S druge strane

Širenje demokratije je pobjeda za Ameriku i "Izrael"

Demokratija je velika zabluda i veliko iskušenje. Demokratija je vještačka tvorevina koja više uvažava mišljenje 11 magaraca nego 10 naučnika. Ako se duboko i pažljivo zagledamo u demokratiju, shvatićemo njene opasnosti po svako društvo:

- zamjena Allahovog Šerijata za ljudski načinjene zakone

- okupljanje ljudi u strankama i blokovima, što izaziva i potstiče razdor među ljudima...

---

Neka je Hvala Allahu, Koji ponižava mušrike i sramoti nevjernike pravedno, i neka je salavat i selam na Poslanika Muhammeda sina Abdullahovog, koga je Allah Uzvišeni poslao kao milost svim stvorenjima sve do Sudnjeg dana da se samo Allah obožava Koji nema sudruga.

Različite medijske „talkshow“ emisije još raspravljaju o nedavno održanim parlamentarnim izborima u “židovskoj državi” tzv. Izrael, o njihovom ishodu, posljedicama i predvidljivim opcijama.

Neki ljudi pokazuju krajnji optimizam u vezi židovske stranke, podstičući na nered i zbunjenost među muslimanskim masama pobuđujući misao da je moguće imati židovsku ličnost koja “podržava prava muslimana u Palestini” i koja će im ta prava ponuditi na srebrnom tanjiru, bez obzira na masovno krvoproliće koje su židovi počinili u kriminalnim i nepravednim ratovima koje su vodili protiv muslimana.

Kako god, gledao sam te izbore iz različitih perspektiva na osnovu mog prijašnjeg znanja i ubjeđenja da su najveći protivnici onih koji vjeruju u Allaha upravo židovi i oni koji Allahu pridržuju sudruge. Vidio sam židove muškarce i žene kako se kreću ka izbornim mjestima da izaberu ljude koji će biti postavljeni da se obožavaju mimo Svemogućeg Allaha i koji će propisivati zakone koji će biti vjernije sprovođeni nego Tevrat, kojeg oni smatraju da je svet i poslan od Gospodara svih stvorenja, Uzvišen neka je On.

Vidio sam sličan scenario i u Americi.

Da, to su oni, koji se ponose ovom demokratijom koju oni uzimaju kao vjeru u koju su ubjeđeni i koju slijede. Oni su uspostavili “ravnopravnost” na izborima i kandidaturama koja nije bila uspostavljena u Tevratu i Bibliji koju oni tumače.

Istraživao sam u prošlosti i shvatio sam da je „država židova“ propagirala demokratiju još od ranih dana osnivanja te „države“. Održali su izbore za svoj parlament tzv. Knesset, 25.01.1949.  godine, 6 mjeseci nakon okupacije Palestine.

Također sam bacio pogled na saveznike Amerikanaca i uvidio da su demokrate i da su ponosni na svoju demokratiju. Oni se odriču bilo kakve pripadnosti islamu, boreći se protiv svakoga ko zagovara šerijatsko zakonodavstvo, otvarajući vrata svojih kraljevstava (misli se na vladare muslimanskih država, op.PV.) široko za UN misonare, u čijim državama je postavljen veliki broj institucija koje propagiraju demokratiju.

Ovdje imamo Dželala Talabanija (irački predsjednik), Hamida Karzaija (afganistanski predsjednik), Asifa Zardarija (pakistanski predjsednik) i Mahmuda Abbasa (palestinski predsjednik) koji su se domogli vlasti preko demokratskih izbora, okrećući leđa Allahovom Šerijatu.

Zločini demokratije

Historija čovječanstva nikad nije svjedočila o odvratnijim krvoprolićima od onih koji su učinjeni dolaskom demokratskih režima. Prvi i Drugi svjetski rat svjedoče o niskom nivou etike (morala) demokrata koji nisu poštovali ni najosnovnija prava na život.

