Operacije u Šamu su nastavljene nakon velike bitke na Jermuku. Irački front je i dalje bio izrazito težak i neprohodan. Sve je bilo u znaku odlučujuće borbe između muslimana i obožavaoca vatre. Manje bitke su stalno trajale, a ratni uspjesi se bilježili čas na jednoj čas na drugoj strani.

"Ni jevreji, ni kršćani neće biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu." (Kur'an, 2:120)
Ovo je stvarni problem. Njima (jevrejima i krščanima, op.rec.) ne nedostaje jasan dokaz, niti im nedostaju ubjedljivi argumenti da si ti na istini, i da je ono što ti je došlo od tvoga Gospodara istina.¹ Ti njima možeš govoriti šta god želiš, i ti možeš biti dobar prema njima koliko god hoćeš, ali sve ovo njih neće nimalo zadovoljiti.

Dok je još bio u Nebbadžu, Halid ibn Velid poslao je pismo Hurmuzu sljedećeg sadržaja: ''Primi islam, bit ćeš spašen! Ili prihvati našu vlast i plaćaj sa svojim narodom džiziju (porez) islamskoj državi, mi vam garantujemo sigurnost. U suprotnom, ja ti dolazim sa vojskom koja voli smrt više nego što ti voliš život.''

Sedma pouka

Opasnost u pretpostavljanju dunjaluka nad Ahiretom. Priča o ratnom plijenu ummeta je tužna. Počelo je u bici na Bedru kada je Allah objavio ajete iz sure El-Enfal. Jedan od ashaba kaže da je ovaj ajet objavljen jer su se ashabi sporječkali oko ratnog plijena i njihovo ponašanje nije bilo dostojno; a u bici na Uhudu, ratni plijen je bio razlog zašto su neki ashabi napustili položaje, u želji da uzmu dio ratnog plijena.

Održavanje obećanja sa onima koji su prekršili ugovor

Slučaj Benu Kurejza, pete godine po hidžri

Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, je nakon dolaska u Medinu sklopio ugovor između ensarija i muhadžira i jevreja. Jevrejima su bili postavljeni uslovi, ali je Hujej ibn Ahtab prekršio ugovor.^[25]

U Medini je živjelo veliko pleme, pleme Benu Kurejza. Pretvarali su se da su iskreni prema muslimanima kada su mušrici opkolili Medinu. Međutim, nema sumnje da su bili naklonjeni mušricima i da su čekali prvu priliku da bi muslimane napali iza njihovih leđa.^[26]

U drugom rivajetu stoji da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, kada bi slao vojsku, govorio: “Krenite u ime Allaha, ne ubijajte oronulog starca, niti malo dijete, niti ženu. Nemojte krasti od ratna plijena, već sakupite vaš plijen na jednom mjestu. Popravite vaše stanje i dobro činite jer je Allah sa onima koji dobra djela čine." ^[4]

Vrijeme kada je Poslanik, sallAllahu alejhi we selleme, osvojio Mekku

Poslanik, sallAllahu alejhi we selleme, nije želio da to bude nasilno osvajanje Svetog grada. Nije želio prolijevanje krvi. Ušao je u Mekku ponizno čineći sedždu Allahu i zahvaljujući Mu. Nije bilo parada, slavlja, niti prolijevanja krvi - sve je proteklo mirno. "Slobodni ste!" - rekao je Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem.¹

Ahlak Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, prema svojim drugovima i vojnicima u ratu

Poslanikovu dušu nije obuzimao dunjaluk

Historičari još uvije spominju dar Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, na Dž'urani nakon što je porazio mušrike na Hunejnu. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je Ebu Sufjanu ibn Harbu dao sto deva, a isto tako i njegovom sinu Muaviji.