagute gledati kao na muslimanske vladare koji nisu kafiri već su, u najgoru ruku, nasilnici… Oni će tada stanje tih taguta uporediti sa stanjem vladara iz redova abasidske i umejevićke dinastije i izjave učenjaka o vladarima tih dinastija će upotrebiti u korist tih taguta!!
Tako će ovom neispravnom analogijom i kratkovidim pogledom izjaviti kako je smutnja krvoprolića gora od nasilja i pokvarenjaštva tih vladara. To je njihov najgori opis tih vladara. Izopačenost ogranaka je rezultat izopačenosti osnove.
Ne smije se prešutjeti ono što proizilazi od zablude ovog suhoparnog shvatanja niti to smijemo pravdati zagovaranjem dobrog nijeta i lijepe namjere. Nije ihtilaf zbog namjere.
Ja nikada nisam vrijeđao nijjete ovih šejhova niti sam ikada raspravljao o namjerama njihovih srca ili onoga što oni taje u sebi. Nikada nisam zagovarao izopačenost njihove volje ili njihovog govora srca.
Naprotiv, ja uvijek jasno naglašavam da onaj koji je slijedio stanje tih šejhova dobro poznaje njihovu dunjalučku skromnost a i to da oni ne traže dunjaluk iako im je cio dunjaluk bio pred rukama.
Ja ovo dobro znam i zato govorim jer sam vidio njihovo stanje. Ja nisam bio daleko od njih na početku traženja znanja i redovno sam prisustvovao njihovim sijelima i predavanjima. Bio sam poput svih ostalih u to vrijeme. Odrastali smo kao selefije.
Dosta sam vremena proveo u Unejzi gdje sam puno prisustvovao dersovima šejha El-Usejmina i iz bliza sam vidio njegovo stanje, njegovu skromnost i njegovo udjeljivanje imetka. Isto je bilo i sa šejhom Ibn Bazom. Puno sam puta prisustvovao njegovim dersovima u njegovoj kući i mene ne sprečava moje neslaganje sa njima po pitanju taguta da ja ne posvjedočim ovim šejhovima njihovu skromnost prema dunjaluku.
Naprotiv, svjedočim njihovo znanje u poglavljima vjere, njihovo udjeljivanje imetka i pomaganje ljudi i njihovu postojanu brigu o dobrostanju muslimana.
To nije ihtilaf između mene i njih i nikada nisam govorio o nijjetima i o onome što taje prsa. To prepustamo Onome koji zna javno i ono skriveno, subhanehu we te'ala.
Moj je govor uvijek povezan sa djelima ili fetvama ili određenim izjavama.
Allaha molim da popravi stanje muslimana i da im da iskrene ipravedne učenjake koji će ih povesti ka megdanu ponosa i džihada…
Tvoj brat: Ebu Muhammed
Izvor: tawhed.ws