Trenutni rat u državama muslimana izazvao je jako veliki broj zločina počinjenih od strane demokrata. Naša srca još krvare za našom braćom u Afganistanu, za žrtvama serijskog bombardovanja od strane američkih demokratskih boraca koji su uništili kuće ubijajući žene, djecu i starce, koji su uništili mnoge porodice kao da nikada nisu ni postojale. Isto su uradili i u Iraku. Još se sjećamo naših rodbina iz arapkog područja El-Džubur, porodica koje su bukvalno izbrisane, i ulica koje su iznenada sravnjene sa zemljom. Kao što nećemo zaboraviti narod u Mosulu koji je bio napadnut od strane snaga nevjerstva i otpadništva. Također u Gazi, izraelski demokratski režim je vodio prljavi rat, rušeći domove ljudi, spaljujući tijela muslimana i čineći gnusna djela ubistava kao što su to činili njihovi saveznici utemeljitelji demokratije.

Krstaši i cionisti su zagovarači demokratije

Ne moramo se truditi da bi saznali ko su utemeljitelji demokratije, oni koji plaćaju novac i žrtvuju živote za dobrobit te demokratije. Mnoštvo institucija i udruženja koji potpomažu demokratiju u državama u kojima žive muslimani su finansirani od strane Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije.

Džordž Buš, bivši krstaški predsjednik Amerike, rekao je na novinarskoj konferenciji održanoj 30.aprila 2005: ”Poraz terorizma (čitaj: islama, op.PV.) će se na duže staze desiti širenjem slobode i demokratije. To je doista jedini način.”

Cionista Ariel Šaron, nekadašnji premijer i ministar Izraela rekao je na samitu 8. februara 2005: “Čestitke također upućujem vama, predsjedavajućem palestinske vlasti, gospodine Mahmude Abbasu na vašoj impresivnoj pobjedi na palestinskim izborima... Ja se također nadam da ćete biti sposobni da izvedete vaš narod na put demokratije i očuvanja zakona i reda unutar nezavisne i demokratske palestinske države.”

Obama također nastoji da širi demokratiju i to je jedan od prioriteta njegove administracije.

Šura (konsultovanje, dogovaranje koje se bazira na šerijatskim argumentima) opovrgava poziv za demokratijom

Oni koji su bili fascinirani demokratijom usvojili su je i strastveno su je potpomogli ignorirajući njenu realnost i stvarno stanje onih koji je zagovaraju. Pristalice demokratije su učinile krajnji napor da je prošire u cijelom svijetu i čak su utrošili svoj novac i žrtvovali svoje živote da izvrše tu namjeru. Irak, Afganistan, Somalija i Pakistan su stvarni primjeri ovoga. Također sam siguran da većina parlamentaraca - mislim ovdje na „islamske“ parlamentarce – vrlo dobro znaju suštinu demokratije i da su ubijeđeni u njenu stvarnost, te da dobro poznaju njeno zlo i njenu nemogućnost da osigura ljudima sigurnost i mir. Ali, oni su nesposobni da potpomognu one koji se odupiru režimu tiranije i otpadništva u svojim zemljama, tako da su se odlučili za nju (demokratiju).

Demokratija je velika zabluda i veliko iskušenje. Međutim, ako je posmatramo kao test, ona je pomogla da se odvoje istinski muslimani od griješnika koji imaju bolesna srca i proizvela ogromnu masu demokrata koja je sačinjena od kršćana, židova, ateista, hindusa, otpadnika, licemjera, murdžija i ešarija.  Na drugoj strani su monoteisti, okupljeni u redove koji se čvrsto drže Allahove riječi, podržavaju Šerijata i ničeg drugog, i suočavaju se sa cijelim svijetom, sigurni u Allahovu podršku i pobjedu. Neka nas Allah uputi kako bi se pridružili redovima monoteista.

