Home Islamske teme Fetve i odgovori

Dizanje ruku prilikom odlaska na ruku’ i vraćanja sa njega i predaja o Ebu Hanifi

Put vjernika logo

Pitanje: Selamu alejkum we rahmetullah,

Nedavno sam na Jutjubu gledao isječak predavanja jednog šejha po imenu Ebu Jusuf Rijad u kojem on spominje događaj između imama Evzaija i Ebu Hanife, da je Evzaija rekao: “Šta vam je, o Iračani, pa ne podižete svoje ruke u namzu (pri odlasku na ruku i vraćanju sa njega) kad nam Zuhri prenosi od Salima a on od njegova oca Abdullaha ibn Omera, radijellahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podizao ruke pri odlasku na ruku i vraćanju sa njega? Pa je Ebu Hanife odgovorio:


“I Hammad ibn Ebi Sulejman nama prenosi od Ibrahime en-Nehaija, on od Alkame, a on od Abdullaha ibn Mesuda, radijellahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dizao svoje ruke na početku namaza i da ih nakon toga više nije dizao.”

hilafet

Zatim je ovaj šejh rekao kako je ovaj lanac zlatni lanac kod imama Nesaija i kod učenjaka, želeći time da kaže kako je ispravnije i jače mišljenje da se ruke ne podižu prilikom odlaska na ruku i vraćanja sa njega.

Da li je ovo tačno? Evo i linka gdje možete vidjeti pomenuto isječak tog predavanja:

Odgovor:

We alejkum selam we rahmetullahi we berekatuhu,

Dragi brate, pogledao sam pomenuti link i predaju koju spominje pomenuti daija. Međutim, činjenica je da je ova predaja u kojoj se navodi razgovor između ova dva časna imama izmišljena predaja, te je kao takvu nije dozvoljeno prenositi, jer se učenjaci hadisa slažu da nije dozvoljeno prenositi izmišljene predaje osim uz pojašnjenje njihove neispravnosti i laži.

Pomenutu priču navodi Ebu Muhammed Abdullah ibn Muhammed ibn Jakub el-Harisi u svom Musnedu pa kaže: „Pričao nam je Muhammed ibn Ibrahim ibn Zijad er-Razi da mu je pričao Sulejman ibn Šazekuni da je čuo Sufjana ibn Ujejnu da kaže…“ (zatim je spomenuo gore pomenuti rivajet).

Kaže imam Darekutni o Muhammedu ibn Ibrahimu ibn Zijadu: “On je dedžal, izmišlja hadise.” (Termin dedžal učenjaci hadisa koriste za osobe koje puno lažu i izmišljaju hadise.) Sulejman ibn Šazekuni je također od “vrsnih lažaca”.

Stoga šejh El-Mubarekfuri kaže: „Ova priča je poznata među hanefijama, međutim onaj ko ima imalo razuma i znanja neće posumnjati da se radi o izmišljenoj priči. Kako da nije izmišljena kad je ne spominje niko od učenika imama Ebu Hanife i njegovih drugova, niti iko od prvih hanefija. Kada bi ova priča imala osnovu spomenuo bi je Muhammed (cilja na Muhammeda ibn Hasena eš-Šejbanija) u svojoj Muvetti ili u nekom drugom djelu.“ (Šerhu miškatil mesabih, 3/35)

Stoga sama priča u osnovi nije vjerodostojna već je, naprotiv, izmišljena, što je dovoljno da se kao takva odbaci i ne spominje osim uz pojašnjenje njene neispravnosti i nevjerodostojnosti.

To je prva stvar.

 

Druga stvar, kada bi pretpostavili da je predaja vjerodostojna, opet u njoj ne bi bilo dokaza da je lanac predaje kojeg je spomenuo imam Ebu Hanife jači od lanca imama Evzaija. Naime, pomenutom daiji se svjesno ili nesvjesno potkrala greška, jer je lanac kojeg je spomenuo imam Ebu Hanife ocijenio zlatnim lancem i te riječi pripisao imamu En-Nesaiju i drugim učenjacim što nije tačno. Naime zlatni lanac kod imama Nesaija, Ali ibn Medinija, Fellasa i još nekih učenjaka jeste:

-          E'ameš od Ibrahima en-Nehaija od Alkame od Abdullaha ibn Mes'uda

To je zlatni lanac prenosioca kod imama Nesaija i učenjaka koji zastupaju isti stav, dok je pomenuti daija umjesto E'ameša ubacio Hammada ibn Sulejmana koji nije na tom stepenu hifza, preciznosti i znanja poput E'ameša. I zato kada Hafiz ibn Hadžer ocjenjuje E'ameša kaže da je vrlo precizan, pouzdan i da je hafiz, što predstavlja skoro najveći stepen pohvale, dok o Sulejmanu samo kaže da je saduk (onaj koji govori istinu), što je na puno manjem stepenu pohvale od prethodnog.

Dakle, lanac koji je spomenuo ovaj daija nije zlatni lanac kod imama Nesaija i drugih učenjaka, dok s druge strane lanac kojeg je naveo imam Evzaija u ovoj priči, tj. Zuhri od Salima od Abdullaha ibn Omera jeste zlatni lanac kod imama Buharije i drugih učenjaka.

I na kraju, hadisi koji govore o podizanju ruku u namazu prilikom odlaska na ruku i vracanja sa njega su mutevatir, prenosi ih preko 30 ashaba Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako da u njihovu vjerodostojnost nema sumnje. Šta više Ibn Hadžer kaže: “Naš šejh Ebul Faldl Hafiz je istraživao ashabe koji su prenijeli ove hadise (o podizanju ruku prilikom odlaska na ruku i vraćanja sa njega), pa je njihov broj dostigao 50 ashaba.”

Također valja napomenuti i činjenicu da je na bosanskom jeziku izašla Buharijina zbirka hadisa što je veliki hajr i blagodat. Međutim, veliki problem u njoj jesu određeni komentari Hasana Škapura koji su dosta često kontradiktorni hadisima koje navodi Buharija. Pa tako Hasan Škapur, kada komentariše ovaj hadis o podizanju ruku kaže kako desetorica kojima je obećan Džennet nisu podizali ruke, što je očiti batil (neistina) jer imam Buhari u svojoj knjizi o podizanju ruku u namazu kaže: “Nije pritvrđeno od nijednog ashaba da je ostavljao podizanje ruku.” Šta više, Ibn Hadžer u „Fethu“ navodi kako su Hakim i Ebul Kasim spomenuli da se među ashabima koji prenose hadise o podizanju ruku nalaze i desetorica kojima je obećan džennet.” (Feth, 2/267)

Subhanallah, pa zar će ashabi – i to desetorica kojima je obećan džennet – prenijeti hadise o podizanju ruku u namazu a zatim ne raditi po njima!?

Muhammed ibn Nasr el-Mervezi, kako prenosi Ibn Hadžer, kaže: “Svi učenjaci su se složili da je propisano podizati ruke osim Kufljana.” (Feth, 2/266)

Odgovorio: Ebu Usame Idriz Bilibani

Izvor: Stazomislama.com

 

Nema komentara

Ostavi odgovor