PUT VJERNIKA

Džihad i spoljna politika islamske države

U kojoj mjeri se džihad kao spoljna politika islamske države razlikuje od spoljne politike demokratskih država i vodećih sila danas, posebno Britanije i SAD-a? Ako pogledamo kako su vlade Velike Britanije i SAD-a sprovodile svoj rat u Afganistanu i Iraku, odgovor na ovo pitanje postaje sasvim jasan.

Spoljna politika Velike Britanije i SAD-a, te pravila određivanja i uspostavljanja njihovih interesa u inostranstvu – uglavnom u muslimanskim zemljama – uključuje upotrebu nasilja i državnog terorizma: nasumična bombardovanja i ubijanja, hapšenja, mučenja i torturisanja nevinih civila, uključujući žene i djecu.

Objelodanjeno je da samo rat u Iraku britanske poreznike košta više od milijardu funti svake godine, da ne govorimo o američkim poreznicima, i ovo je bez sumnje uzelo svoj danak u britanskoj ekonomiji nakon skorašnje najgore recesije koju je Britanija pretrpjela u zadnjih 100 godina. Situacija u SAD-u nije ništa bolja. Ali, britanska vlada, umjesto da obustavi svoje brutalne ratove sa ciljem da spasi svoju ekonomiju i umanji prijetnju od terorističkih napada, pokušava da nadoknadi svoje gubitke obustavljajući socijalna davanja siromašnim i bolesnim licima i suspendujući značajna novčana davanja za škole, bolnice i društvene organizacije.

Britanska i američka okupacija Afganistana i Iraka je samo uzrokovala veći haos, krvoproliće, destrukcije, terorizam i veću štetu ekonomiji, time utičući na živote misliona ljudi, ne samo Iračana i Afganistanaca, već i Britanaca i Afganistanaca..

S druge strane, spoljna politika islamske države je kreirana od Allaha i ima za cilj širenje mira i božanske pravde. Kroz historiju islama, islamska država (hilafet) nikada nije koristila nasilje i nepravdu prema svojim građanima, bili oni muslimani ili nemuslimani. Ako se i dešavalo da su pojedini halifini manjesnici u nekom djelu islamske države činili nepravdu svojim podređenim, to je onda bio svojevoljan čin pojedinaca, a nikako politika islamske države.

Nažalost, mnogo ljudi se naviklo na način kako današnje vodeće demokratije (poput Britanije i Amerike) vode brutalne ratove protiv muslimana, uključujući i medijski rat koji je kod mnogih muslimana i nemuslimana ocrnio sliku mudžahida i pojam šerijatske države, pa većina ljudi misli da je spoljna politika islamske države slična ili čak gora od spoljne politike zapadnih terorističkih vlada. Ali, to uopšte nije tako.

Svrha spoljne politike islamske države je da donese prosperitet i da poboljša živote svih ljudi, nebitno koje rase, nacije ili spola. Kad god bi poslanik Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, poslao vojsku da oslobodi neki grad ili zemlju, uvijek bi svim članovima vojske dao instrukcije da ne sjeku drveće, da ne rasipaju vodu (prirodna bogatstva), da ne ubijaju starce, žene i djecu. Ovo je zbog toga što je džihad radi života, a ne protiv života. Čak štaviše, Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, je dao prava ratnim zatvorenicima koja prevazilaze sva prava koja danas dobijaju od strane međunarodnog prava ili ženevskih konvencija.

Historijska je činjenica da je mnogo gradova osvojeno od strane islamske države bez ijedne civilne žrtve. Meka je najbolji primjer. Oni protiv kojih se islamska država borila su samo oni koji su odabrali da stanu na put i bore se protiv uspostave šerijatskog zakona, koji je Allahov zakon.

Nakon više stoljeća zavjera i krstaških ratova, islamska država je uništena od strane zapadnih sila i njihove sekularne ideologije u martu 1924. godine. Ali, povratak ove nekada super sile je blizu, kako je nagovjestio Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, i islamski aktivisti širom svijeta kolektivno rade na ponovnom osnivanju islamske države.

Samo islamska država može uspostaviti mir na zemlji i osloboditi svijet od svih ekonomskih i socijalnih problema.

Izvor: Izharudin

Prevod i adaptacija: Put vjernika