Pošto su naši blagoslovljeni učenjaci već govorili o demokratiji i dokazali da je to nevjernički sistem, ovdje ću citirati ono što je Vedždi Gunejm, istaknuti član Muslimanskog bratstva i najpoznatiji pobornik demokratije modernog vremena, rekao u svojoj knjizi „Pobožnost šure (vijeća) i stanje demokratije”:

“Demokratija je vještačka tvorevina! Kao što je to i naznačeno u vjeri Svemogućeg Allaha, demokratija ne donosi nikakvu korist. Onaj koji je usvaja, sprovodi, zagovara, odobrava ili pristaje da je prihvati zbog njenih osnovnih principa, a koje smo dokazali nevažećim, i bez vjerski valjanog razloga, nevjernik je i otpadnik, čak i ako ima muslimansko ime, ili ako lažno tvrdi da pripada istinskim muslimanima. Prema ovoj definiciji, islam i demokratija nemaju ništa zajedničko.“

Ako pogledamo mišljenja ljudi sa Zapada, u čijim zemljama se odgajala i porasla ova zla biljka (demokratija), shvatićemo da postoje i među njima neki istraživači koji demokratiju smatraju nepoželjnom. Jedan od njih je i američki državljanin koji je opisao demokratiju sljedećim riječima: “Demokratija više uvažava mišljenje 11 magaraca nego 10 naučnika.”

Ako se zagledamo duboko i pažljivo u demokratiju, shvatićemo njene opasnosti po svako društvo:

-         Zamjena Allahovog čvrsto ustanovljenog Šerijata sa tri vlasti u demokratiji (izvršna, zakonodavna i sudska), koje su se pojavili u zemljama nevjernika,

-         Okupljanje ljudi u strankama i blokovima, što izaziva i potstiče pobunu i razdor među ljudima,

-         Izborna kampanja se sastoji od prikazivanja ostvarenih djela, prikrivanja djela koja nisu ostvarena, i korišćenja laži u cilju dobijanja glasova ljudi,

-         Omogućavanje jednakosti svih ljudi, kao da ne postoji razlika između učene osobe i neznalice, stručnjaka i nesposobnog nametljivca, starca i mladića, monoteiste i nevjernika, upućenog i onog koji je zalutao, vjernika i licemjera, bogobojažljivog i onog koji ne ukazuje poštovanje, preljubnika i pobožnog čovjeka,

-         Upropaštavanje novca i resursa ummeta na izborima,

-         Kandidovanje na izborima je u suprotnosti sa smijernicama Poslanika Muhammeda, sallAllahu alejhi ve sellem, jer mi (muslimani) ne dajemo vlast onome ko je hoće,

-         Siromašni ljudi nemaju šansu da budu na izbornim listama jer svako kandidovanje iziskuje trošenje ogromnih količina novca da bi se dobili glasovi ljudi, koji očigledno pripadnu onome ko više plaća, bilo kroz podmićivanje ili putem lažne medijske propagande,

-         Demokratija ostavlja širom otvorena vrata i za reformatora i za pokvarenjaka,

-         Palestinski predsjednik Mahmud Abbas nije dobio više od 28 odsto glasova, međutim, postao je predsjednik zahvaljujući palestinskom zakonu koji se protivi Šerijatu,

-         Demokratija koegzistira sa ugnjetavačkim režimima, rušiocima društvenog života, i sa svim njihovim sastavnim elementima,

-         Proizvodi izaslanike koji donose zakone koji su u suprotnosti s vjerom Svemogućeg Allaha,

-         Ratovi su izbili u nekoliko oblasti kao što su Kenija, Palestina i Alžir, kada su neke stranke koje su “nepoželjne” u društvu došle na vlast. Gaza je bila podvrgnuta opsadi koja je bila nametnuta od strane demokratskih država kada je njima nepoželjna grupa došla na vlast, i

-         Širenje demokratije u našim (muslimanskim) zemljama znači pobjedu Jevreja i kršćana, koji troše novac i žrtvuju svoje živote u njeno ime.

Ako se pažljivo zagledate u one koji pozivaju na demokratske izbore, zajedno sa neizbježnim haosom i neredom u nekim zemljama i krvoprolićem u drugim, shvatićete nedostatke demokratije i njenog, za osudu, neuspjeha da uređuje svakodnevni ljudski život. Nesumnjivo ćete se također uvjeriti u primjerenost islamskog načina pripreme lidera i postavljana emira.

Dakle, naš vladar može biti samo onaj ko se bori za uspostavu Šerijata, ispunjava uslove usaglašene od strane ummeta i u stanju je da na tom putu žrtvuje sebe i svoju imovinu.

Napisao: Ebu Taša Abdullah el-Mikdad

Magazin „Sada el-džihad“, vol. 43

Obrada: Put vjernika