Kratko objašnjenje demokratije i njenog nerazdvojnog kufra i očiglednog širka
- Datum posljednje izmjene 10 januar 2012
“Svi demokratski sistemi su zasnovani na jednoj ideologiji, a ona je da vlast pripada narodu, kome pripada sav autoritet. Na kraju, demokratija je princip vladanja naroda”. Stoga je to sistem koji se suprotstavlja samoj suštini Allahovog prava da jedino On ima pravo da propisuje zakone ljudima, i kao takav ovaj sistem (demokratija) izlazi iz proste nepokornosti Allahu u okvir širka, težnjom da uzdigne čovjeka na nivo Zakonodavca (tj. Allaha).
Riječ demokratija dolazi od grčke riječi demos što znači “narod” i cratus što znači “vlast”. To je sistem u kome narod za sebe propisuje zakone, putem njihovih izabranih zastupnika u vijeću ili parlamentu, koji je utemeljen u svrhu primjenjivanja zakona i politike koja izražava želju većine ljudi te regije.
Abdul-Vehhab el-Kilali je rekao:
“Svi demokratski sistemi su zasnovani na jednoj ideologiji, a ona je da vlast pripada narodu, kome pripada sav autoritet. Na kraju, demokratija je princip vladanja naroda”.1
Stoga je to sistem koji se suprotstavlja samoj suštini Allahovog prava da jedino On ima pravo da propisuje zakone ljudima, i kao takav ovaj sistem (demokratija) izlazi iz proste nepokornosti Allahu u okvir širka, težnjom da uzdigne čovjeka na nivo Zakonodavca (tj. Allaha).
Uzvišeni Allah je rekao:
وَاللّٰهُ يَحْكُمُ لَا مُعَقِّبَ لِحُكْمِهٖؕ وَهُوَ سَرِيْعُ الْحِسَابِ
“A Allah sudi! Niko ne može presudu Njegovu pobiti, i On brzo račun svidi.”2
I On je, Uzvišeni, rekao:
اَمْ لَهُمْ شُرَكٰٓؤُا شَرَعُوْا لَهُمْ مِّنَ الدِّيْنِ مَا لَمْ يَاْذَنْۢ بِهِ اللّٰهُ
“Zar oni da imaju bogove koji im propisuju ono što Allah nije naredio?”3
I zbog toga što su ljudi ti koji biraju zakone, putem njihovih zastupnika (predstavnika). Ovi zakoni su zasnovani na onome što ljudi žele i oni su u skladu sa strastima većine, a ne sa onim što je Allah objavio.
Uzvišeni Allah je rekao:
اَرَءَيْتَ مَنِ اتَّخَذَ اِلٰهَهٗ هَوٰٮهُؕ اَفَاَنْتَ تَكُوْنُ عَلَيْهِ وَكِيْلاً اَمْ تَحْسَبُ اَنَّ اَكْثَرَهُمْ يَسْمَعُوْنَ اَوْ يَعْقِلُوْنَؕ اِنْ هُمْ اِلَّا كَالْاَنْعَامِ بَلْ هُمْ اَضَلُّ سَبِيْلاً
“Kaži ti Meni, hoćeš li ti biti čuvar onome koji je strast svoju za boga svoga uzeo? Misliš li ti da većina njih hoće da čuje ili da nastoji shvatiti? Kao stoka su oni, čak su još dalje s Pravog puta skrenuli.”4
Prema tome, uzurpacija ovog prava od strane ljudi postavlja njih kao lažna božanstva (tagute) pored Allaha i oni propisuju zakone i sude u stvarima u suprotnosti sa Njegovom Objavom. A iz ovog razloga, Uzvišeni Allah svaku osobu ili sistem koji ne sudi po onome što je Allah objavio naziva tagut (lažno božanstvo).
Uzvišeni Allah je rekao:
اَلَمْ تَرَ اِلَى الَّذِيْنَ يَزْعُمُوْنَ اَنَّهُمْ اٰمَنُوْا بِمَاۤ اُنْزِلَ اِلَيْكَ وَمَاۤ اُنْزِلَ مِنْ قَبْلِكَ يُرِيْدُوْنَ اَنْ يَّتَحَاكَمُوْۤا اِلَى الطَّاغُوْتِ وَقَدْ اُمِرُوْۤا اَنْ يَّكْفُرُوْا بِه
“Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe pa ipak žele da im se pred tagutom sudi, a naređeno im je da ne vjeruju u njega.”5
Šejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, je rekao:
“Osoba kojoj se pokorava u nepokornosti Allahu ili osoba kojoj se pokorava u slijeđenju upute mimo upute istinite vjere; u oba slučaja, ako je ono što on naređuje ljudima u suprotnosti sa Allahovim naređenjima – onda je on tagut. Iz ovog razloga mi ljude koji sude po drugome, mimo onoga što je Allah objavio, nazivamo tagutima.”6
A Ibnul-Kajjim, Allah mu se smilovao, je rekao:
“Tako se naziv tagut odnosi na sve ljude koji sude po drugome, mimo suda Allaha i Njegovog Poslanika. Ovo bi, također, važilo za slučaj da ga ljudi obožavaju mimo Allaha, ili da ga slijede u nepokornosti Allahu, ili da mu se pokoravaju kada nisu sigurni da li se time pokoravaju Allahu. Tako su ovi – taguti dunjaluka i ako pogledaš u njih i vidiš stanje ljudi sa njima, vidjećeš da su većina njih skrenuli od obožavanja Allaha u obožavanje taguta; sa suda Allaha i Njegovog Poslanika ka sudu taguta, i od pokoravanja Njemu i Njegovom Poslaniku u pokoravanje tagutima”.7
Muhammed el-Emin eš-Šenkiti, Allah mu se smilovao, je rekao:
“A iz ovih božanskih tekstova koje smo spomenuli postaje potpuno jasno da oni koji slijede izmišljene zakone koje je šejtan propisao na jeziku njegovih štićenika i koji se suprotstavljaju onome što je Allah, Moćni i Uzvišeni, propisao na riječima njegovih poslanika, 'alejhimus-selam, onda niko ne sumnja u njihov kufr i njihov širk, osim onoga kome je Allah oduzeo njegov vid i zaslijepio ih.”8
I zbog toga što je većina vjerski predanih muslimana svjesna da je osnovni cilj demokratije da vlada masama zasnovano na strastima većine, što se suprotstavlja Allahovoj objavi – mi ne trebamo trošiti mnogo vremena objašnjavajući kufr (nevjerstvo) ovog sistema uopšteno.9
Ako čitalac od samog početka nije dovoljno ubjeđen u ovo, onda ja preporučujem da on pročita osnovniji i iscrpniji (obuhvatniji) esej ili knjigu koja se bavi islamskim propisom o demokratiji, jer je naš cilj ovdje da posebno prokomentarišemo pitanje učešća u demokratskim izborima, a ne da se udubljujemo u kompleksniju i detaljniju temu – analizu čitavog demokratskog sistema.10
Iz knjige "Šubhe u vezi propisa o demokratiji", At-Tibyan Publications
Prijevod: Ebu Ahmed
Obrada: Put vjernika
Fusnote:
1. “Mewsu'at es – Sijase”, 2. tom, 756. str.
2. Sura Er-Ra'd, 41. ajet
3. Sura Eš-Šura, 21. ajet
4. Sura El-Furqan, 43. i 44. ajet
5. Sura En-Nisa' 60. ajet
6. “Medžmu'ul fetawa”, 28. tom, 200. str.
7. “I'lam el-Muweqqi'in”, 1. tom, 50. str.
8. “Adwa'ul-bejan”, 4. tom 82.-85. str.
9. Čak se i autor članka “Glasati ili ne glasati” izgleda ipak složio da je u osnovi nedozvoljeno ući u demokratski sistem, kada je na početku rekao:
“Ova konstukcija modernih dana je veoma različita od islamske pozicije, jer zaista pravo propisivanja zakona pripada jedino našem Stvoritelju, Svemogućem. Stoga, ulaženjem u sistem vladanja koji je zasnovan na drugome mimo šeri'ata i, što je još važnije, koji se često
razlikuje, a ponekad čak i suprotstavlja Šerijatu – onda je konsenzus muslimanskih učenjaka da je vladanje njime nedozvoljeno.”
10. Neki od ovih iscrpnijih (obuhvatnijih) radova o demokratiji uključuju: “Ed-dimuqratijjah din” (Demokratija je vjera) od šejha Ebu Muhammed 'Asim el-Maqdisija, knjiga “Hukm elislam fi ed-dimukratijjah we et-ta'ddudijjah el-hizbijjah” od šejha Ebu Basir Mustafa Halima et-Tartusija, i esej šejha 'AbdulQadir ibn 'Abdul'Aziza u njegovom poglavlju
“Namjera” iz djela “El–džami' fi taleb el–'ilm eš–šerif”, 1. tom, od 146. str. pa nadalje. A u njima je odgovor na ostale šubhe koje su iznijete, npr. da je demokratija ustvari – šura i priču o Negusu među mnogim ostalim.